Prijeđi na sadržaj

Riječ Franje Tuđmana na sjednici Vlade 5. studenog 1998. u prigodi 3. obljetnice Vlade

Izvor: Wikizvor

Izvor: http://predsjednik.hr/Zagreb5.Studenog1998

Riječ Predsjednika Republike na sjednici Vlade 5. studenog 1998. u prigodi 3. obljetnice Vlade Štovani Predsjedniče hrvatske Vlade, štovani ministri i ostali članovi Vlade,


Ocjena stanja i svjetska gospodarska kriza

Od zadnje sjednice hrvatske Vlade, kojoj sam predsjedavao, u protekloj godini, postignuti su vidni rezultati u svim područjima društvenog i gospodarskog života u državi, te se rad Vlade, gledano u cjelini, može ocijeniti vrlo pozitivno.

Na političkom području svakako je najvažniji događaj bila mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u ustavno-pravni poredak zemlje. Time je po prvi put ostvarena cjelovitost države u međunarodno priznatim granicama.

Kao velik uspjeh, koji ima unutarnje i vanjsko političko značenje i važnost, treba spomenuti i potpisivanje sporazuma o posebnim odnosima Hrvatske s Federacijom BiH, te sporazum s BiH o korištenju luke Ploče i prolazu kroz Neum.

Posebno treba spomenuti, zbog osobite i iznimne važnosti, drugi državni i pastoralni posjet Hrvatskoj Sv. Oca, Pape Ivana Pavla II. u povodu beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca.

Ovaj je posjet od najvećeg i trajnog povijesnog značenja, ne samo za Crkvu u Hrvata, nego i za čitav hrvatski narod i za demokratsku vlast samostalne Hrvatske.

I to kako s unutarnjeg tako i s međunarodnog stanovišta!

Dostojanstvenim dočekom i ispraćajem Pape, od Zagreba i Marije Bistrice do Splita i Solina, milijunsko mnoštvo hrvatskoga naroda posvjedočilo je zorno, pred domaćom i svjetskom javnošću, svoju svijest, zrelost i jedinstvo sa svojom crkvom i sa svojom demokratskom vlašću, svoje suverene Hrvatske.

Samim posjetom i činom beatifikacije komunističkog mučenika kardinala Stepinca, Papa Ivan Pavao II., kao moralni autoritet današnjega zdvojnoga svijeta, dao je očitu i jasnu potporu hrvatskom narodu i njegovoj demokratskoj državi. Ovaj vatikanski čin ima to veće značenje, što je to očito učinjeno nasuprot onim krugovima u svijetu koji hrvatski narod u cjelini nedobronamjerno, neosnovano i jednostrano okrivljuju za ponašanje ne samo u prošlosti nego i u sadašnjosti, služeći se pri tom i zlokobnim pritiscima.

U unutarnjem životu ostvareni su neprijeporni rezultati u gospodarskoj sferi. Očuvana je makroekonomska stabilnost. Već pet godina ostvarujemo i snažan gospodarski rast. Posebno ohrabruje neprekidni trogodišnji rast industrijske proizvodnje. Povećava se i proizvodnost rada. Ostvaren je visoki rast plaća i porast mirovina, čak po stopama koje prijete ugrožavanju unutarnje stabilnosti i smanjenju međunarodne konkurentnosti. Zbog porasta izvoza od 6,6% i smanjenja uvoza, za 2%, (u US dolarima) zabilježeno je i nužno smanjenje deficita na tekućem računu bilance plaćanja, što će na godišnjoj razini iznositi oko milijardu dolara manje deficita.

Uvođenje PDV-a pomoglo je vođenju politike uravnoteženog proračuna i smanjenom zaduživanju u inozemstvu. Nastavljen je proces obnove u ratu stradalih područja i povratka prognanika. Provedena je kuponska privatizacija. Izgrađeni su deseci kilometara auto-cesta i drugih modernih cestovnih prometnica. Relativno velika sredstva, u protekloj godini, usmjerena su na zaštitu socijalno ugroženih skupina stanovništva. Počelo je rješavanje stambenih problema mladeži, i dr.

Unatoč svim spomenutim rezultatima, naše gospodarstvo, a i društvo u cjelini, suočeno je s vrlo ozbiljnim problemima i poteškoćama. Zadržana je visoka razina registrirane nezaposlenosti, s tendencijom njezine dalje prisutnosti. U financijskoj sferi zaoštren je problem visoke razine međusobnih neplaćanja, te visokih kamatnih stopa - praktično neprihvatljivih za investitore, a izbili su poremećaji i u nekoliko banaka. Prisutna je dijelom nesposobnost poduzetničkih i upravljačkih struktura da budu učinkoviti nositelji poslovnih inicijativa i razvitka u mnogim poduzećima.

Sporost i neažurnost u radu sudstva velik je problem u sveukupnom društvenom, osobito gospodarskom životu. Sve češći su primjeri sukoba javnog i privatnog interesa. Zato je i donesen Zakon o pravima i obvezama dužnosnika. Zloporabe u provedbi pretvorbe, i divljanje u privatnom poduzetništvu, doveli su do erozije javnog morala i poslovne etike. Osobito u svezi s takvim pojavama, suočeni smo s pokušajima podrivanja povjerenja u institucije hrvatske vlasti - od unutarnjih do vanjskih protivnika suverene Hrvatske s maksimalnim korištenjem nekih medija.

Pojave bahatog ponašanja pojedinaca u vlasti i izvan nje, te prebacivanje privatnih troškova na poduzeća i upravu, radi izvlačenja osobne koristi i izbjegavanja poreznih obveza, stvaraju sve šire nezadovoljstvo u narodu. U zadnje vrijeme došlo je i do znatnog pogoršanja međunarodnih okolnosti. Izbijanje svjetske gospodarske i financijske krize prouzrokuje svuda, pa i kod nas, usporavanje stopa gospodarskog rasta. Kriza je duboka i vjerojatno još nije dostigla samo dno, a neizvjesno je i koliko će trajati. Kriza je već dosada uvjetovala pad stope rasta BDP-a u svijetu s oko 4% u 1997. na 2% u 1998., a predviđa se da će na toj razini ostati i u idućoj godini.

Razumljivo, poremećaji u svjetskom gospodarstvu nisu mogli mimoići ni našu zemlju. Sa zadovoljstvom možemo istaknuti, da smo zbog opreznosti i svjesnog držanja izvan kretanja međunarodnog špekulativnog kapitala, barem kad je riječ o izravnim učincima svjetske krize na naše gospodarstvo, relativno dobro prošli. Pa ipak, već sada znamo da nam svjetska financijska kriza donosi niz ograničenja glede vođenja gospodarske politike u narednom razdoblju, koju u znatnoj mjeri moramo prilagoditi novonastalim okolnostima.

Negativni učinci svjetske financijske krize na Hrvatsku osobito će se očitovati: prvo, u otežanom zaduživanju i nepovoljnijim uvjetima dobivanja kredita u inozemstvu; drugo, u otežanom izvozu zbog recesije i veće konkurencije na svjetskom tržištu; treće, u otežavanju velikih privatizacijskih projekata; četvrto, u negativnim učincima na domaći bankovni i financijski sustav, i peto, u vjerojatno još otežanim međunarodnim okolnostima za Hrvatsku.

Ovome treba dodati i to, da je otežan pristup vanjskim izvorima sredstava uvjetovan i nekim našim vlastitim slabostima, a ne samo svjetskom financijskom krizom. U svezi s tim, moramo biti svjesni činjenice da je najučinkovitije sredstvo suprotstavljanja negativnim učincima krize, na svjetskoj gospodarskoj sceni na domaće gospodarstvo, zdrava vlastita ekonomsko-financijska politika.


Ciljevi gospodarske politike u idućoj (1999.) godini

Polazeći od ocjene stanja u državi i u svijetu, smatram da u 1999. godini sljedeći ciljevi gospodarske politike moraju imati prioritetnu važnost: - Dovršenje bitnih elemenata obnove i povratak svih prognanika - Očuvanje makroekonomske stabilnosti - Ostvarivanje rasta bruto domaćeg proizvoda od oko 5% - Smanjenje nezaposlenosti - Smanjenje udjela poreza u BDP-u - Brži rast izvoza od rasta BDP-a i dalje smanjenje deficita na tekućem računu bilance plaćanja - Zaštita socijalnog minimuma i povećanje socijalne pravde - Ubrzanje privatizacije, uključujući i djelimičnu privatizaciju velikih javnih poduzeća i banaka, uz sudjelovanje inozemnih investitora i nastavak restrukturiranja gospodarstva - Stabiliziranje i konsolidacija bankovnog sustava


Naravno, redoslijed nabrajanja ciljeva gospodarske politike ne odražava njihovu važnost. Od bitne je važnosti da se ciljevi gospodarske politike ostvaruju istovremeno i što potpunije.


(Mjere gospodarske politike)

Gospodarska politika u narednoj godini mora se temeljiti na takozvanoj “strategiji usredotočenog ili koncentriranog napora”. To znači da se u okviru raspoloživih, i ograničenih, sredstava usredotočenjem na manji broj prioriteta ostvare maksimalni učinci.

To se posebno odnosi na proračunsku, ili još šire, na fiskalnu politiku javnih prihoda i rashoda. Očito je, da je realnost ove politike najvažnija za ostvarenje gotovo svih otvorenih problema i ciljeva u gospodarskoj i socijalnoj sferi (valutnoj stabilnosti, realnosti investicija i gospodarskog rasta, povećanja zaposlenosti, unutarnje i vanjske likvidnosti, socijalne skrbi, konsolidacije bankovnog sustava).

S obzirom na naznačene unutarnje i međunarodne okolnosti, fiskalna politika u narednoj godini mora polaziti od sljedećih pretpostavki: - Uravnoteženog proračuna - Ograničavanja realnog rasta proračunskih rashoda i proračunskih prihoda, kako bi se smanjila veličina ukupnog fiskalnog opterećenja gospodarstva - Smanjenja nebitnih rashoda i proračunskih prioriteta - Promjene porezne strukture, u pravcu smanjenja poreza na dohodak za obitelji s nižim primanjima; te pravednijeg oporezivanja imovine; stimuliranja ulaganja poduzeća u tehnološku modernizaciju te poticanje izvoza zaštitnim kamatama i ubrzanom amortizacijom; oštrijim trošarinskim oporezivanjem luksuznih dobara; produljenjem rokova obračuna i naplate, kao i povećanjem cenzusa za obveznike PDV-a, dalje nastaviti podupiranje transferima iz proračuna (knjiga, lijekova, hrane, te usluga u kulturi, znanosti, obrazovanju i hotelijerstvu); - Ujednačavanja i pojednostavljivanja carinske tarife, ali i ukidanja neopravdanih povlastica, te učinkovitije zaštite domaće proizvodnje, poglavito poljoprivredne, odgovarajućim prelevmanima - Konsolidiranje izvanproračunskih fondova, poglavito racionalizacijom potrošnje i većim transferima iz državnog proračuna


Proračun mora imati istodobno značajke uravnotežene stabilizacijske, razvojne i socijalne politike.

U 1999. godini morat će se provoditi umjereno-restriktivna monetarna politika, politika jačanja deviznih pričuva, i naročito konsolidacije bankovnog sustava.

U cilju sprečavanja negativnih učinaka posrnulih banaka na ukupni bankovni sustav u državi, i daljeg sprečavanja širenja bankarske krize, potrebno je odmah poduzeti svrhovite i odlučne korake. Bez obzira što se u kriznoj situaciji nalazi tek dio banaka koje zajedno čine manje od 15% aktive hrvatskih banaka, svaki slučaj izaziva negativne posljedice, ne samo financijske nego i političke naravi.

Ubrzati donošenje Novog Zakona o HNB, bankama, osiguranju štednih uloga i sanaciji banaka, po hitnom postupku.

Osigurati učinkovit nadzor HNB nad poslovanjem poslovnih banaka, radi pravovremene intervencije središnje (HNB) banke u razotkrivanju i sprečavanju hazarderskog i neprofesionalnog vođenja bankovnih institucija.

Hitno razmotriti i donijeti rješenja o racionalizaciji bankovnog sustava i poslovanja.

Radi učinkovitog i neodložnog sređenja stanja i sprečavanja širenja krize u bankarstvu, smatram za svrsishodno, da se uspostavi privremeni Državni Koordinacijski odbor. Taj Odbor imao bi biti sastavljen od predstavnika Vlade, bankarstva i istražno-sudbene vlasti, s ovlaštenjem praćenja stanja i predlaganja mjera u provođenju državne politike na području gospodarsko-financijskog sustava, s ciljem provedbe neophodnih mjera bez odlaganja, u najkraće vrijeme. S obzirom na to da su krizne pojave, makar i u samo nekoliko manjih banaka, izazvale ne samo ogorčenje pogođene javnosti, već i sumnje u solidnost hrvatskih banaka, čineći odgovornim i samu vlast, - zbog mnoštva štediša iz zemlje i iseljeništva - držim opravdanim i svrhovitim, da Država iznađe način zaštite svih štediša.

U svezi sa svim iznijetim, neophodno je potrebno, bez ikakva odlaganja, primijeniti odlučno i sve pravne mjere prema svima koji su neodgovornim i lihvarskim poslovanjem, u vlastite svrhe, upotrijebili štedne uloge tisuća i tisuća štediša, dovevši u pitanje ne samo njihovu imovinu nego i povjerenje u hrvatski bankarski i pravni sustav. Valja ubrzati istrage i neodložno donošenje sudskih rješenja radi uklanjanja negativnih gospodarsko-financijskih i političkih učinaka, a razmotriti i dopune kaznenog zakonodavstva za oštrije kažnjavanje počinitelja.

Sve akutniji problem međusobnih neplaćanja, koji podriva same temelje tržišnog gospodarstva, treba također rješavati učinkovitijim i ažurnijim radom sudstva, dosljednim provođenjem Zakona o stečaju, ovrhi i trgovačkim društvima, afirmiranjem instrumenta mjenice, te eliminiranjem kroničnih gubitaša i velikih neplatiša.

Koristan korak prema ublažavanju ovoga problema mogla bi biti i takozvana multilateralna kompenzacija, s tim da Vlada i HNB pripreme prijedlog rješenja do početka prosinca.

U rješavanju ovoga problema treba se koristiti i boljim upravljanjem potraživanjima, koje su nakon rehabilitacije banaka prenesena na Agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka.

Kamatne marže, pa otuda i kamatne stope, u nas su još uvijek previsoke. One su tolike, prije svega, zbog oskudice kapitala, skupog bankovnog posredovanja, te visokog rizika ulaganja, a ne zbog nedovoljne ponude novca, kao što se to često tvrdi.

Naše su banke opterećene visokim postotkom imobilizirane aktive, razmjerno velikim izdvajanjima za obvezne rezerve, te viškom zaposlenih. A i postojeći način osiguranja štednih uloga, koji se ne temelji na procjeni boniteta i rizičnosti banke, nego je linearan, pridonosi povećanju troškova bankovnog poslovanja. Stoga treba poduzeti sve mjere koje vode smanjenju troškova bankovnog poslovanja, uključujući i one monetarne i fiskalne politike.

To se u prvom redu odnosi na mjere koje stimuliraju veću stopu nacionalne štednje, i pridonose stabilizaciji kamata na podnošljivoj razini. S tim u svezi, od posebne je važnosti da se primjerenim mjerama u okviru mirovinskog sustava, sustava zdravstvenog osiguranja, sustava obrazovanja i sustava financiranja stambene izgradnje, potiče povećanje dugoročne štednje.

Nezaposlenost se sve više nameće kao problem od najveće gospodarske, socijalne, demografske i političke važnosti. Taj je problem složene naravi i utoliko je teži za rješavanje. Kad je riječ o nezaposlenosti, najveću brigu valja posvetiti zapošljavanju mladeži i ženske radne snage, ne zaboravljajući da su u najtežem položaju osobe starije od pedeset godina.

Program Vlade može biti dobar okvir za rješavanje problema nezaposlenosti. U pojedinim elementima taj program mora biti još stimulativniji, navlastito kada je u pitanju zapošljavanje pripravnika i ulaganja u povećanje profesionalne mobilnosti radne snage. On također mora biti bolje umrežen s drugim programima, koji sa svog gledišta tretiraju ovu problematiku, kao što su program skrbi za pomoć u ratu nastradalim područjima, program demografske obnove, program razvitka otoka i slično.

Životnim pitanjima mladeži - tom temelju nacionalno-državne budućnosti - moramo posvetiti daleko više i svestranije pažnje. Svim pitanjima mladih, od školovanja i zapošljavanja, do rješavanja stambenog problema i omogućivanja profesionalnog napredovanja, treba pristupati sustavno i s više razumijevanja. Bitna pitanja mladih moraju biti u samom središtu utvrđivanja politike gospodarskog i ukupnog društvenog razvitka, kako bi se što bolje iskoristio taj naš najvredniji potencijal, te spriječio odliv mladih i školovanih ljudi u inozemstvo.

I u svezi s tim, u narednom razdoblju, treba se odlučnije okrenuti poticanju modernih tehnologija, koje zadovoljavaju potencijalne profesionalne želje mladih, te još više poticati znanstveno-istraživački rad u funkciji razvoja.

U Hrvatskoj se izdvajaju znatna sredstva za socijalnu skrb. Jedna od prvotnih zadaća državnih i lokalnih vlasti mora biti da nijedan građanin u našoj državi ne ostane bez minimalnih sredstava koja mu osiguravaju život i školovanje djece. To, dakako, ne znači da možemo izbjeći pojedinačne slučajeve kojima takva skrb nije dostupna. Ali, to ne smije biti zato što za tu skrb ne bi bila osigurana dostatna financijska sredstva. Problemi se javljaju najčešće zbog slabosti organizacijske naravi, to jest nesposobnost odgovarajućih službi da pravovremeno i na primjeren način utvrde potrebu za socijalnom skrbi.

U tom smislu treba usmjeriti i naše dalje napore u rješavanju socijalnih pitanja, pri čemu valja utvrditi i veću odgovornost lokalnih tijela samouprave u vođenju socijalne politike. Ostvarivanje politike socijalne pravde podrazumijeva prije svega pružanje podjednakih uvjeta u startu svima, tj. omogućivanje svakom pojedincu da iskoristi svoje fizičke i umne sposobnosti u vlastitom razvitku, na korist svoju, svoje obitelji, svog zavičaja i Domovine. I s tog gledišta od posebne je važnosti dostupnost kvalitetnih i dostatnih usluga društvenih djelatnosti svim građanima.

U okviru opće strategije razvitka Hrvatske na prijelazu u 21. stoljeće, o temeljnim odrednicama o kojima sam nedavno šire govorio, pred nama već u idućoj godini stoje zadaće ostvarivanje kojih zahtijeva veliki trud, pa i odricanje sviju u smislu pravednijeg sudjelovanja u podnošenju tereta radi osiguranja gospodarsko-kulturnog razvitka i nacionalno-državne sigurnosti. Stoga nam je i danas, kao i u danima stvaranja i obrane samostalne Hrvatske, potrebna sloga, i vjera u vlastite snage.

Osobito je važno da predstavnici vlasti, i drugih društvenih i političkih struktura, budu profesionalno na visini svojih zadaća, te da svojim moralno- etičkim ponašanjem očuvaju povjerenje pučanstva, kao istinski predstavnici narodne vlasti. Svi oni kojima na prvom mjestu nije poštenje i odanost idealima pravde, slobode, jednakih prava i odgovornosti za svakog hrvatskog građanina, idealima za koje su toliki dali ono što su najvrednije imali, moraju odstupiti, ili moraju biti smijenjeni. Jednako tako i svi oni koji su umiješani u bilo kakve sumnjive radnje i zloporabe položaja, moraju za to odgovarati, bez obzira o kome se radi i koje mjesto u hijerarhiji vlasti zauzimaju. Sva još otvorena pitanja mogućih zloporaba treba čim prije okončati, ne amnestirajući nikoga od objektivne odgovornosti i zaslužene kazne, ako za to postoje stvarni dokazi. Ali isto tako i poštene pojedince, koji se ponekad nađu bez ikakve vlastite krivnje pod udarom kritike ili kojekakvih objeda, zaštiti od takvih nasrtaja.


Štovani Predsjedniče i članovi Vlade,

Na kraju želim Vam čestitati, i zahvaliti na uspješnom obavljanju vaših odgovornih dužnosti, u proteklom trogodišnjem razdoblju. U svom radu imali ste punu samostalnost, a imat ćete i dalje moju potporu, kao državnog poglavara, u rješavanju složenih i nimalo lakih problema, koji stoje pred nama u idućoj godini.

Ako smo znali hrvatski nacionalni brod izvesti iz jugokomunističkih bespuća, obraniti svoju slobodu i nezavisnost bljeskovito-olujnim ratnim pobjedama, te u teškim okolnostima postići društveno-političku i gospodarsku stabilnost, kao malo koja zemlja u tranziciji, - onda imamo sve razloge za čvrsto uvjerenje da ćemo, zajedno s većinom hrvatskog naroda, biti kadri uspješno rješavati i sva pitanja koja stoje pred nama, u interesu sadašnjosti i budućnosti naše državne suverenosti, i svih građana naše Domovine.