Razgovor ugodni/Pisma od uzetja grada Novoga

Izvor: Wikizvor
Pisma od kaštela Drvenika... Razgovor ugodni naroda slovinskoga —  [119] Pisma od uzetja grada Novoga...
autor: Andrija Kačić Miošić
Pisma od zbora primorskoga...


Slidi pisma od uzetja grada Novoga u Buci kotorskoj na 30 setembra 1687.[uredi]

Ovo Vlasi pivaju.


 Kupi vojsku Korner đenerale
od Kotara do Neretve mutne,
sve po izbor pišce i konjike
od slovinske zemlje i latinske.

 Biše bane vojske sakupio
osam hiljad' plaćenih vojnika,
dvi hiljade mladih krajišnika
Kotarana i Šibeničana,

 a prid njirna Posidarac kneže,
od Kotara četiri serdara
i dvadeset i tri kapetana,
još toliko mladih barjaktara;

 od Drniša i polja Petrova,
od Zagorja i Cetine ravne,
dvi hiljade silenih junaka,
sve pišaca i brzih konjika,

 a prid njima četiri serdara
i dvadeset i tri kapitana,
svim upravlja Nakiću Matiju,
silni vitez od Drniša grada.

 Od Trogira, Splita i Kaštela
i od Klisa, grada bijeloga,
dvi hiljade podiže junaka,
sve ditića i mladih momaka,

 a prid njima do dva kolunela
od Trogira i od Splita grada,
još četiri na glasu serdara
i dvadeset mladih kapetana.

 Od Poljica pet stotin' delija
i prid njima pet mladih knezova,
od omiške na glasu krajine
pet stotina biše vitezova

 i prid njima mlađan kolunele,
po imenu Dešković Stipane,
pet vojvoda i pet barjaktara,
ah, moj Bože, plemenita dara!

 Pet stotina od Župe delija,
ali je to ognja žestokoga,
i prid njima dva mlada serdara,
pet vojvoda i pet barjaktara.

 Od Primorja povede vojnika
pet stotina po izbor junaka
i prid njima kneza Pavlovića,
po imenu Marka kolunela,
pet vojvoda i pet barjaktara.

 Još povede tanke ormanice
od svih mista zemlje Dalmacije
ter zajedri uz duždevo more,
brzo dođe u Buku kotorsku.

 I opside Novi ukraj mora
ter ga bije sa četiri strane:
s jedne strane duždeve lumbarde,
s druge strane malteške galije,

 s treće strane mladi Talijanci,
a s četvrte brzi krajišnici
juriš čine od jutra do mraka
i od mraka do bijela danka.

 Kad to vidi dizdar od Novoga,
prija zore uranio biše,
suze roni, bilu knjigu piše
ter je šalje paši bosanskomu:

 “Topal-paša, mila majko naša,
ali ne znaš, al' ne haješ za nas?
Pocrnismo kano gavranovi
od crnoga praha i olova.

 Hodi s vojskom, što god prija moreš,
jer 'vo smo ti u nevolji teškoj,
i ako te ne bi do nedilje,
pridat ćemo Novi u Latine.”

 Kada paši bila knjiga dođe,
onu štije, drugu napisuje:
“Virna slugo, dizdar od Novoga,
ne daj grada brez velika jada

 i brez krvi i brez teških rana!
Ne plaši se, ne pridaji grada,
neće proći ni nedilja dana,
doć' će tebi pomoć sa svih strana.”

 Kad u Novi bila knjiga dođe,
šemluk čine Turci po Novomu,
ali Korner za to i ne haje,
Novi bije, nigda ne pristaje.

 Pak je bane tiho govorio:
“Koluneli i vojvode mlade!
Ide na nas silni Topal-paša
nemojte se, braćo, pripadati!

 Nuder vaše sablje naoštrite
ter slobodno njega dočekajte;
i prija ste s Turcim bojak bili
ter im ruse glave odsicali.”

 Istom bane tako besideći,
al,' to ide silni Topal-paša
ter udari naglo i srdito
na Hrvate pišce i konjike.

 Al' ih paša istirat ne može
iz njihovih tvrdih meteriza,
jer se brane prahom i olovom,
teško biju Turke vitezove.

 U prvomu meterizu biše
silni junak Brklačić vojvoda,
a starinom Pavloviću kneže:
na Turke je juriš učinio,
svoju sablju krvce napojio.

 Ali mu je loša srića bila,
jer ga biše puška udarila
u zlo misto, u čelo junačko,
mrtav kneže crnoj zemlji pade

 S njim junaci mnogi izgiboše,
koji prvi juriš učiniše;
alfira mu dopadoše rane,
po imenu Vuletić Grgura.

 Kad vidiše mladi krajišnici,
ne mogoše srcu odoliti,
već pogleda junak na junaka,
harambaša jedan na drugoga.

 Barjaktari podbiše barjake
krajišnici sablje povadiše
ter jedino udriše na Turke.
Brzo Turci pleća okrenuše,
uz planinu Zubač pobigoše.

 A za njima trču krajišnici
sve po izbor pišci i konjici,
dosta rusih glava odsikoše,
đeneralu banu prikazaše.

 Lipo ih je bane darovao:
komu krilo, komu perje svitlo,
jednim plaću, doklem budu živi.
I pravo je, jer su zadobili!

 Al' uteče silni Topal-paša,
a ne bi ga ni on utekao,
da ne bude bega Ljubovića:
podmače mu svoju bedeviju,
ter uteče i odnese glavu.

 Kad vidiše Turci od Novoga
mrtve glave carevih delija,
bilu gradu vrata otvoriše,
đeneralu Novi pokloniše.

Pogibe pod njim vojske principove dvi iljade, a neki govore i veće.