Razgovor ugodni/Pisma od Plavše arambaše

Izvor: Wikizvor
Pisma od Juriše Senjanina Razgovor ugodni naroda slovinskoga —  [122] Pisma od Plavše arambaše
autor: Andrija Kačić Miošić
Pisma od Jurasa Vejića...


Pisma od Plavše arambaše[uredi]

 Malena se četa podignula
od Primorja, mista kamenoga,
prid četom je Plavša arambaša,
silni uskok ispod Imotskoga.

 Kad je bio na Primorske stine,
družini je Plavša besidio:
“Družinice, mila braćo moja,
prid nami je Trnovac vodica:

 da mi hladnu vodu opsidnemo,
prija nego zabili zorica!
Da ako nam Bog i srića dade,
ter izađu Vrgorčani Turci

 i prid njima Dizdarević Mujo,
na vodi će abdest uzimati,
a mi ćemo udrit iz busije,
sve ćemo ih pod mač okrenuti.”

 Što rekoše, ono učiniše:
prija zore vodu opsidoše
Kada li je zora zabilila,
al to ide četa Vrgorčana

 i prid njima Dizdarević Mujo,
ter družini Mujo besiđaše:
“Poslušajte, moji vitezovi!
Danas nam se dobar šićar kaže.

 Ovde ćemo abdest uzimati
i hladne se vodice napiti,
da ako nam Bog i srića dade,
ter izađe četa od Primorja

 i prid njome Plavša arambaša,
koji nam je puno dodijao
i junačkih glava odsikao,
a još veće roblje pohvatao!”

 Al ga Plavša sluša iz gorice
ter zavika iza svega glasa:
“Evo sam ti, Dizdarević Mujo!
Dočekaj me, ako ti je drago!”

 Na Turke su skladno udarili,
sve izgibe, nitko ne uteče,
već delija Dizdarević Mujo,
biži momče k Vrgorcu bilomu.

 Za njim trče Plavša arambaša
ter je njemu tiho besidio:
“Stan, počekaj, Dizdarević Mujo,
nisi meni danas utekao!”

 Ali mu je Mujo govorio:
“Vira moja, Plavša arambaša,
ti me danas uhvatiti nećeš,
jer me nije groznica hvatala!”

 Kad je Plavša njega razumio,
side junak na stini studenoj
ter je Muji lipo besidio:
“Hodi, pobre, sa mnom u Primorje,

 da pijemo vino i rakiju;
siđi malo, da probesidimo.”
Al mu lipo Mujo odgovara:
“Pođi s Bogom, Plavša arambaša!

 Tvoja srića i tvoje junaštvo:
od mene si bolje uranio,
imaš s čime doći u Primorje
noseć glave mojih vitezova,

 al kako će Dizdarević Mujo
i brez puške i brez sablje britke
i brez moje braće Vrgorčana
doći gradu mojemu Vrgorcu?”

 Ovo je silni junak bio rata bečkoga, koji uskoči iz Imotskoga u Primorje, a kada se mir učini, otiđe u Cetinu i onde se nastani.