Razgovor:Psalmi

Ovo je prijašnji sadržaj članka prije brisanja i preusmjeravanja

P S A L M I

P R V A K NJ I G A ( PS 1 - 41 )

Psalam 1

1 Sretan čovjek

koji ne pristaje uz opake,

ne odlučuje se za put griješnika

i ne sjeda na klupu bezbožnika;

2 već koji uživa u zakonu GOSPODOVOM

i naizust govori1 zakon njegov dan i noć .

3 On je kao drvo posađeno pokraj bujnih voda:

on plod u pravo doba daje,

a lišće njegovo ne vene;

on uspijeva u svemu što čini.

4 Takav nije put opakih:

oni su kao pljeva koju vjetar2 raspršuje.

5 Za vrijeme suđenja, opaki se neće pridići,

ni grješnici u saboru pravednika.

6 Jer GOSPOD poznaje put pravednika,

a put opakih se gubi.

Psalam 2

1 Zašto ovo komešanje narodađ,

nekorisno brundanje neznabožacađ

2 Kraljevi se zemlje dižu na oružje

i veliki se međusobno udružuju,

protiv GOSPODA i protiv njegovog *pomazanika:

3 ”Raskinimo njihove sveze1,

odbacimo njihove okove.“

4 On se smije, onaj koji stoluje u nebesima;

GOSPOD se sprda s njima.

5 Tad im on progovori s gnjevom

i njegova srdžba njih zastraši:

6 ” Ja posvetih svoga kralja

na *Sionu, svojoj svetoj planini.“

7 Ja ću obnanarodovati odluku:

GOSPOD mi reče:

” Ti si moj sin;

ja, danas, tebe porodih2.

8 Išći mi,

i ja ću ti dati narode u baštinu,

u vlasništvo krajeve zemaljske.

9 Ti ćeš njih skršiti željeznim žezlom,

i, kao jedan grnčarski ćup, ti ćeš ih razbiti u komadiće.“

10 A sada, kraljevi, budite razboriti;

popravite se, suci zemaljski!

11 Služite GOSPODU sa strahom,

kličite drhteći;

12 - dajte počast sinu3 -;

da se on ne naljuti, i vi na putu ne propadnete,

jedna sitnica, i njegova srdžba plane!

Sretni svi oni kojima je on utočište.

Psalam 3

1 Psalam Davidov. Kad on bježaše pred svojim sinom Absalomom.

2 GOSPODE, kako su brojni protivnici moji:

brojni koji se dižu protiv mene,

3 brojni za reći o meni:

”Nema kod Boga spasa za njega!“

4 Ali ti, GOSPODE, ti si jedan štit za mene;

ti si moja slava, onaj koji podiže moju glavu.

5 Punim glasom, ja prizivam GOSPODA:

on mi je odgovorio sa svoje svete planine.

Stanka.

6 Ja sam legao i zaspao;

ja sam se probudio: GOSPOD je moja potpora.

7 Ja se ne bojim ljudi, tako brojnih

u zasjedi oko mene.

8 Digni se, GOSPODE! Spasi me, moj Bože!

Ti koji udaraš sve moje neprijatelje u čeljust

i slamaš zube opakima.

9 Kod GOSPODA je spas,

na tvom narodu, blagoslov!

Stanka.

Psalam 4

1 *Ravnatelju zbora, sa žičanim glazbalima.

2

3

*Stanka.

4

Stanka.

5

Stanka.

6

7

8

9 Jednako sretan, ja liježem i usnijem,

jer samo ti, GOSPODE, činiš da ostajem u sigurnosti1.

Psalam 5

1 Ravnatelju zbora, za svirale. Psalam Davidov.

2 Prikloni uho mojim riječim, GOSPODE;

zamijeti moje jecaje.

3 Budi osjetljiv na moj glas i moje vapaje,

kralju moj i Bože moj.

tebi se molim.

4 GOSPODE, jutrom, ti čuješ moj glas;

jutrom, ja spremam sve za tebe2

i ja čekam®!

5 Ti nisi jedan bog prijatelj zla;

opaki nije primljen kod tebe,

6 bezumnik se ne pojavljuje pred tvoje oči.

Ti mrziš sve zlodjelnike;

7 Ti činiš da propadaju lažljivci.

Čovjek prepreden i krvoločan,

GOSPOD ga se gnuša.

9 Ali ja, milošću tvoje odanosti,

ja ulazim u kuću tvoju;

sa strahom ja se klanjam

prema tvojem svetom templu.

9 GOSPODE, vodi me pravdom svojom

usprkos onima koji me vrebaju;

poravnaj preda mnom svoj put.

10 Ništa u njihovim ustima nije sigurno,

njihovo je srce puno zločina;

njihovo ždrijelo je jedan razjapljeni grob

i njihov jezik jedna skliska strmina.

11 Bože, daj im ispaštati!

Nek' njihovi naumi uzrokuju njihov pad!

Za sve njihove grijehe, istjeraj ih,

zato što su oni buntovnici.

12 I svi oni koji te imaju za utočište radovat će se,

uvijek će oni klicati; ti ćeš ih zakloniti,

ti ćeš dati vriskati od radosti onima koji ljube tvoje ime.

13 To si ti GOSPODE, koji blagosiljaš pravednika;

ti ga okružuješ svojom nakolonošću kao jednim štitom.

Psalam 6

1

2 GOSPODE, kazni me bez gnjeva,

ispravi me bez jarosti1!

3 Milost, GOSPODE, ja propadoh,;

izliječi me, GOSPODE, ja drhtim svim svojim kostima,

4 ja drhtim svim svojim bic6em.

Dakle, GOSPODE, dokle®đ

5 Vrati se GOSPODE, oslobodi me,

spasi me zbog svoje pouzdanosti!

6 Jer, kod mrtvih, ne izgovara se tvoje ime.

u paklima, tko ti zahvaljujeđ

7 Ja sam iscrpljen zbog uzdisanja.

Svake noći, moje suze oblijevaju moj krevet,

moji plačevi oblijevaju moj ležaj.

8 Moje oči su izjedene jadom,

moj vid slabi toliko ja imam protivnika.

9 Odstranite se od mene, vi, zlodjelnici,

jer GOSPOD je čuo moje jecaje.

10 GOSPOD je čuo moje preklinjanje,

GOSPOD je primio moju molitvu.

11 Nek' moji neprijatelji, postiđeni i potreseni,

okrenu se svi, iznenadno sramom obuzeti!

Psalam 7

1 Ispovijed: Davidova. On otpjeva Gospodinu,

2 GOSPODE moj Bože, ti si moje utočište;

spasi me od svih progonitelja i oslobodi me!

3 Inače, kao lavovi, oni će me zaklati,

oni trgaju, a nitko ne oslobađa.

4 GOSPODE moj Bože, ako li ja učinim to:

ako li imam jedan zločin na rukama,

5 ako sam loše postupio prema mom savezniku

puštajući svog neprijatelja pobjeći1,

6 Nek' me jedan neprijatelj proganja i uhvati,

nek' živog mene na zemlji zgazi,

i nek kotrlja moju čast u prašini!

*Stanka.

7 Digni se, GOSPODE, gnjevno!

Nadvisi jarost mojih protivnika,

bdij s moje strane, ti koji propisuješ pravo!

8 Jedan te skup naroda okružuje;

gore, preuzmi mjesto iznad njega!

9 GOSPOD sudi narodima:

Sudi meni, GOSPODE,

prema mojoj pravdi i mojoj nedužnosti.

10 Nek' prestane opakost bezbožnika.

Ojačaj pravednika !

Jer onaj koji ispituje njihova srca i njihova križa2,

to je Bog pravedni.

11 Moj je štit kod Boga,

spasitelja pravednih *srca.

12 Bog je sudac pravedan,

jedan Bog koji svakog dana prijeti.

13 Ako se ne osvijesti3,

on oštri svoj mač,

napinje svj luk i drži ga spremnog.

14 On pripravlja svoju smrtnonosnu spravu

i, svojim strijelama, pali zublje4.

15 Tko snuje jedno zlodjelo i smjera zločin

rađa prijevaru.

16 Tko iskopa jednu rupu i produbi ju,

pada u jamu koju je načinio.

17 Njegov zločin vraća se na njegovu glavu,

njegovo nasilje njemu pada na lubanju.

18 Ja ću zahvaliti GOSPODU za njegovu pravdu,

i pjevat ću ime GOSPODA, Svevišnjega.

Psalam 8

1

2 GOSPODE, naš Gospodine,

kako je tvoje ime prekrasno

za cijelu zemlju!

Bolje no nebesa, ona pjeva, tvoja slava2 !

3 Ustima najmanjih i dojenčadi,

ti si utemeljio jednu tvrđavu3

protiv svojih protivnika,

za ušutkati neprijatelja osvetničkog.

4 Kad ja vidim tvoja nebesa, djelo tvojih prstiju,

mjesec i zvijezde koje si ti postavio,

5 što je dakle čovjek da ti misliš o njemu,

ljudsko biće da se brineš o njemuđ

6 Ti si ga načinio gotovo bogom4 :

ti si ga okrunio slavom i raskoši;

ti si sve stavio pod noge njegove:

8 svu stoku, krupnu i sitnu,

i čak divlje zvjeri,

9 ptice nebeske, ribe morske,

sve što juri stazama morskim.

10 GOSPODE, naš Gospodine,

što je tvoje ime prekrasno

po svoj zemlji!

Psalam 9

1

2 GOSPODE, ja ću zahvaljivati svim svojim srcem,

ja ću prepričavati sva tvoja čuda.

3 Ja zbog tebe plešem od radosti,

i ja pjevam tvoje ime, Bože Svevišnji.

4 Moji neprijatelji, koji uzmiču,

posrću i propadaju pred tobom,

5 ti si obranio moje pravo i moju parnicu;

sjeo si na svoj tron, pravedni sudče.

6 Ti si zaprijetio narodima, upropastio nevjernika,

izbrisao njihovo ime zauvijek.

7 Neprijatelj je dotučen, porušen zauvijek;

ti si sravnio gradove, sjećanje na njega se izgubilo.

8 Ali gospod stoluje zauvijek,

on učvrščuje svoj prijestol za suđenje.

9 On je taj koji upravlja svijetom s pravdom

i sudi narode spravednošću.

10 Nek' GOSPOD bude tvrđava za potlačenog,

jedna tvrđava za vrijeme zebnje!

11 Nek' oni računaju na tebe, oni koji poznaju tvoje ime,

jer ti ne napuštaš one koji te traže, GOSPODE!

12 Pjevajmo za GOSPODA koji stoluje na Sionu,

proglašavajmo među narodima njegove podvige!

13 Onaj koji traži ubojicu, on se sjeća,

on ne zaboravlja krik nesretnih.

14 Milost, GOSPODE! Vidi kako su me moji protivnici ponizili,

ti koji me izvlačiš iz vrata smrti2,

15 da ja ponavljam sve njegove pohvalnice,

na vratima kćeri Siona,

i da kličem zbog tvojeg spasa.

16 Narodi su propali u jamu koju bijahu iskopali,

njihova se noga uhvatila u mrežu koju oni bijahu sakrili.

17 GOSPOD se dao spoznati, on je stvorio zakon,

on hvata nevjernika u njegovu vlastitu zamku.

Sourdine3, *Stanka.

18 Nek' se nevjernici vrate u paklove,

svi narodi koji zaboravljaju Boga.

19 Ne, siromah neće biti zauvijek zaboravljen,

ni nada nesretnih nikad izgubljena.

20 Ustani, GOSPODE! Nek' čovjek ne likuje!

Nek' narodi budu suđeni pred licem tvojim!

21 GOSPODE, prospi na njih užas,

i nek' narodi se priznaju smrtnima.

Stanka.

Psalam 10 (9 nastavak)

1 Zašto1, GOSPODE, ostati udaljen

i kriti se u vrijeme zebnjeđ

2 Osornost bezbožnika izjeda nesretnike,

oni su uhvaćeni u lukavstvo što ga je ovaj smislio.

3 Tako se bezbožnik hvali da je dostigao svoj cilj;

budući dobio, on blagosilja2 - ne, on omalovažava - GOSPODA.

4 U svojoj utvornosti, bezbožnik ne traži više:

” Nema tu Boga3 “, evo sve njegove dosjetljivosti.

5 Njegov se uspjeh potvrđuje u svakom vremenu,

gore tvoji su zakoni predaleko od njega;

on pljuje na sve svoje protivnike.

6 On kaže: ” Ja sam neoboriv,

nikad mi se neće dogoditi nesreća.“

7 Njegova su usta puna proklinjanja,

prijevare i nasilnosti;

on pod jezikom ima nedjelo i zlodjelo.

8 On se drži u zasjedi blizu zaselaka;

dobro skriven, on ubija nedužnog:

njegove oči vrebaju slabašne,

9 On je u zasjedi, dobro skriven kao lav u svom brlogu;

on je u zasjedi za uhvatiti nesretnika;

on hvata nesretnika odvlačeči ga u svojoj mreži;

10 on puzi, on se šćućurio,

i svom svojom težinom pada na nejake4.

11 on sebi kaže: ” Bog zaboravlja,

njegovo je lice skriveno, on tu ne vidi nikad ništa.“

12 Ustani, GOSPODE Bože, digni ruku!

Ne zaboravi nesretnike!

13 Zašto bezbožnik je ružio Boga,

govoreći: ” Ti nećeš ići tražiti međ“

14 Ipak, ti si vidio zlodjela i patnju,

i ti bdiješ da bi sve uzeo u ruku.

Nejaki se prepušta tebi,

ti dolaziš u pomoć siročetu.

15 Skrši ruku bezbožniku,

i potražiš li bezbožnost opakog,

ti nećeš pronaći ništa.

16 GOSPOD je kralj zauvijek;

neznabožci su nestali iz njegove zemlje.

17 GOSPODE, ti si uslišao želju poniznih,

ti smiruješ njihovo srce, ti napinješ pažljivo uho,

18 za učiniti pravdu siročetu i potlačenome;

i više ni jedan smrtnik neće biti nasilnik1 .

Psalam 11 (10)

1

Ja sam od GOSPODA načinio sebi utočište.

Kako mi vi možete reći :

Bježite u vašu planinu, malene ptice2 !

2 Evo opaki napinju svoj luk,

namještajući svoju strijelu na tetivu,

za odapeti u sjeni na *srca pravedna.

3 Kad su temelji porušeni,

što može učiniti pravednikđ

4 GOSPOD je u svom svetom templu;

GOSPOD ima svoj prijestol u *nebesima.

Njegove oči promatraju,

pogledom on ocjenjuje ljude.

5 GOSPOD cijeni pravednika;

on se gnuša opakog i prijatelja nasilja.

6 Da padne kiša mreža na opake!

Vatra, sumpor i metež,

takva je kupa koju oni dijele1!

7 Jer, GOSPOD je pravedan;

on voli djela pravde,

i ljudi pravedni gledaju njega u lice2.

Psalam 12 (11)

1 Ravnatelju *zbora, s glazbalima s osam žica. Psalam Davidov.

2 U pomoć, GOSPODE! Nema više vjernika;

sva čestitost nestala je između ljudi;

3 između sebe oni govore o zlu,

laskavim usnama, *dvoličnim srcem.

4 Nek' GOSPOD odsiječe sve laskave usne

i nadmeni jezik

5 onima koji kažu: ” Svojim jezikom mi ćemo pobijediti;

naše su usne s nama; tko će biti naš gospodarđ“

6 - ” Pred tlačenjem poniznih i žalbom sirotih,

ja se sada dižem, reče GOSPOD,

ja stavljam na sigurno mjesto onoga na koga se pljuje3.“

7 Riječi GOSPODOVE su jasne riječi,

od srebra profinjenog u jednoj talionici od zemlje4,

i sedam puta pročišćenog.

8 Ti, GOSPODE, ti držiš riječ.

Ti ćeš nas uvijek štititi od te bagre tamo.

9 Posvuda se skiću bezbožnici,

i porok pobjeđuje među ljudima5.

Psalam 13 (12)

1

2 Do kad GOSPODEđ Ti ćeš me uvijek zaboravljatiđ

Do kad ćeš mi skrivati svoje liceđ

3 Do kad ću se ja stavljati u brigu,

bol u srce svakog danađ

Do kad će me moj neprijatelj pobjeđivatiđ

4 Pogledaj, odgovori mi, GOSPODE moj Bože!

Ostavi svjetlost u mojim očima, inače, ja ću utonuti u smrtni san,

5 moj će neprijatelj reći: ” Ja sam ga pobijedio“

i moji protivnici radovat će se mojem padu.

6 Ja, ja računam na tvoju vjernost:

da se moje srce raduje od tvojeg spasa,

da ja pjevam GOSPODU za dobro koje mi je učinio!

Psalam 14 (13)

(usp. Ps 53)

1

Luđaci si govore:

” Nema tu Boga1!“

Pokvareni, oni su počinili užase;

ni jedan nije postupio dobro.

2 Nebesa, GOSPOD se nagnuo

k ljudima,

da vidi ima li i jedan pametan,

koji traži Boga.

3 Svi zavedeni, oni su se ujedinili u poroku;

ni jedan ne postupa dobro,

ni jedan jedini.

4 Jesu li neznalice svi ti zlodjelnici,

koji izjedaše moj narod, jedući njihov kruh,

i ne zazivajući GOSPODA!

5 i evo ih kako su zadrhtali,

jer Bog bijaše u taboru pravednika.

6 Vi se podrugujete nadama nesretnika,

ali, GOSPOD je njegovo utočište.

7 Tko daje, sa *Siona, pobjedu Izraeluđ

Kad GOSPOD dovodi zarobljenike iz svog puka2,

Jakov kliče, Izrael je u radosti.

Psalam 15 (14)

1

GOSPODE, tko će biti primljen u tvoj šator1đ

Tko će boraviti na tvojoj svetoj planiniđ

2 Čovjek poštenog ponašanja,

koji vrši pravdu,

i čije su misli časne2.

3 On nije pustio na volju svojem jeziku,

ni činio krivo drugima,

ni uvrijedio bližnjeg svog.

4 U njegovim očima, prokletnik je prezriv;

on štuje onog koji se GOSPODA boji.

Učini li sebi štetu u prisezi, on se ne povlači.

5 On nije posuđivao novac uz interes,

ništa nije prihvatio da bi što izgubio nedužni.

Tko postupa tako ostaje neoboriv.

Psalam 16 (15)

1

Bože, čuvaj me, jer ja sam od tebe načinio utočište svoje.

2 Ja kažem4 GOSPODU: ”Ti si GOSPOD!

Ja nemam veće sreće od tebe! “

3 Božanstva ove zemlje,

te sile koje mi toliko godiše5,

4 povećavaju svoja pustošenja, nasrće se u njihovu sljedbu.

Ali ja neću njima nuditi libacije6 krvi,

a moje usne neće više izgovarati njihova mena.

5 GOSPODE, ti baštino moja i moj udjelu iz kupe1,

moj udes u tvojoj je ruci.

6 Izbor koji meni pripade slastan je,

dobitak koji sam ja primio najljepši je.

7 Ja blagosiljam GOSPODA koji me savjetuje,

čak i noću, moja me savjest2 upozorava.

8 Ja neprekidno imam GOSPODA pred sobom,

kada je meni s desna, ja sam neoboriv.

9 Isto tako se moje srce veseli, moja duša kliče

i moje tijelo ostaje u sigurnosti,

10 jer ti me ne prepuštaš paklu,

ti ne puštaš svog vjernika vidjeti *jamu.

11 Ti mi pokazuješ stazu životnu;

radost poskakuje blizu tvojeg lica,

tebi s desna, vječne naslade.

Psalam 17 (16)

1

Pravdo, GOSPODE! Slušaj,

budi pažljiv prema mojoj tužbi;

otvori uho molitvi mojoj,

koja ne dolazi s prijevarnih usana.

2 Nek' moje suđenje pripadne tebi,

nek' tvoje oči vide gdje je pravda!

3 Ti si ispitao moje srce; noću ti si ispitivao;

ti si me podvrgnuo provjeri, ti ništa nisi našao.

Ono što sam mislio nije prešlo preko mojih usana,

4 Za posutupati poput ljudi

koji slijede riječi tvojih usana,

ja sam pazio propisane putove3;

5 ja sam hodio tvojih tragovima,

moje noge nisu posrnule.

6 Ja te zovem jer ti ćeš mi odgovoriti, moj Bože.

Napregni uši prema meni, slušaj moju riječ¡

7 Daj da bljesne tvoja vjernost, spasitelju izbjeglica

koji, tvojom desnicom, izmiču napadačima.

8 Čuvaj me kao zjenicu oka,

skrivaj me u sjeni svojih krila,

9 daleko od opakih koji su me pljačkali

i od smrtnih1 neprijatelja koji me okružuju.

10 Oni su nakljukani masnim2,

njihova usta govore s osornošću.

11 Evo ih za našim petama3; sada oni me okružuju,

s okom na meni da me obore na zemlju.

12 Oni su jednaki jednom lavu nestrpljivom da rastrga,

zvijeri psotavljenoj u zasjedu.

13 Digni se, GOSPODE! Dočekaj ih, pokori ih!

Svojim mačem, oslobodi me opakog!

14 Nek' tvoja ruka, GOSPODE, njih otjera iz čovječanstva,

iz čovječanstva i iz svijeta4.

Evo njihovog udjela tijekom ovog života!

Nakljukaj ih onim što držiš u pričuvi!

Nek' njihovi sinovi time budu nasićeni

i nek' ga ostave za svoju dojenčad.

15 Ja, i to je pravda, vidjet ću tvoje lice;

budan, ja ću se nasititi tvojom slikom.

Psalam 18 (17)

(usp. 2S 22.2-51)

1

2

Ja te volim, GOSPODE, snago moja.

3 GOSPOD je moja hrid, moja tvrđa i moj osloboditelj.

On je moj Bog, stijena gdje se ja sklanjam,

moj štit, oružje5 moje pobjede, moja tvrđava.

4 Hvaljen budi on ! Ja zazvah GOSPODA,

i ja sam bio pobjdnik mojih neprijatelja.

5 Sveze smrti su me stegnule,

bujice Belialove1 su me iznenadile,

6 sveze pakla su me obvile,

zamke smrti bijahu zategnute preda mnom.

7 U svojoj tjeskobi, ja pozvah GOSPODA

i kričah prema svom Bogu.

Iz svog templa, on je čuo moj glas;

krik bačen prema njemu stigao je do njegovih ušiju.

8 Tad se zemlja smuti i potrese;

temelji planina zadrhtaše

i biše smeteni kad se on razljuti.

9 Iz njegovog nosa suknu dim,

iz njegovih usta proždiruća vatra

s plamtećim žeravicama.

10 On razvi nebesa i siđe,

jednim gustim oblakom pod nogama.

11 On zajaha jednog *kerubina i odletje,

lebdeći na krilima vjetra.

12 On od tmina načini skrovište svoje,

od njihovih pregiba zaklon svoj:

potopne tmine, oblaci na oblacima!

13 Jedno bljeskanje mu prethodiše i njegovi oblaci prođoše:

tuča i žeravice u vatri!

14 U nebesima, GOSPOD dade zagrmiti,

Svevišnji se oglasi:

tuča i žeravice u vatri!

15 On izbaci svoje strijele i rasprši ih;

on odape munje i prosu ih.

16 On izbaci svoje strijele i rasprši ih;

a temelji svijeta biše otkriveni,

tvojim grmljenjem, GOSPODE,

dahom ispuhnutim iz tvog nosa.

17 Odozgo, on me posla uzeti,

on me izvuče iz povodnja2.

18 On me oslobodi mojeg moćnog neprijatelja,

tih protivnika snažnijih od mene.

19 U dan mojeg poraza, oni me sukobiše,

ali GOSPOD se učini mojom potporom.

20 On me oslobodio, dao po volji;

on me oslobodio, jer me voli.

21 GOSPOD postupa sa mnom prema mojoj pravdi,

on postupa sa mnom prema čistoći mojih ruku,

22 jer ja sam pazio putove GOSPODOVE,

ja nisam bio nevjeran svojem Bogu.

23 Svi njegovi zakoni bili su preda mnom,

a ja nisam odbacio njegove zapovijedi.

24 Ja sam bio pošten s njim,

i čuvao se svakog grijeha.

25 Tad mi je GOSPOD vratio po pravdi mojoj,

prema čistoći koju je vidio na mojim rukama.

26 S vjernim, ti si vjeran,

s neporočnim čovjekom, to si neporočan.

27 S čistim, ti si čist;

s pokvarenim, ti si prepreden.

28 To si ti koji čini jedan poniženi narod pobjednikom,

koji spušta ohole poglede.

29 Ti si taj koji pali moju svjetiljku1.

GOSPOD moj Bog osvjetljava moje tmine.

30 To, s tobom ja preskačem jamu2,

s mojim Bogom ja svladavam zidinu.

31 U ovog Boga, put je savršen,

riječ GOSPODOVA čini svoje dokaze.

On je štit svima onima koji ga imaju za utočište.

32 Tko je dakle Bog ako ne GOSPODđ

Tko je dakle Stijena izvan našeg Bogađ

33 Ovaj me Bog opasuje snagom,

on moj put savršenim čini

34 i moje noge kao one u košuta.

On me održava na svojim visinama.

35 On uvježbava moje ruke za bitku,

i moje ruke svijaju luk brončani.

36 Ti mi daješ svoj pobjednički štit,

tvoja me desnica podržava, tvoja me skrb1 uzdiže.

37 Ti produžavaš moj poskok,

i moji se zglobovi ne svijaju.

38 Ja progonim svoje neprijatelje, ja ih hvatam,

ja se ne vraćam prije no što ih dotučem.

39 Ja ih sasijecam, oni se ne mogu vidše podići,

oni padaju pod moje noge.

40 Ti me opasuješ snagom za boj,

ti pokoravaš meni napadače.

41 Od mojih neprijatelja, ti mi oslobađaš šiju2,

i ja istrijebljujem protivnike svoje.

42 Oni jauču, ali nitko ih ne spašava;

oni kriče prema GOSPODU, ali on ne odgovara.

43 Ja ga pretvaram u prah za vjetar,

ja ih metem kao blato s ulica.

44 Ti me oslobađaš pobune puka,

ti me postavljaš na čelo narodađ.

Jedan narod nepoznatih stavlja se u moju službu;

45 na prvu riječ on mi ih pokorava;

stranci postaju moji dvorjanici;

46 stranci se stropoštavaju,

oni napuštaju svoje tvrđe3.

47 Živio GOSOD! Blagoslovljena budi moja Stijeno!

Nek' likuje, Bog moje pobjede!

48 Ovaj mi Bog udešava osvetu

i podvrgava mi narode.

49 Ti me oslobađaš mojih neprijatelja;

što više, ti mi daješ nadvladati moje napadače

i ti me oslobađaš od nasilnih ljudi.

50 Također ja te slavim među narodima, GOSPODE!

I ja ću pjevati u čast tvojeg imena:

51 On daje velike pobjede svojem kralju,

on odano postupa prema svom *pomazaniku,

prema Davidu i njegovj dinastiji, zauvijek.

Psalam 19(18)

1

2 *Nebesa pronose slavu Božju,

svodovi proglašavaju djelo njegovih ruku.

3 Dan o čudu danu pripovijeda,

Noć noći o tom daje saznanje.

4 To nije jedna pripovijest, nema riječi,

njihov se glas ne čuje.

5 Njihov sklad izbija na cijeloj zemlji

a njihov govor sve do kraja svijeta.

Dolje1, Bog je podigao jedan šator za sunce:

6 to je jedan mlad suprug koji izlazi iz ložnice,

jedan prvak radostan što ide svojim putem.

7 S jednog kraja neba on iskrsne,

on ševrda k drugom kraju,

i ništa ne izmiče njegovoj toploti.

8 Zakon je GOSPODOV savršen,

on stvara život;

*zakon GOSPODOV je siguran,

on čini mudrog jednostavnim.

9 Propisi su GOSPODOVI pravdeni,

oni čine srce radosnim;

zapovijed GOSPODOVA je prozirna,

ona čini vidovitim;2.

10 Strah od GOSPODA je jasna stvar,

on odolijeva zauvijek;

odluke GOSPODOVE su istinite,

sve su one pravedne.

11 Poželjniji od zlata

i množina finog zlata:

ukusniji od meda,

od novog meda!

12 Tvoj sluga osobno je njime prosvijetljen3;

on nalaži veliku korist čuvati ih.

13 Tko uviđa grješkeđ

Odriješi me skrivenih grijeha!

14 Udalji također svog slugu od oholih:

da ne bi imali moć nada mnom,

tad ću ja biti savršen

i nedužan spram jednom velikom grijehu.

15 Nek' riječi iz mojih usta

i šum iz mog srca

budu primljeni u tvoju nazočnost,

GOSPODE, stijeno moja i moj branitelju!

Psalam 20 (19)

1

2 Nek' ti GOSPOD odgovori1 u dan pogibli;

nek' *ime Boga Jakovljevog tebe štiti!

3 Iz *svetišta, nek' pomoć pošalje,

i iz *Siona, da te podupre!

4 Nek' se sjeti svih tvojih milodara;

nek prihvati tvoj holokaust2!

5 Nek' ti dadne sve đto ti hoćeš,

i nek ispuni svaki tvoj naum!

6 Tada ćemo mi klicati tvojoj pobjedi,

slaveći u ime naše Boga.

Nek' GOSPOD ispuni sve tvoje molbe!

7 Sada ja to znam:

GOSPOD daje pobjedu svojem *pomazaniku;

on njemu odgovara iz svog *nebeskog svetišta,

putem pobjedničkih podviga svoje desnice.

8 Jednima kola,

drugima konji,

ali nama ime GOSPODA našeg Boga:

to je on što ga zazivamo.

9 Oni, oni se priginju, oni padaju,

a mi, uspravni, mi istrajavamo.

10 GOSPODE, daj pobjedu!

Kralj će nam odgovoriti3

u dan kad ćemo ga pozvati.

Psalam 21 (20)

1

2 GOSPODE, kralj se raduje tvojoj snazi:

kakvu radost njemu donosi tvoja pobjeda!

3 Ti si zadovoljio žudnju srca njegovog,

ti nisi odbio želju njegovih usana.

*Stanka.

4 Ti preduhitriš blagosloviti ga za dobročinstva;

ti na njegovu glanu jednu zlatnu krunu stavljaš.

5 On ti je zaiskao život, ti si mu ga da:

duge dane koji neće svršiti.

6 Tvojom pobjedom, velika je slava njegova;

ti na njega stavljaš sjaj i raskoš.

7 Ti od njega činiš jedan blagoslov za uvijek,

blizu tvojeg lica, ti mu radost daješ.

8 Da, kralj računa na GOSPODA,

i odanost Svevišnjeg ga čini nepokolebljivim.

9 Ti ćeš staviti ruku na sve svoje neprijatelje1,

i svoju desnicu na protivnike svoje.

10 Ti ćeš ga načiniti jednim žeravnikom,

kad se tvoje lice bude pojavilo.

S gnjevom, GOSPOD će ih uništiti,

i jedna će ih vatra prožderati.

11 Ti ćeš uništiti njihovo potomstvo na zemlji

i njihovu rasu među ljudima.

12 Ako li namjeravaju tebi zlo nanijeti

i snuju urotu jednu, oni ne mogu ništa;

13 jer ti nastupaš protiv njih,

svojim lukom, ti ih ciljaš u sred lica.

14 Uspravi se, GOSPODE, u svojoj silnosti!

Opjevajmo tvoj podvig jednim psalmom!

Psalam 22 (21)

1

2 Moj Bože, moj Bože, zašto si me napustiođ

Ja sam urlikao, moj spas ostaje daleko.

3 Danju, ja zovem, a ti mi ne odgovaraš, moj Bože;

noću, ja ne nalazim odmora.

4 Ipak ti si *Svetac;

ti stoluješ, tebi hvalospjev Izraelov1!

5 Naši su očevi računali na tebe;

oni su računali na tebe, a ti si ih oslobađao.

6 Oni su vapili prema tebi, i ti ih bijaše oslobađao;

oni računaše na tebe, ne bijahu razočarani.

7 Ali ja, ja sam jedan crv, a ne više čovjek,

ispsovan od ljudi, odbačen od puka.

8 Svi oni koji me vide, podruguju se;

oni se cerekaju i klimaju glavom:

9 ” Okreni se prema GOSPODU!

Nek' ga oslobodi, nek' ga oslobodi,

jer on ga voli! “

10 Ti, ti si mi dao iskrsnuti iz trbuha moje majke

i ti si me stavio u sigurnost na njene grudi.

11 Od izlaska iz utrobe, ja bih predan tebi;

od trbuha moje majke, moj Bog si ti!

12 Ne ostani tako daleko

jer opasnost je bliska

i nema ovdje pomoći.

13 Brojni me bikovi opkoljavaju,

životinje Bašanske2 me okružuju.

14 Oni otvaraju gubicu protiv mene,

ovi ričuči i razdirući lavovi.

15 Kao voda ja otječem;

svi se moji udovi rastavljaju.

Moje srce je jednako vosku,

on se otapa u mojoj utrobi.

16 Moja je snaga usahla kao otpadak,

jezik mi se slijepio uz čeljusti.

Ti me rušiš u prašinu smrti.

17 Psi me opkoljavaju;

jedna banda zločinaca me okružuje:

kao lavu3 oni mi vežu ruke i noge.

18 Ja mogu prebrojati sve svoje kosti;

ljudi me vide, oni me promatraju.

19 Oni dijele moju odjeću

i ždrijebaju moje habite.

20 Ali, ti, GOSPODE, ne ostani daleko tako!

O snago moja, u pomoć! Pohiti!

21 Spasi moj život od mača

i moju osobu od šapa pasjih;

22 istrgni me iz ralja lavljih,

i od rogova bivolskih®

ti si mi odgovorio!

23 Ja ću ponoviti tvoje ime svojoj braći

i hvaliti tebe cijelom saboru:

24 Vi koji se plašite Boga, hvalite ga!

Vi svi, raso Jakovljeva, slavite ga!

Vi svi, raso Izraelova, bojte ga se!

25 On nije odbacio ni prokleo nesretnika u nevolji;

on njemu nije skrio lice;

on ga je slušao kad kad je ovaj vapio prema njemu.

26 O tebi je moj hvalospje! U velikom saboru,

ja ispunjavam svoje zavjete pred onima koji ga se boje:

27 Ponizni jedu do sitosti;

oni hvale GOSPODA, oni koji traže GOSPODA:

"Vama, dug i sretan život!“

28 Cijela će se zemlja sjećati i vratiti se prema GOSPODU;

sve obitelji naroda poklonit će se pred licem njegovim:

29 GOSPODU, kraljevstvo! On goospoduje narodima.

30 Svi sretnici1 zemlje su jeli: evo ih pruženih po zemlji!

Pred njegovim licem, svi umirući se savijaju:

on ih nije pustio živjeti.

31 Jedno će potomstvo služiti GOSPODU;

govorit će se tom pokoljenju;

32 ono će doći proglasiti njegovu pravdu,

i reći uku koji će se roditi ono što je Bog učinio.

Psalam 23 (22)

1

GOSPOD je moj *pastir,

ja ne oskudijevam u ničemu.

2 On mi daje u svježu travu lijegati;

blizu mirnih voda on me vodi,

3 on me preporađa.

On me vodi dobrim stazama,

za čast njegovog imena.

4 Čak i da idem jednim tjesnacem sjene i smrti,

ja se ne bojim nikakvog zla, jer ti si sa mnom:

tvoj štap i tvoja batina, evo što me ohrabruje.

5 Preda mnom ti prostireš jedan stol,

nasuprot mojim protivnicima.

Ti uljem namirišiš moju glavu,

moja je kupa opojna1.

6 Da, sreća i pouzdanje me prate

svih dana mog života,

i ja ću se vratiti2 kući GOSPODOVOJ,

za mnoge dane.

Psalam 24 (23)

1

GOSPODU, zemlja i njena bogatstva,

svijet i njegovi žitelji!

2 On je taj koji ju je utemeljio na morima

i drži ju postojanom na valovima.

3 Tko će pregaziti planinu GOSPODOVUđ

Tko će se održati u njegovom svetom mjestuđ

4 - Čovjek nedužnih ruku i čistog srca,

koji ne služi GOSPODU za zlo3

i ne priseže za prevariti.

5 On dobija blagoslov od GOSPODA,

i od svog Boga spasonosnu pravdu.

6 Takva je rasa onih koji ga traže,

koji traže tvoje lice: to je Jakov4!

7 Vrata, podignite glave!

uzdignite se, vrata portali starodrevni!,

da uđe on, kralj slave!

8

- GOSPOD, silan i smion,

GOSPOD, ratnički smion.

9 Vrata, podignite glave!

uzdignite se, vrata portali starodrevni!

da uđe on, kralj slave!

10

- GOSPOD, sve-mogući,

on je taj kralj slave.

Psalam 25 (24), alfabetski1

1

Gospode, ja sam opružen prema tebi.

2 Moj Bože, ja računam na tebe; ne razočaraj me!

Nek' moji neprijatelji ne likuju nada mnom!

3 Ni jedan od onih koji tebe čekaju nije razočaran,

ali oni jesu razočarani, izdajnici sa svojim praznim rukama.

4 Upoznaj me sa svojim putovima, GOSPODE;

pouči svojim cestama.

5 Daj mi putovati prema tvojoj istini i pouči me,

jer ti si Bog koji me spašava.

Ja te čekam sve ove duge dane.

6 GOSPODE, misli na nježnost i pouzdanost

koju si mi oduvijek pokazivao!

7 Ne misli na moje grijehe iz mladosti ni na moje grješke;

misli na mene u pouzdanosti svojoj,

zbog dobrote svoje, GOSPODE.

8 GOSPOD je tako dobar i tako pravedan

da pokazuje putove grješnicima.

9 On daje poniznima ići prema pravdi

i poučava ponizne putu svome.

10 Svi putovi GOSPODOVI su vjernost i istinitost,

za one koji vrše pravila njegovog *saveza.

11 Za čast tvojeg imena, GOSPODE,

oprosti moju grešku koja je tako velika!

12 Jedan čovjek boji li se GOSPODAđ

Ovaj mu pokaže koji put izabrati.

13 On provodi sretne noći,

a njegova će sorta posjedovati zemlju.

14 GOSPOD se pouzdaje u one koji ga se boje,

dajući im upoznati savez svoj.

15 Ja uvijek imam oči na GOSPODU,

jer on oslobađa moje noge iz mreže.

16 Okreni se k meni; imaj milosti,

jer ja sam saÔm i pogružen.

17 Nevolje su mi otvorile duh1;

oslobodi me mojih nemira!

18 Vidi moj jad i moju muku,

otkloni sve moje grijehove!

19 Vidi moje tako brojne neprijatelje,

njihovu mržnju i njihovu nasilnost.

20 Sačuvaj me u životu i oslobodi me!

Ja sam od tebe svoje napravio utočište, ne razočaraj me!

21 Poštenje i pravednost me čuvaju,

jer ja tebe čekam.

22 O Bože, otkupi Izrael!

Oslobodi ga svih njegovih nesreća!

Psalam 26 (25)

1

Ispravi mi nepravdu, GOSPODE,

jer moje je ponašanje pošteno

i ja računam na GOSPODA ne razmišljajući.

2 Ispitaj me GOSPODE, podvrgni me kušnji,

stavi u vatru utrobu moju i srce moje2.

3 Tvoja odanost je ostala pred mojim očima;

ja sam se ponašao prema tvojoj istini.

4 Ja nisam sjedao k varalicama;

ja nisam ulazio k licemjerima;

5 zamrzio sam bandu zločinaca;

ja nisam sjedao k bezbožnicima.

6 Ja perem svoje ruke u znak nedužnosti,

za obići oko tvojeg *oltara, GOSPODE,

7 uzvikujući djela milosti,

i navodeći sva tvoja čuda.

8 GOSPODE, ja volim kuću u kojoj ti stoluješ,

i mjesto gdje boravi tvoja slava.

9 Ne povezuj moju sudbinu s onom griješnika,

ne učini me jednakog ubojicama.

10 Oni imaju nečisti na rukama,

njihova desnica puna je od podmićivanja.

11 Moje je ponašanje pošteno,

oslobodi me, iz milosti !

12 Moja noga se drži na čvrstom,

i u saboru, ja ću GOSPODA blagosiljati.

Psalam 27 (26)

1

GOSPOD je moja svjetlost i moj spas,

koga da se bojim đ

GOSPOD je tvrđa mojega života,

pred kim bih drhtaođ

2 Ako li me zločinci napadnu

da me rastrgnu1,

to su oni, moji protivnici i moji neprijatelji,

koji posrnu i padnu.

3 Ako jedna vojska dođe taborovati protiv mene,

moje se srce ničeg ne boji.

Čak i ako se boj zapodjene,

ja čuvam pouzdanje.

4 Ja molim jednu stvar u GOSPODA,

i stalo mi je do toga:

stanovati u kući GOSPODOVOJ,

svih dana mojega života,

za promatrati ljepotu2 GOSPODOVU

i brinuti se o njegovom templu.

5 Jer on me skriva u svom zaklonu

u dan nesreće;

On me krije u skrovitosti svojeg šatora1,

on me uzdiže na jednu stijenu.

6 A sada moja glava svladava

neprijatelje koji me okružuju.

U njegovom šatoru ja mogu ponuditi

žrtve uz burno klicanje

i pjevati psalam za GOSPODA.

7 GOSPODE, slušaj krik mojeg poziva!

Za milost, odgovori mi!

8 Ja mislim na tvoju riječ2:

” Tražite moje lice!“

Ja tražim tvoje lice, GOSPODE.

9 Ne skrivaj mi svoje lice!

Ne odstranjuj gnjevno slugu svoga!

Ti koji si mi pritekao u pomoć,

ne napuštaj me, ne ostavljaj me.,

Bože mojeg spasenja.

10 Otac i majka napustili su me,

GOSPOD me primio.

11 Pokaži mi, GOSPODE, svoj put,

i vodi me na jedan dobar put

usprkos onima koji me vrebaju.

12 Ne izručuj me hlepnji mojih protivnika,

jer lažni su se svjedoci digli protiv mene,

bljujući naprasitost.

13 Ja sam siguran vidjeti dobra GOSPODOVA3

u zemlji živućih.

14 Čekaj GOSPODA4;

budi snažan i osmjeli se;

čekaj GOSPODA.

Psalam 28 (27)

1

GOSPODE, ja tebi činim poziv;

Moja stijeno, ne budi tako gluha!

Ako za mene ostaneš nijem,

Ja ću sličiti onima koji su na umoru.

2 Slušaj moj preklinjući glas

kad ja vapim prema tebi,

kad ja dignem ruke1

prema temelju tvog *svetišta.

3 Ne povlači me s opakima

ni sa zlodjelnicima:

drugima oni govore o miru,

ali zlo je u srcu njihovom.

4 Postupi s njima prema njihovim činovima

i prema njihovim zlodjelima!

Postupi s njima prema njihovim djelima,

učini im što zaslužuju!

5 Oni ne posvećuju pažnje činovima GOSPODOVIM,

ni djelu njegovih ruku:

nek' ih razori i ne obnovi više!

6 Blagoslovljen budi GOSPOD,

jer on je čuo moj glas preklinjući.

7 GOSPOD je moja tvrđava i moj štit;

moje srce je računalo na njega i ja sam bio zbrinut.

Ja kličem svim svojim srcem

i ja mu zahvaljujem pjevajući:

8 GOSPOD je snaga svojeg naroda,

tvrđava koja spašava njegovog *pomazanika2.

9 Spasi svoj narod,

blagoslovi svoju baštinu,

budi njegov *pastir i nosi ga uvijek!

Psalam 29 (28)

1

Dajte GOSPODU, vi bogovi,

dajte GOSPODU slavu i snagu!

2 Dajte GOSPODU slavu njegovog imena!

Poklonite se pred GOSPODOM, kad bljesne njegova svetost4!

3 Glas GOSPODOV svladava vode

- Bog slave daje grmljavini grmjeti -

GOSPOD svladava povodanj.

4 Moćni glas GOSPODOV,

jasni glas GOSPODOV,

5 glas GOSPODOV slama cedrove,

GOSPOD krši cedrove Libana.

6 On čini da Liban poskakuje kao telac,

i Sirion1 kao jedan mladi bivol .

7 Glas GOSPODOV siječe oštricama vatre2.

8 Glas GOSPODOV čini da podrhtava pustinja,

GOSPOD čini da podrhtava pustinja Kadeš3.

9 Glas GOSPODOV čini da podrhtavaju košute u radu;

on ogoljuje šume4.

A u njegovom templu, sve govori: ”Slava ! “

10 GOSPOD stoluje nad potopom5,

GOSPOD stoluje kao jedan vječni kralj.

11 GOSPOD će dati snagu svojem narodu,

GOSPOD će blagosloviti svoj narod napretkom.

Psalam 30 (29)

1

2 Ja se tobom zanosim, GOSPODE, jer ti si mene spasio iz nevolje;

ti nisi obradovao moje neprijatelje na moj trošak.

3 GOSPODE moj Bože,

ja sam vapio prema tebi, i ti si me izliječio;

4 GOSPODE, ti si me podigao iz pakla,

ti si me oživio kad sam pao u *jamu7.

5 Pjevajte za GOSPODA, vi njegovi vjerni,

slavite ga zazivajući njegovu *svetost:

6 Za jedan čas pod njegovim gnjevom

sav život u njegovoj naklonosti.

U večer se zadrže plačevi,

Jutrom krikovi radosti.

7 A ja, spokojan, ja govorih:

Ja ću ostati nepokolebljiv.

8 GOSPODE, u tvojoj naklonosti,

ti si ojačao moju planinu1.“

Ali ti si skrio lice svoje,

i ja bih prestrašen.

9 GOSPODE, ja tebe pozivam;

ja preklinjem Gospodina:

10 ” Što dobijaš ti mojom krvi2

i mojim silaskom u jamuđ

Prašina može li ti ona zahvaljivatiđ

Proglašava li ona tvoju pouzdanostđ

11 Slušaj, GOSPODE! Za milost!

GOSPODE, budi moja pomoć! “

12 Ti si promijenio moju žalost u jedan ples,

i zamijenio moju *kostrijet habitima blagdanskim.

13 Također, duša te opijeva bez prekida;

GOSPODE moj Bože, ja ću ti uvijek zahvaljivati.

Psalam 31 (30))

1

2 GOSPODE, ja sam od tebe načinio svoje utočište,

da nikad ne budem razočaran!

Oslobodi me svojom pravdom;

3 otvori prema meni uho!

Brzo! Oslobodi me!

Budi za mene stijena utvrđena,

tvrđava koja će me spasiti.

4 Ti si moja stijena i moja tvrđa.

Za čast tvojeg imena, ti ćeš me voditi i usmjeravati.

5 Ti ćeš me osloboditi mreže razapete protiv mene,

jer ti si moja tvrđa.

6 U tvoju ruku ja stavljam svoj dah.

Ti si me iskupio, GOSPODE, ti istinski Bog;

7 Ja mrzim one koji se uzadaju u prazne tlapnje1;

ja, ja računam na GOSPODA.

8 Ja ću plesati od radosti za tvoju pouzdanost,

jer ti si vidio moj jad

i spoznao moju nevolju.

9 Ti me nisi izručio u ruke mojem neprijatelju,

ti si me ponovo stavio na noge, ti si mi dao slobodu.

10 Milost, GOSPODE! Ja sam u nevolji:

bol mi izjeda oči.

grlo i trbuh.

11 Moj se život svršava u tuzi,

moje godine u jecanjima.

Zato što sam griješio, ja sam izgubio svoje snage

i imam kosti nagrižene.

12 Ja sam oklevetan od svih svojih neprijatelja,

i što više, od susjeda svojih;

ja sam strah za svoje bliske:

vide li me vani, oni bježe.

13 Zaboravljen sam, kao kakav umrli izbrisan iz sjećanja,

ja nisam više no jedna krhotina.

14 I ja čujem naklapanje svjetine:

” On zastrašuje okolicu2!“

Oni su se udružili protiv mene,

oni se rote za oduzeti mi život.

15 Ali ja računam na tebe, GOSPODE.

Ja kažem: ” Moj Bog, to si ti.“

16 Moji časovi su u tvojoj ruci;

oslobodi me ruke razjarenih neprijatelja!

17 Zasijaj licem svojim ponad sluge svoga,

spasi me odanošću svojom!

18 GOSPODE, nek' ja ne budem razočaran što sam te zazvao!

Ali nek' bezbožni budu razočarani

i ušutkani u paklovima!

19 Nek' budu nijeme, te usne lažljive,

koje govore prtiv pravde nerazborito,

nabusito i prezrivo!

20 Nek' budu velika dobročinstva

koja ti čuvaš onima koji se tebe boje!

Ti njih dodijeljuješ svima kojima si utočištem,

pred cijelim svijetom.

21 Ti njih skrivaš ondje gdje se tvoje lice skriva

daleko od ljudskih spletaka1.

Ti ih stavljaš u zaklon

od napadačkih ogovaranja2.

22 Blagoslovljen budi GOSPOD,

jer njegova pouzdanost je za mene načinila čudo jedno

u gradu opkopanom.

23 A ja, obeznađen, ja rekoh:

” Ja sam isključen iz tvog vida.“

Ali ti si čuo moj glas preklinjući

kad sam ja vapio prema tebi.

24 Ljubite GOSPODA, vi svi njegovi vjerni!

GOSPOD čuva vjerujuće,

ali osionom, on vraća milo za drago.

25 Budite čvrsti i smioni,

vi svi koji se ufate u GOSPODA!

Psalam 32 (31)

1

Sretan čovjek kojem griješka je uklonjena

i grijeh oprošten!

2 Sretan onaj kojem GOSPOD ne računa grijeha,

i čiji duh ne posrće!

3 Kolikogod sam se ja ušutkavao, moje se tijelo iscrpljivaše

gunđati svaki dan,

4 jer, dan i noć, tvoja me ruka pritiskivaše,

moj se sok kvario u vrelinama ljeta3

*Stanka.

5 ja sam ti priznao svoj grijeh,

ja nisam pokrio svoju grješku.

Ja sam rekao: ” Ja ću povjeriti moje grješke GOSPODU“,

a ti, ti si uklonio teret moga grijeha.

Stanka.

6 Ovako te svaki vjernik moli

u dan kad te bude susreo.

Čak i kad velike vode4 preplavljuju,

one me ne dosežu.

7 Ti si za mene jedan zaklon,

ti me štitiš od nevolje,

ti me okružuješ pjesmama oslobađanja1.

8 Ja ću te uvesti, označiti ti put za slijediti,

i dati ti jedan savjet, bdijući nad tobom:

9 Ne oponašaj konja ili glupu mulu,

kojima žvalje i uzde moraju zaustaviti žestinu,

i ništa ti se ne zbiva2!

10 Mnogo boli očekuje bezbožnika,

ali pouzdanost okružuje onoga koji računa na GOSPODA.

11 Kličite zbog GOSPODA,

radujte se, pravednici,

i kličite od radosti, vi svi *srca pravednih !

Psalam 33 (32)

1 Pravedni, kličite GOSPODU!

Pohvala priliči ljudima pravim!

2 Zahvaljujte GOSPODU uz kitaru3;

uz harfu na deset struna, svirajte za njega!

3 Pjevajte za njega jednu pjesmu novu,

svirajte najbolje4 što znate tijekom slavljenja.

4 Jer riječ je GOSPODOVA pravedna,

i sve je njegovo djelo sigurno.

5 On voli pravdu i pravednost;

zemlja je puna vjernosti GOSPODOVE.

6 Svojom riječju, GOSPOD je stvorio nebesa,

i svu njihovu vojsku dahom svojih usta.

7 On skuplja i ograđuje vode morske;

u svoje pričuve on stavlja oceane.

8 Nek' se sva zemlja plaši GOSPODA,

nek' svi stanovnici svijeta strahuju od njega:

9 to je on koji je govorio, i to se dogodi;

on koji je zapovjedio, i to postade5.

10 GOSPOD je slomio naum neznabožaca,

on je uništio nacrte naroda.

11 Naum GOSPODOV postoji oduvijek

i nacrti njegovog srca, iz doba u doba.

12 Sretan narod koji ima GOSPODA za Boga!

Sretan narod kojeg si je on izabrao za naslijeđe!

13 Iz nebesa, GOSPOD promatra

i vidi sve ljude.

14 S mjesta gdje on sjedi, on osmatra

sve stanovnike zemlje,

15 on koji im oblikuje jedno isto srce,

on koji je pažljiv na sva njihova djela.

16 Ne spašava kralja jedna velika vojska,

nit' junaka velika snaga oslobađa.

17 Za pobijediti, konj je samo utvara,

sva njegova snaga ne dopušta izmaknuti.

18 Ali GOSPOD bdije nad onima koji ga se boje,

nad onima koji se pouzdaju u njegovu vjernost,

19 za osloboditi ih od smrti

i sačuvati u životu tijekom gladi.

20 Mi, mi očekujemo GOSPODA:

Naša pomoć i naš štit, to je on!

21 Radost našeg srca dolazi od njega,

i naše pouzdanje je u njegovo *ime presveto.

22 Nek' tvoja vjernost, GOSPODE, bude nad nama,

kao naša nada što je u tebe.

Psalam 34 (33), alfabetički1

1

2 Ja ću blagosiljati GOSPODA u svako vrijeme,

njegov hvalospjev u ustima neprekidno.

3 Ja sam ponosan GOSPODOM;

nek' se ponizni raduju slušajući me:

4 Veličajte sa mnom GOSPODA,

kličimo zajedno njegovo ime.

5 Ja tražim GOSPODA, i on mi je odgovorio,

on me oslobodio svih mojih užasa.

6 Oni koji su gledali prema njemu presretni su,

i njihovo lice više ne crveni.

7 Jedan je nesretnik pozvao: GOSPOD je čuo

i spasio ga svih njegovih pogibli.

8 *Anđeo GOSPODOV taboruje

uokolo onih koji ga se boje, i on ih oslobađa.

9 Vidite i ocijenite koliko je GOSPOD dobar.

Sretan čovjek kome je on utočištem!

10 Bojte se GOSPODA, vi koje je on posvetio1

jer ništa ne manjka onima koji se njega boje.

11 Lavovi2 poznaju potrebu i glad,

ali ništa ne manjka onima koji traže GOSPODA.

12 Sinovi, dođite me slušati!

Ja ću vas poučiti strahu od GOSPODA.

13 Voli li netko životđ

Hoće li vidjeti sretne daneđ

14 Čuvaj jezik od zla

i svoje usne od ogovaranja.

15 Izbjegavaj zlo, postupaj dobro,

traži mir i sprovodi ga!

16 GOSPOD ima oči na pravednima,

i uši pažljive spram njihovih vapaja.

17 GOSPOD se suprotstavlja zločincima

za izbrisati sa zemlje sjećanje na njih.

18 Oni vape3, GOSPOD čuje,

i oslobađa ih svake pogibli.

19 GOSPOD je blizu srca slomljenih,

i on spasava oborene duhove.

20 Pravednik ima mnogo nevolja,

svaki put GOSPOD ga izbavlja.

21 On bdije nad svakom njegovom kosti,

bi jedna jedina nije se slomila.

22 Nesreće će usmrtiti opakog,

neprijatelji pravednikovi bit će kažnjeni.

23 GOSPOD otkupljuje život svojih slugu:

nitko od onih koji njega imaju za utočište neće biti kažnjen.

Psalam 35 (34)

1

O GOSPODE, optuži moje tužitelje,

napadni one koji mene napadaju!

2 Dohvati štit i oklop,

i podigni se za priteći meni u pomoć!

3 Potegni mač, prepriječi put1

progoniteljima mojim,

i reci meni: Ja sam tvoj spas!“

4 Nek' budu razočarani i obeščašćeni,

oni koji meni rade o glavi!

Nek' postiđeni uzmaknu,

oni koji snuju moju nesreću!

5 Nek' budu kao pljeva2 u sred vjetra

kad *anđeo GOSPODOV njih bude razvijavao!

6 Nek' put njihov bude taman i sklizak

kad anđeo GOSPODOV njih bude progonio.

7 Bez povoda3, oni su skrili jednu jamo ispod jedne mreže;

bez povoda, oni su ju izdubili za mene.

8 Nek jedna nevolja bez primjera njih zatekne,

nek' skrivena od njih mreža njih i ulovi,

i nek padnu u tu nevolju!

9 Tada ću ja klicati zbog GOSPODA

i plesati, radost što bijah spašen.

10 Svo biće moje govorit će:

” GOSPODE, tko je kao tiđ

Ti ćeš osloboditi poniženog od onog jačeg ,

poniženog i sirotog od njihovog izrabljivača.“

11 Lažni se svjedoci dižu

i ispituju o onom što ja ne znam.

12 Oni mi zlim vraćaju za dobro;

evo me potpuno samog.

13 Tijekom njihovih bolesti, ja ogrtah *kostrijet,

ja se ponižavah *posteći

i preživah svoju molitvu.

14 Kao za jednog prijatelja ili za svog brata, ja odlazih i vraćah se.

Kao u žalosti za majkom, ja bijah turoban i satrven.

15 A kad sam posrtao, oni su se radosni okupljali:

Izopačeni su se skupili protiv mene,

ja ne znam zašto5;

oni razdiru bez predaha,

16 i u krugu, ti nečisti, ti podrugljivci1

škripe zubima protiv mene.

17 Gospodine, kako ti to sve možeš gledatiđ

Otmi moj život toj nevolji

i moju osobu tim lavovima.

18 Ja ću ti zahvaljivati u velikom saboru,

u sred mnoštva, ja ću te hvaliti.

19 Da ne čim radosti onima koji me nepravedno mrze,

nek' ne migaju okom, oni koji me se gnušaju bez povoda!

20 Oni nikad nemaju ni riječ mira;

protiv mirnih domaćih ljudi,

oni smišljaju klevete.

21 Na sva usta protiv mene:

oni govore: ” Ah, ah! naše ga je oko vidjelo. “

22 Ti si vidio, GOSPODE! Ne budi gluh!

Gospodine, ne udaljuj se od mene!

23 Probudi se i digni se za obraniti moje pravo

i moju parbu, o moj Bože i moj Gospodine!

24 Prema svojoj pravdi, brani moje pravo, GOSPODE moj Bože,

i da im ja ne učinim radosti!

25 Nek' oni ne kažu:

” Ah, ah! Nema ga ni za jedan zalogaj.“

Nek' oni ne kažu: ” Progutali smo ga.“

26 Nek' zajedno oni rumene od stida,

oni koji se raduju mojoj nesreći!

Nek' budu ogrnuti sramom i beščašćem,

oni koji likuju nada mnom!

27 Oni koji hoće pravdu za mene vriskat će od radosti,

oni će govoriti bez prekida: ” GOSPOD pobjeđuje,

on koji je htio sreću sluge svojega.“

28 Tada će moj jezik prepričavati tvoju pravdu

hvaleći te svakog dana.

Psalam 36 (35)

1

2 Proročanstvo bezbožnog dolazi mi u duh;

u njegovim očima, nema drhtanja pred Bogom.

3 Jer on sebe vidi jednim poljepšavajućim okom

u pronaći svoju grješku i gnušati je se.

4 On nema osim zlodjela i prijevare u ustima,

on je izgubio smisao za dobro.

5 Na ležaju svom, on smisli jedno zlodjelo;

uporno ide jednim putem koji nije dobar,

on ne odbacuje zlo.

6 GOSPODE, tvoja vjernost je u nebesima,

tvoja odanost ide sve do oblaka.

7 Tvoja pravda je jednaka božanskim planinama1,

i tvoje presude velikom *Ponoru.

GOSPODE, ti spašavaš ljude i životinje.

8 Bože, kako je dragocijena tvoja vjernost.

Ljudi se sklanjaju u sjenu tvojih krila.

9 Oni se kljukaju obilnim jelima doma tvoga

a ti ih napajaš u rijekama svojih slasti2.

10 Jer kod tebe je vrelo života,

u tvojoj svjetlosti mi vidimo svjetlost.

11 Produži svoju vjernost za one koji te poznaju

i svoju pravdu za *srca pravedna.

12 Nek' drzoviti ne stavi nogu kod mene,

nek' ruka nevjernog mene ne proganja!

13 Ondje su pali zločinci:

poobarani, oni se nisu mogli ponovo dići.

Psalam 37 (36) , alfabetički

(provj; Ps 49; 73; Jb 21;1-26)

1

Ne razjaruj se protiv opakih,

ne postupaj s gorljivošću protiv zločinaca3,

2 jer oni će se sasušiti brzo poput trave,

i kao zelenilo, oni će uvenuti.

3 Računaj na GOSPODA i postupaj dobro

za boraviti u zavičaju i napasati u sigurnosti.

4 Tvoje slasti nek budu u GOSPODU,

i on će ti dati sve što ti srce traži.

5 Okreni svoje korake1 ka GOSPODU,

računaj na njega: on će djelovati,

6 on će učiniti da se pojavi pravda kao zora

i tvoja pravda kao sredina podneva.

7 Ostani spokojan uz GOSPODA; uzdaj se u njega;

ne raspaljuj se protiv onoga tko uspijeva,

protiv ljudi koji postupaju s lukavošću.

8 Ostavi gnjev, napusti srdžbu,

ne raspaljuj se; to će zlo svršiti2.

9 jer zli bit će iščupani,

ali oni koji očekuju GOSPODA posjedovat će zavičaj.

10 Još nešto malo i nema više bezbožnika;

istraži njegovo mjesto, nema više ničeg.

11 Ali ponizni će posjedovati zavičaj,

oni će uživati jedan potpuni mir.

12 Bezbožnik spletkari protiv pravednika;

protiv njega on škrguće zubima.

13 Ali GOSPOD se smije njemu,

jer on vidi dolazak svog dana3.

14 Bezbožnici su potegli svoj mač napeli luk

za oboriti poniznog i sirotog,

za zaklati onog koji hodi pravedno4.

15 Ali njihov će mač ući u njihovo srce

i njihovi se polomiti lukovi.

16 Malenkost koju ima pravednik vrijedi više

nego svo bogatstvo brojnih bezbožnika,

17 Jer ruke će se bezbožnicima slomiti,

ali GOSPOD podržava pravednike.

18 GOSPOD poznaje dane poštenih ljudi,

i njihova će baština zauvijek opstajati.

19 Oni neće biti razočarani u vrijeme nevolje,

u dane gladi oni će biti nasićeni.

20 Propast će bezbožnici;

i neprijatelji GOSPODOVI,

jednaki uresima livadskim,

oni su otišli, otišli u dimu.

21 Bezbožnik pozajmljuje, ne vraća on;

pravednik ima samilosti i on daje.

22 Da, oni koje on blagoslovi1 posjedovat će zavičaj,

i oni koje prokune bit će iščupani.

23 Milošću GOSPODOVOM, koraci čovjekovi su osigurani,

i njegov put njemu godi.

24 Posrne li, on ne pada,

jer GOSPOD ga drži za ruku.

25 Ja sam bio mlad i ja sam ostario,

a da nikad nisam vidio jednog pravednika napuštenog,

ni njegove potomke prositi kruh svoj.

26 Svakog dana pravednik se smiluje, on posuđuje,

i njegovo je potomstvo blagoslov jedan.

27 Izbjegavaj zlo, postupaj dobro,

i ti ćeš uvijek imati boravište,

28 jer GOSPOD voli pravdu,

on ne napušta svoje vjernike.

On ih uvijek čuva,

ali potomstvo bezbožnika je istrgnuto.

29 Pravednici će posjedovati zavičaj,

oni će u njemu boraviti zauvijek.

30 Usta pravednikova ponavljaju mudrost,

i njegov jezik iskazuje pravo.

31 Zakon njegovog Boga je u srcu njegovom;

njegovi koraci ne skreću nikako.

32 Bezbožnici vrebaju pravednika

i traže ga usmrtiti;

33 ali u njihovim rukama,GOSPOD ga ne napiušta;

on ga pušta kazniti ako je osuđen.

34 Čekaj GOSPODA i čuvaj put njegov;

on će te podići kao posjednika zemlje,

i ti ćeš vidjezti bezbožnike iščupane.

35 Ja sam vidio bezbožnika zloupotrijebiti svoju silu

i širiti se poput dugovječne biljke.

36 Ali on je prošao; nema ga više;

ja sam ga tražio, on bijaše nepronalaziv.

37 Pogledaj čovjeka časnog, vidi čovjeka pravog1:

ima jedno potomstvo za čovjeka miroljubivog.

38 Ali buntovnici su istrijebljeni svi zajedno,

a potomstvo bezbožnika je iskorijenjeno.

39 Spas pravednicima dolazi od GOSPODA:

on je njihova tvrđava u vrijeme opasnosti.

40 GOSPOD im pomaže i oslobađa;

on ih oslobađa od bezbožnika i spašava ih,

jer su ga oni uzeli za utočište.

Psalam 38 (37)

1

2 GOSPODE, kažnjavaj me bez gnjeva,

ispravljaj me bez bijesa3.

3 Tvoje su se strijele oborile na mene,

tvoja se ruka oborila na mene.

4 Ničeg netaknutog u mom tijelu, i to iz gnjeva tvoga,

ničeg zdravog na mojim kostima, i to s, mojih grijeha!

5 Jer moje su grješke prevršile glavu moju,

kao jedan teški tovar, one me previše pritiskuju.

6 Moje zaražene rane gnoje se ,

i to mojom glupošću.

7 Ja sam povijen i sav prostrt;

turoban, ja se povlačim cijelog dana,

8 jer moja su križa zahvaćena groznicom,

ničeg više netaknutog u mom tijelu.

9 Ja sam ukočen, sav slomljen;

moje srce gunđa, ja crvenim.

10 Gospodine, svi su moji uzdasi pred tobom,

i moji jecaji nisu tebi više skriveni.

11 Moje srce treperi, snage su me napustile,

izgubio sam sve do svjetlosti i očima svojim.

12 Moji prijatelji, moji sudruzi uzmiču pred ranama mojim,

moji bližnji drže se na odstojanju.

13 Oni koji mi rade o glavi razapeli su zamke,

oni koji traže moju nesreću govorili su o mom nestanku,

mrmljajući svaki dan podmuklosti.

14 Ali ja, kao jedan gluhak, ja ne čujem;

ja sam jedan nijemak koji ne otvara usta.

15 Ja sam jedan čovjek koji ne čuje,

i koji nema utoka u ustima.

16 To u tebe, GOSPODE, ja se ufam:

ti ćeš odgovoriti, Gospodine moj Bože!

17 Ja govorih: ” Da ja ne pravim veselja

onima koji likuju nada mnom kad se ja pokolebam“,

18 i evo me gotovog propasti,

moja mi je bol neprekidno nazočna.

19 Da, ja objavljujem svoju grješku

i ja se užasavam od svojeg grijeha.

20 Moji neprijatelji, puni života, moćni su;

brojni oni koji me nepravedno mrze.

21 Oni koji mi vraćaju zlim za dobro

optužuju me za dobro koje ja sprovodim.

22 GOSPODE, ne napuštaj me.

Moj Bože, ne ostaj tako daleko.

23 Brzo! U pomoć!

ti, Gospodine, spasenje moje !

Psalam 39 (38)

1

2 Ja sam govorio: ” U svojem ponašanju ja ću se čuvati

zastranjivanja jezika;

ja ću dsržati brnjicu na ustima

sve dok jedan nevjernik bude u mojoj blizini.“

3 Ja sam se zatvorio u tišinu,

i sve dok on ne bijaše dobar2, ja sam šutao.

Moja bol postade nepodnošljiva,

4 moje srce plamtješe u mojim grudima.

Opsjednut, i pržen jednom vatrom,

ja pustih govoriti jeziku svojem:

5 GOSPODE, daj mi spoznati kraj

i mjeru mojih dana,

da ja znam koliko sam kratkovječan!

6 Evo, ti si mojim danima dao širiku ruke,

i moje trajanje1 nije gotovo ništa pred tobom.

Da, svaki je postojani čovjek samo vjetar!

7 Da, čovjek dolazi i odlazi kao jedan odjek!

Da, njegovo je gibanje vjetar!

On gomila, a ne zna tko će skupljati.

8 Od sada, što mogu očekivati, Gospodineđ

Moje uzdanje je u tebe:

9 oslobodi me svih mojih grijeha,

ne izlaži me uvrjedama bezumnika.

10 Ja sam zatvorio usta, ja ih neću više otvarati,

jer to si ti koji je djelovao

11 Okreni od mene svoje udarce,

ja podliježem pod udarom tvoje ruke.

12 Kažnjavajući grješku, ti popravljaš čovjeka,

kao jedan moljac ti pokvariš ono što on voli:

Da, svaki čovjek to je vjetar.

13 Slušaj moju molitvu, GOSPODE, i moj vapaj;

spremi uho mojim suzama, ne ostani gluh,

jer ja sam samo jedan uzvanik kod tebe,

jedan gost kao i svi moji oci.

14 Ne gledaj me više, ja ću se moći najzad osmjehnuti,

prije no što odem i ne budem više.

Psalam 40 (39)

(14-18: provj. Ps 70.2-6)

1

2 Ja sam čekao, čekao GOSPODA:

on se nagnuo k meni, on je čuo moj vapaj,

3 on me izvukao iz burnih ponora,

iz gliba velikih dubina.

On me ponovo uspravio, s nogama na stijeni,

on je učvrstio moje korake.

4 On je u moja usta jednu novu pjesmu stavio,

jedan hvalospjev za našeg Boga.

Mnogi će vidjeti, oni će strahovati

i računat će na GOSPODA:

5 Sretan onaj čovjek koji je stavio svoje pouzdanje u BOGA,

i nije se okrenuo prema ljudima iz Rahaba1

ni prema sluganima laži!

6 Kako su oni veliki, GOSPODE moj Bože,

naumi i čuda koja si ti učionio za nas!

Nema tebi ravnog.

Ja bih to želio oglašavati, ponavljati,

ali ima toga puno za reći.

7 Ti nisi htio ni *žrtvu ni milodar,

- ti si mi izdubio uši za čuti2 -

ti nisi iskao ni holokaust ni pokoru.

8 Tada ja rekoh: ” Evo, ja dolazim

s jednim svitkom jedne knjige pisane za mene3.

9 Moj Bože, ja ću činiti što tebi godi,

i tvoj zakon je duboko u meni.“

10 U velikom saboru, ja oglašavam tvoju pravdu;

ne, ja nisam zaustavio usana svojih,

GOSPODE, ti to znaš!

11 Ja nisam skrivao tvoju pravdu na dnu srca svog,

ja sam govorio o tvojoj iskrenosti i tvojem spasenju,

ja nisam prikrivao tvoju vjernost i tvoju istinitost

velikom saboru.

12 Ti, GOSPODE, ti nećeš zadržavati daleko od mene milosrđe svoje,

tvoja vjernost i tvoja istinitost čuvat će me uvijek.

13 Bezbrojne me nevolje preplavljaše,

moje su grješke su me spopadale, i ja sam od sveg izgubio vid.;

imam ih više no vlasi na glavi, i srce mi manjka.

14 GOSPODE, udostoji se osloboditi me!

GOSPODE, dođi meni brzo u pomoć!

15 Nek zajedno oni rumene od stida,

oni koji traže oduzti mi život!

Nek' uzmaknu obeščašćeni,

oni koji žude moju nesreću!

16 Nek' budu opustošeni, zgaženi sramom,

oni koji čine ”ah! ah!“

17 Nek' kliču od radosti zbog tebe,

svi oni koji tebe traže!

Nek' ne prestanu govoriti: ” GOSPOD je velik“,

oni koji ljube tvoj spas!

18 Ja sam sirot i ponizan,

Gospodin misli na mene.

Ti si moja pomoć i moj osloboditelj;

moj Bože, ne kasni !

Psalam 41 (40)

*Ravnatelju zbora. Psalam Davidov.

2 Sretan onaj koji misli na nejake!

U dan nevolje, GOSPOD ga oslobađa,

3 GOSPOD ga čuva živog i sretnog na zemlji.

Ne izručuje ga pohlepnosti njegovih neprijatelja!

4 GOSPOD ga podržava na njegovoj postelji patnje,

obrćući često njegovu bolesničku prostirku1.

5 Ja sam govorio: ” GOSPODE, za milost, iscijeli me,

jer ja sam griješio protiv tebe.“

6 Moji neprijatelji govore zlo o meni:

” Kad će umrijeti, da njegovo ime nestaneđ“

7 Ako li tko dođe vidjeti mene, on na zlo misli,

on stvara zalihe opačina;

izišavši, on priča na ulici o tome.

8 Sjedinjeni kod mene, svi ti protivnici šapću,

i kod mene, oni ocjenjuju moju nevolju:

9 ” On se dohvatio jednog prljavog posla,

kad jedanput legne, on se otud neće pridići više!“

12 Evo u čemu ja zahvaljujem tvojoj dobrohotnosti:

moj neprijatelj ne kriči više pobjedonosno.

13 Ti si me podupro zbog moje nedužnosti2,

i zauvijek me postavio pred sebe.

14 Blagoslovljen budi GOSPOD, Bog Izraelov,

oduvijek i zauvijek!

*Amen i amen!3

D R U G A K NJ I G A

( PS 42-72 )

Psalam 42 (41)

1

2 Kao što jedna košuta naginje se

nad vodenim tokom,

tako moja duša naginje se

prema tebi, moj Bože.

3 Ja žeđam za Bogom,

Bogom živućem:

Kad ću ja moći ući

i pojaviti se licem k Boguđ

4 Dan i noć,

moje su suze moj kruh,

kad mi se kaže svaki dan:

”Gdje je tvoj BOGđ“

5 Ja se prepuštam

zazivanju vremena

kad sam prošao vrata,

da me vodi2 sve do kuće Božje,

između krika od radosti i hvalospjeva,

jedno mnoštvo blagdansko.

6 Zašto uzmičeš, dušo moja,

i uzdišeš nada mnomđ

Uzdaj se u Boga!

Da, ja ću ga opet slaviti,

njega i njegovo lice koje spašava.

7 Moja se duša povila uz mene, o moj Bože,

zato te ja zazivam

od Jordana; od vrhova Hermona,

i brda Miceara1.

8 Valovi *ponora dozivaju jedan drugog,

u buci tvojih vodopada.

Slamajući se i kotrljajući,

svi su tvoji valovi prešli preko mene.

9 Danju, GOSPOD ostvarivaše svoju vjernost;

noću, jato opjevavah,

i molih Boga koji je moj život2.

10 Ja hoću reći Bogu stijeni svojoj:

” Zašto si me ti zaboraviođ

Zašto mi je otići, turoban

i potisnut od neprijateljađ“

11 Moji udovi su zgnječeni,

moji me protivnici vrijeđaju

govoreći mi svaki dan:

” Gdje je tvoj Bogđ“

12 Zašto uzmičeš, dušo moja,

i jecaš nada mnomđ

Uzdaj se u Boga!

Da, ja ću ga opet slaviti,

njega, spasenje svojeg lica i svog Boga.

Psalam 43 (42)

1 Bože, učini mi pravdu3

i brani moju parnicu

protiv nevjernih ljudi.

Oslobodi me čovjeka prijevarna i zločinca.

2 Bože, ti moja tvrđavo,

zašto si me odbaciođ

Zašto mi je otići, turoban

i nagnan od neprijateljađ

3 Pošalji svoju svjetlost i svoju istinu:

one će me voditi,

uspeti me na tvoju svetu planinu

i u tvoja *boravišta.

4 Ja ću doći k oltaru Božjem,

Bogu koji čini da zaplešem od radosti,

i slaviti na kitari1,

Bože, moj Bože!

5 Zašto se povijaš dušo moja,

zašto jecaš nada mnomđ

Uzdaj se u Boga!

Da, ja ću ga opet slaviti,

njega, spasenje mojega lica i moj Bože.

Psalam 44 (43)

( provj. Ps 74; 79; 80)

1

2 Bože, Mi smo svojim ušima čuli,

naši su nam očevi ispričali,

podvige koje si ti učinio u njihovo vrijeme,

u vrijeme iskonsko.

3 Za smjestiti ih, svojom rukom, ti si razvlastio neznabošce,

i za rasprostrti ih, ti si ismučio narode.

4 Nije njihov mač taj koji ih je učinio gospodarima zemlje,

nije to njihova ruka koja ih je učinila pobjednicima,

već to bi tvoja desnica, tvoja ruka, i svjetlost tvoga lica,

jer ih ti volješe.

5 O Bože, ti koji si moj kralj,

zapovjedi, i Jakov će pobijediti3.

6 Zahvaljujući tebi, mi smo nadbili naše protivnike,

tvojim *imenom, mi smo zgazili naše napadače.

7 Ja ne računah na svoj luk,

moj mi mač ne donosiše pobjede.

8 To si ti koji nam je dao pobijediti naše neprijatelje,

i ti si lišio časti neprijatelje naše.

9 Svakog dana mi pjevasmo hvalospjeve o Bogu

slaveći bez prekida ime tvoje.

10 Ipak, ti si nas odbacio i izvrgao ruglu,

ti ne izlaziš više s našim vojskama.

11 Ti si nas natjerao uzmicati pred neprijateljima

i naši su neprijatelji odnijeli plijen.

12 Ti nas izručuješ kao janjad iz mesnice,

ti si nas raspršio među neznabožcima.

13 Ti ustupaš svoj narod bez koristi,

ti nisi ništa dobio prodajom njegovom.

14 Ti nas izlažeš uvrjedama susjeda naših,

ruganju i smijehu našeg okružja.

15 Ti od nas činiš predmet podsmijeha neznabožcima,

i pred nama narodi podižu ramena1.

16 Svakog dana, preda mnom je moje svrgnuće,

i sramota pokriva moje lice,

17 pod vapajima uvrjede i huljenja,

nasuprot jednom osvetničkom neprijatelju.

18 Sve ovo nam se dogodilo, a mi te nismo zaboravili,

mi nismo porekli tvoj *savez;

19 naše se srce nije pokajalo,

naši koraci ne bijahu skrenuli s tvojeg puta,

20 kad si nas ti skršio u zemlji šđakala2,

i pokrio jednom smrtnom sjenom.

21 Da mi bijasmo zaboravili ime našeg Boga,

ispruženih ruku prema jednom stranom bogu,

22 Ne bi li Bog bio zamijetio,

on koji poznaje tajne *srcađ

23 To zbog tebe3 nas ubijaju svaki dan,

da s nama postupaju kao s janjcima za klaonicu!

24 Probudi se, zašto spavaš ti, Gospodineđ

iziđi iz sna svog, ne odbacuj beskrajno!

25 Zašto skrivaš ti lice svoje

i zaboravljaš našu nesreću i naše potlačivanjeđ

26 Jer naše grlo povlači se po prašini,

naš je trbuh prikovan o tle.

27 Digni se! U pomoć!

Otkupi nas u ime tvoje vjernosti!

Psalam 45 (41)

1

2 Srca treperećeg od lijepih riječi,

Ja govorim pjesme u čast jednog kralja.

Nek' moj hvalospjev bude pero jednog vještog pisca!

3 Ti si najljepši od ljudi,

milina teče s usana tvojih;

također Boga te blagoslovio za uvijek.

4 O smioni, pripaši svoj mač o bedro,

svoj sjaj i i blještavost.

5 S blještavilom, jaši i pobjeđuj

za istinsku stvar

i pravdu milosnu.

Nek' tvoja desnica izbacuje užas2:

6 tvoje strijele oštre.

Pod tobom past će narodi,

neprijatelji kralja u sred srca.3

7 O Bože4, tvoj je priejstol vječan,

tvoje žezlo kraljevsko je žezlo pravde.

8 Ti voliš pravdu, ti se gnušaš zla,

također Bog, tvoj Bog, te *pomazao uljem radosti,

pretpostavljajući te tvojim pratiteljima.

9 Tvoja odjeća nije drugo do sama mirha, aloja i cimetnjak.

Izlazeći iz palače od slonovače, napjevi5 te razveseljavaju.

10 Kćeri kraljeve su ondje s tvojim draguljima,

i stojeći s desna, gospođa sa zlatom iz Ofira.6

11 Slušaj, kćeri7 moja! pazi i napni uho:

zaboravi svoj narod i svoju obitelj;

12 nek' se kralj zanese tvojom ljepotom!

On je tvoj gospodar,

pokloni se pred njim.

13 Dakle, kćeri Tira1, najbogatiji narodi

ti laskaju uz poklone.

14 Veličanstvena, kći kraljeva je unutra

u haljini protkanoj zlatom.

15 Urešena tisućama boja, ona je odvedena ka kralju;

gospođice iz njene pratnje, njene druge,

uvedene su kod tebe.

16 U jednoj radosnoj povorci,

one ulaze u kraljevsku palaču.

17 Tvoji sinovi nadomještaju tvoje očeve,

ti ćeš ih učiniti prinčevima sve zemlje.

18 Ja ću podsjećati na *ime tvoje u svim dobima;

također narodi će te slaviti zauvijek.

Psalam 46 (45)

1

2 Bog je za nas jedno utočište i jedno skrovište.

jedna zaštita uvijek ponuđena u nevolji.

3 Tako se mi ne bojimo ničega kad se zemlja giba,

i kad planine padaju u srce mora.

4 Njihove vode brundaju pjeneći se,

one se podižu, a planine podrhtavaju.

5 Ali on je jedna rijeka čija ruka razveseljuje grad Božji,

najsvetije boravište Svevišnjeg.

6 Bog je u sred njega; on nije uzdrman.

Bog ga pomaže od svitanja dana;

7 Neznabožci su grmjeli, kraljevstva su se uzdrmala;

on se oglasio i zemlja se rastvorila.

8 GOSPOD, sve-mogući, je s nama.

Mi imamo za tvrđavu Boga Jakovljevog.

9 Idite vidjeti djela GOSPODOVA,

pustošenja koja je učinio po zemlji.

10 On zaustavlja bojeve sve do krajeva zemlje,

on slama luk, krši koplje,

on spaljuje kola bojna1.

11 Ostavite oružja! Priznajte da sam ja Bog!

Ja pobjeđujem nad narodima, ja pobjeđujem nad zemljom.

12 GOSPOD, sve-mogući, s nama je.

Mi imamo za tvrđavu Boga Jakovljeva.

Psalam 47 (46)

(usp. Ps 93; 96-99)

1

2 Narodi, plješčite rukama,

kličite Bogu radosnom jednom objavom.

3 Jer GOSPOD, Svevišnji, strašan je;

on je veliki kralj nad svom zemljom.

4 On nam podvrgava sve narode

i stavlja neznabožce pod naše noge.

5 On izabra za nas jednu baštinu,

ponos Jakovljev3, njegovog miljenika.

6 Bog se uspeo uz burno klicanje,

jeku rogova, on GOSPOD.

7 Opjevavajte Boga, pjevajte!

Pjevajte za našeg kralja, pjevajte!

8 Jer kralj sve zemlje, to je Bog.

Pjevajte da se zna.

9 Bog vlada nad narodima;

bog sjedi na svom svetom prijestolu.

10 Prinčevi naroda sakupili su se:

to je narod Boga Abrahamovog4.

Jer štitovi5 zemlje su u Boga,

koji se uspeo iznad svega.

Psalam 48 (47)

1

2 Velik je GOSPOD, on je ispunjen hvalospjevima,

u gradu našeg Boga, njegova sveta planina.

3 Lijepa i uznosita, ona raduje cijelu zemlju.

Krajnji Sjever2, to je planina *Sion,

grad velikog kralja.

4 U palači *Siona,

Bog je spoznan kao tvrđava.

5 Evo, kraljevi se bijahu sastajali;

zajedno oni se primičđu.

6 Oni su vidjeli: odmah, iznenađeni,

prestrašeni, oni odmagliše.

7 Jedan potres njih prikova na mjestu,

usukane kao žene u radu.

8 Bijaše to vjetar s istoka,

kad razbi lađee iz Tarsisa3.

9 Ono što smo mi čuli govoriti, mi smo i vidjeli

u gradu GOSPODOVOM, sve-mogućeg,

u gradu našeg Boga:

Bog ga učvrstio zauvijek.

10 Bože, mi oživljavamo tvoju vjernost

u sred tvojeg templa.

11 Tvoj hvalospjev, kao i tvoje ime, Bože,

pokriva šir zemaljski.

Tvoja desnica je puna pravde;

12 planina Siona se raduje,

gradovi Jude kliču

zbog tvojih presuda.

13 Prođite zidovima Siona;

izračunajte mu tornjeve.

14 Divite se njegovim bedemima,

prebrojte njegove palače,

za oglasiti slijedećem pokoljenju,

15 da taj BOG jest naš Bog zauvijek.

On nas vodi1 ®

Psalam 49 (48)

1

2 Narodi, svi ovo;

stanovnici vasiljene, prignite svi uho,

3 ljudi obični, ljudi glasoviti,

bogati i siroti, svi zajedno.

4 Moja usta govore riječi mudrosti,

moje srce mrmlja govore dobrog smisla.

5 Uho osjetljivo na poslovice,

na moju kitaru3, ja rješavam jednu zagonetku.

6 Zašto strahovati, u loše dane,

od pakosti podlaca koji me opkoljavaju4,

7 i onih koji računaju na svoje imanje

i hvališu se svojim velikim bogatstvomđ

8 Jedan čovjek ne može iskupiti drugog,

ni platiti Bogu njegovu otkupninu.5

9 Kolika god cijena bude plaćena za jedan život,

on mora prestati zauvijek6.

10 On bi još živio, beskrajnođ

Nikad li on neće vidjet' grobađ

11 Tad nek' vidi mudrace kako umiru,

propadaju sa slaboumnikom i prostakom,

ostavljajući drugima svoje imanje.

12 Oni vjeruju da su im kuće vječne,

njihova boravišta nepropadiva,

i oni bijahu svoja imena davali zemljama7!

13 Čovjek sa svojim počastima ne provede noć:

jednak je on životinji koja se ubija.

14 Evo sudbine onih koji imaju jedno suludo povjerenje u sebe,

budućnosti onih koji sebi ugađaju svojim raspravama:

15 Oni su zatvoreni u pakao kao ovce;

Smrt njih odvodi napasati.

Sutradan, pravi ljudi njih zgaze,

njihove rasprave1 se izbrišu u paklu,

oni su daleko od svojih palača.

16 Ali Bog će otkupiti moj život u vlasti pakla;

da, on će me uzeti.

17 Ne plaši se kad se jedan čovjek obogati

i kad slava njegove kuće poraste.

18 Jer umirući, on ne odnosi ništa,

a njegova slava ne silazi s njim.

19 Za svog života, on sebi čestitaše:

” Plješćem tebi, jer sve ide dobro za tebe!“

20 On će sastati krug svojih otaca

koji nikad više neće ugledati svjetlost.

21 Čovjek sa svojim počastima, ali koji nije shvatio2,

jednak je životinji koja se ubija.

Psalam 50 (49)

1

Bog bogova4, GOSPOD, govorio je;

on je sazvao zemlju,

od izlazećeg do zalazećeg sunca.

2 Sa *Siona, savršene ljepote,

Bog obasjava.

3 Nek' dođe, Bog naš,

i nek' ne utihne!

Pred njim jedna vatra guta,

uokolo njega, uragan je.

4 On poziva *nebesa odozgo,

i zemlju za suđenje svom narodu:

5 Prikupite moje vjerne,

koji su sklopili *savez sa mnom za jednu *žrtvu.

6 A nebesa proglašavaju njegovu pravdu:

Sudac, to je Bog!

7 Slušaj narode moj, ja ću govoriti:

Izraele, ja ću svjedočiti protiv tebe:

” To sam ja Bog, tvoj Bog! “

8 To nije zbog tvojih žrgava što te ja optužujem;

za vječnost, tvoji su holokausti preda mnom.

9 Ja neću uzeti ni jednog bika u tvojoj kući,

ni jarca u tvojim zabranima;

10 jer sve su šumske životinje moje,

i životinje s visinskih pašnjaka1.

11 Ja poznajem sve planinske ptice,

i zvjerad divlja meni pripada.

12 Jesam li gladan, ja ti neću reći,

jer svijet i sve što ga ispunjava jest moje.

13 Hoću li ja jesti meso bikova

i piti krv jaracađ

14 Ponudi Bogu hvalospjev kao *žrtvu2

i ispuni svoje zavjete prema Svevišnjemu.

15 Po tome pozovi me u dan tjeskobe,

ja ću te osloboditi, a ti ćeš me slaviti.

16 Bog reče bezbožniku:

Zašto izvikivati moje zapovijedi

i imati moj savez u ustima,

17 ti koji se gnušaš ispravljanja

i odbacuješ moje riječiđ

18 Ako li vidiš jednog kradljivca, ti postaješ njegovim sudionikom,

ti uzimaš svoje mjesto među preljubnicima.

19 Ti izručuješ svoja usta opakosti,

ti združuješ svoj jezik s lažju.

20 Ti sjedaš, ti govoriš protiv brata svoga,

ti prljaš sinove svoje majke.

21 Evo što si ti učinio, a ja da šutimđ

Ti zamišljaš da sam ja kao i ti1 đ

Ja te optužujem, ja izlažem sve pred tvojim očima.

22 Shvatite to, vi koji zaboravljate Boga!

Inače ja razdirem, a ništa ne oslobađa.

23 Tko ponudi hvalospjev kao *žrtvu slavi mene,

i on uzima put2 gdje ću ja njemu pokazati spas Božji.

Psalam 51 (50)

1

2

3 Imaj milosti za mene, moj Bože, prema svojoj vjernosti,

prema tvojem velikom milosrđu obriši moje krivice.

4 Operi me u velikoj vodi moje grješke

i očisti me od mog grijeha.

5 Jer ja priznajem svoje grješke,

ja imam neprekidno svoj grijeh pred sobom.

6 Protiv tebe, i tebe samog, ja sam griješio,

ono što je zlo u tvojim očima, ja sam počinio,

tako ti ćeš biti pravedan kad ti govoriš,

besprijekoran kad budeš sudio3.

7 Evo, u grijehu ja bijah rođen

i, u grijehu, začet od strasti moje majke.

8 Evo, ti voliš istinu u tminama4,

u mojoj noći, ti mi daješ upoznati mudrost.

9 Otkloni moj grijeh hizopom5 i ja ću biti *čist;

operi me, i ja ću biti bjelji no snijeg.

10 Učini da ja čujem veselje i radost,

i nek' zaplešu kosti koje si ti zdrobio.

11 Pred mojim grijesima, okreni se,

sve moje grijehe, izbriši ih.

12 Stvori za mene jedno čisto srce, Bože;

ukorijeni u meni jedan sasvim novi duh.

13 Ne odbacuj me daleko od sebe,

oduzmi od mene svoj sveti duh;

14 obraduj me spasenjem mojim,

i da me darežljivi duh podupire!

15 Ja ću krivce poučavati tvojem putu,

i griješnici će se vraćati k tebi.

16 Moj Bože, Bože spasitelju, oslobodi me *krvi1;

nek moj jezik izvikuje tvoju pravdu!

17 Gospodine, otvori moje usne,

i moja će usta obznanjivati tvoj hvalospjev.

18 Ti ne bi volio da ja ponudim jednu *žrtvu,

ti ne bi prihvatio jedan holokaust.

19 Žrtve hotjena od Boga, to je jedan duh slomljeni;

Bože, ti ne odbacuješ jedno slomljerno i skršeno srce.

20 Učini dobro *Sionu,

izgradi nanovo zid Jeruzalemu.

21 Tad ćeš ti voljeti propisane žrtve,

nedjeljive2 ponude i holokauste;

tad će ti se nuditi bikovi na tvom oltaru.

Psalam 52 (51)

1

2

3 Zašto, hvastavče, hvastaš se učinjenim zlomđ

Vjernost Božja zauvijek je!

4 Tvoj jezik smišlja zločine;

on je himben kao naoštrena britva;

on je spretan za prevariti.

5 Dobru ti pretpostavljaš zlo,

i prostodušnosti laž.

6 Ti voliš svaku riječ koja uništava,

podmukli jeziče!

7 Bog sam će te uništiti zauvijek,

on će te izvući, iščupati te iz šatora,

on će te iskorijeniti iz zemlje živućih.

8 Tad će pravedni vidjeti i strahovati;

oni će se njemu smijati:

9 Evo tog junačine1

koji ne uzima Boga za tvrđu,

već koji se uzda u svoje veliko bogatstvo,

utvrđenog u svoje zločine!

10 Ali ja, kao jedna ozelenjela maslina

u kući Božjoj,

ja računam u pouzdanost Božju

za uvijek.

11 Uvijek ja ću tebi zahvaljivati, jer ti si djelovao;

ja čekam da tvoje ime bude rečeno, jer ono je dobro,

u nazočnosti tvojih vjernika.

Psalam 53 (52)

(provj. Ps 14)

1

2 Lude sebi govore3:

” Nema Boga! “

Pokvareni, oni su se izopačili u svojim grijesima;

nitko ne postupa dobro.

3 S nebesa, Bog se nagnuo

prema ljudima,

da vidi ima li i jedan pametan

koji traži Boga.

4 Svi zavedeni, oni su ujedinjeni u opačini;

nitko ne radi dobro

baš ni u jedan jedini.

5 Jesu li neznalice, ti zlodjelnici,

koji izjedaju moj narod jedući njegov kruh,

i ne zazvivajući Boga!

6 A ondje gdje su se počeli tresti,

nema od čega drhtati,

jer Bog je poštedio kosti tvojih opsjedatelja.

Svi su ih izrugivali, jer Bog ih je odbacio.

7 Tko daje, sa Siona, pobjede Izraeluđ

Kad Bog vraća zarobljenike iz svojeg naroda,

Jakov slavi, Izrael je u radosti.

Psalam 54 (53)

1

2

3 Bože, spasi me imenom svojim;

svojom srčanošću, osveti mene.

4 O Bože, slušaj moju molitvu,

pripravi uho riječima iz mojih usta.

5 Jer stranci su me napali

i silnici hoće moj život.

Oni nisu vodili računa o Bogu.

6 Evo, Bog je moja pomoć,

Gospodin je moja jedina potpora2.

7 Nek' vrati zlo onima koji mene uhode!

Tvojom vjernošću, istrijebi ih.

8 Dobrog srca ja ću tebi ponuditi *žrtve;

GOSPODE, ja ću slaviti tvoje ime jer je dobro:

9 On me oslobodio od svih nevolja,

i ja premjeravam svoje neprijatelje.

Psalam 55 (54)

1

2 O Bože, prikloni uho molitvi mojoj;

kad ja preklinjem, ne kradi mi se.

3 Pokloni pažnju meni i odgovori mi.

Uznemiren, ja se žalim i bulaznim,

4 u kriku neprijatelja

i pod pritiskom bežbožnika;

jer oni na mene sasipaju zlodjela

i s gnjevom mene napadaju.

5 Moje se srce grči u grudima mojim;

smrtni su užasi pali na mene,

6 strah i drhtanje me prožimaju,

i ja sam sav u druhtavici.

7 Tada ja rekoh: ” Ah, da ja imah krila golubice!“

Ja bih odletio za naći jedan zaklon.

8 Da, ja bih utekao u daljinu

za provesti noć u pustinji.

9 Ja bih dosegao u žurbi jedan zaklon

protiv vjetra olujnoga.“

10 Gospodine, stavi zadjevicu

i razdor u njihovo govorenje.

Jer ja sam vidio nasilje

i neslogu u gradu.

11 Dan i noć, oni lutaju

po svojim zidinama.

Unutra, ima zlodjela i nedjela;

12 unutra, ima zločina;

okrutnosti i prijevare

ne napuštaju njihove ulice.

13 To nije jedan neprijatelj koji me uvrijedi,

jer ja bih to podnio.

To nije jedan protivnik koji likuje nada mnom,

ja bih se njemu izmaknuo.

14 Veći si to ti, jedan čovjek mojeg ranga,

moj srodnik, i moj bliski.

15 Mi izmijenjasmo slatke tajne,

i mi kročismo složno u kuću Božju.

16 Nek se, ruševina obori na njih!

Nek živi u pakao silaze,

jer opakost je kod njih1, ona je u njima.

17 Ja, ja šaljem poziv Bogu,

i GOSPOD će me spasiti.

18 Noću, jutrom, o podnevu,

uzbunjen, ja se žalim.

On je čuo moj glas,

19 on me oslobodio, sačuvao živog i zdravog,

kad su protiv mene ratovali,

jer bijaše mnoštva kod mene.

20 Nek' Bog čuje i nek ih ponizi,

on koji stoluje od iskona!

Oni se neće izmijeniti,

oni se ne boje Boga.

21 Ovaj čovjek1 je digao ruku na svoje prijatelje,

on je oskrnavio njegov *savez.

22 Pomazanje klizi s njegovih usta,

ali njegovo srce zameće rat.

Njegove su riječi slasnije od ulja,

ali to su bodeži.

23 Odbaci svoj teret, stavi ga na GOSPODA,

on će te okrijepiti,

on nikad neće ostaviti pravednika2 da posrće.

24 A ti, Bože, ti ćeš njih svesti

u razjapljenu kosturnicu.

Ljudi krvoloci i varalice

neće živjeti ni polovicu svojih dana.

Ali ja, ja računam na tebe.

Psalam 56 (55)

1

2 Milost, Bože ! Jer jedan me čovjek muči;

svaki dan on pobija, on me ugnjetava.

3 Uhode mi dodijavaju svaki dan,

ali gore, jedna velika bojna bije za mene.

4 U dan kad ja imam strah, ja se uzdam u tebe.

5 U Boga, čiju ja hvalim riječ,

na Boga računam, ja se ne bojim:

što bi učinilo za mene jedno tjelesno bićeđ

6 Svaki dan oni čine da trpim1,

oni misle samo kako meni naškoditi.

7 U zasjedi oni vrebaju

i osmatraju moje tragove

za napasti moj život.

8 Za to zlodjelo, izmaći će li oni đ

Bože, nek' tvoj gnjev pokolje te ljude!

9 Ti si računao moje korake skitničke;

u svoju mješinu skupljao moje suze.

Ni je li to upisano u tvoje račune2đ

10 Moji će neprijatelji uzmaknuti

u dan kad ja budem zazvao;

ja to znam, Bog je za mene.

11 Na Boga, čije ja hvalim riječi,

- na GOSPODA, čije ja hvalim riječi -

12 Na Boga ja računam, ja se ne bojim:

što bi za mene učinili ljudiđ

13 Bože, ja sam dužan održati svoje zavjete;

ja ispunjavam za tebe *žrtve hvalospjeva.

14 Jer ti si mene oslobodio smrti.

Nisi li ti zaštitio moje noge od pada,

da ja idem pred Bogom

u svjetlosti životađ

Psalam 57 (56)

(8-12: provj. Ps 108.2-6)

1

2 Milost, Bože! Imaj milosti za mene,

jer ja te uzeh za utočište;

ja se sklonih u sjenu tvojih krila,

toliko koliko traje nevolja.

3 Ja pozivam Boga, Svevišnjega,

Boga koji će sve učiniti za mene:

4 Da, s nebesa, on meni spas pošalje!

onaj koji me muči bogohulio je,

nek' Bog pošalje svoju vjernost i svoju istinitost!

5 Ja sam u sred lavova,

i ležåim među bićima koja rigaju vatru1.

Ti ljudi imaju za zube koplja i strijele,

a za jezik jedan mač počeličeni.

6 Bože, uspravi se na nebesima;

nek' tvoja slava nadvisi svu zemlju!

7 Na mom prijelazu, oni su pripremili jednu mrežu:

ja sam ozlijedio glavu.

Preda mnom, oni su iskopali jednu klopku:

oni su pali u sred nje.

8 Srca smirenog, moj Bože,

srca smirenog,

ja ću zapjevati jednu himnu:

9 Probudi se, slavo moja;

probudite se, harfo i kitaro2,

ja hoću probuditi zoru.

10 Ja ću tebi zahvaljivati među pucima, Gospodine;

ja ću tebi pjevati među narodima.

11 Tvoja vjernost uzdiže se sve do nebesa

i tvoja istinitost sve do oblaka.

12 Bože, uspravi se na nebesima;

da tvoja slava nadvisi svu zumlju!

Psalam 58 (57)

1

2 Istina je! Kad vi govorite, pravda je nijema4.

Sine ljudski, sudite li se po pravednostiđ

3 Ne! Hotimice, vi počinjavate zločine:

na zemlji, vi širite nasilje5 svojim rukama.

4 Tek začeti, opaki su zabludjeli,

lažljivci bulazne od svog rođenja.

Oni imaju jedan otrov jednak otrovu gujinom;

oni su kao gluha zmija, koja sebi začepi uho,

6 koja se ne pokorava glasu čarobnjaka

i čarobniku najvještijem u čarolijama.

7 Bože! Polomi im zube u gubici;

GOSPODE, razori očnjake ovim lavovima.

8 Nek' iscure kao vode koje odlaze!

Nek' Bog nacilja svoje strijele, i evo njih pokošenih1!

9 Nek' budu kao puž golać koji odlazi u slini!

Kao nedonošće pobačeno, nek' ne ugledaju sunca!

10 Prije no što vaši kotlovi ne osjete plamen s trnja,

jednako hitar kao gnjev2, on će njih pomesti.

11 Pravednik će se radovati videći osvetu;

on će oprati svoje noge u krvi opakih.

12 A ljudi će reći: ” Da, pravednik plodonosi;

da, ima jedan Bog koji sudi na zemlji.“

Psalam 59 (58)

1

2 Bože, oslobodi me mojih neprijatelja;

zaštiti me od mojih napadača.

3 Oslobodi me zlodjelaca

i spasi me od ljudi krvoločnih.

4 Jer evo ih u zasjedi protiv mene,

moćni mene napadaju,

a da ja nisam počinio grješku ili grijeh, GOSPODE!

5 Ja nisam kriv, a oni jure postaviti se u zasjedu.

Iziđi iz sna! Dođi meni u susret i vidi!

6 Ti, GOSPODE Bože, sve-mogući, Bože Izraelov,

probudi se da kazniš sve te neznabožce;

bez milosti za sve te nevjernike nesreće.

7 Na večer, oni se vraćaju,

režeći kao psi;

oni tumaraju po gradu.

8 Evo ih, gubice pune bala,

mačeva na labrdama:

” Tko dakle čujeđ“

9 A ti, GOSPODE, ti im se smiješ,

ti se sprdaš sa svim bezbožnicima.

10 Ja ću gledati prema tebi, snaga

Moja tvrđava, to je Bog.

11 Bog pouzdani dolazi ispred mene;

Bog mi daje prijezirno mjerkati one koji mene uhode.

12 Ne sasijeci ih, inače će moj narod zaboraviti.

Da tvoja snaga njih potresa i obara,

Gospodine, štitu naš!

13 Čim oni progovore, oni imaju grijeh u ustima;

nek' budu uhvaćeni u svojoj oholosti,

za prokletstvi laž koje propovijedaju!

14 Dovrši s gnjevom;

dovrši, i nek' ne ostane ništa!

I nek' znaju da Bog,

jest vladar Jakovljev1,

sve do krajeva zemlje.

15 Navečer, kad se vraćaju,

režeći kao psi;

oni tumaraju po gradu.

16 Oni lutaju u potrazi za hranom;

nisu li njome natrpani,

oni provode noć stenjući2.

17 A ja opjevavam tvoju snagu,

u jutro, ja kličem tvoju vjernost,

jer ti si za mene bio tvrđava,

jedno utočište u dan moje zebnje.

18 Ja ću tebi pjevati, tebi moja snago.

Moja tvrđava, to je Bog,

Bog koji mi je vjeran!

Psalam 60 (59)

(7-14: provj. Ps 108.7-14

1

2

3 Bože, ti si nas odbacio, upropastio;

ti si se ražestio: povrati nas!

4 Ti si potresao zemlju, ti si ju razjapio:

smanji njene raspukline, jer ona posrće!

5 Ti si svom narodu dao vidjeti mučnih časova,

ti si nam dao piti vino koje opija.

6 Onima koji se tebe boje, ti si dao znak

da bježe pred strijelcima.

7 Da bi tvoji miljenici bili oslobođeni,

spašavaj svojom desnicom i odgovori nam.

8 Bog je govorio u *svetištu:

Ja kličem; ja dijelim Sišem

i premjerevam dolinu Sukot1.

9 Galaad je moj; Manasej je moj;

Efraim je kaciga na mojoj glavi;

Juda je moje žezlo;

10 Moab, plitica gdje se ja perem .

Na Edom, ja bacam svoju sandalu;

Filistino, propadni protiv mene kričući2!

11 Tko će me odvesti u grad utvrđeniđ

Tko će me odvesti sve do Edoma,

12 ako ne ti, Bog koji nas je odbacio,

Bog koji nije više izlazio s našim vojskamađ

13 Dođi nam u pomoć protiv protivnika,

jer pomoć ljudska utvara je.

14 S Bogom smo mi izvršili podvige:

on je taj koji će zgaziti naše protivnike.

Psalam 61 (60)

1

2 O Bože , slušaj moje vapaje,

budi pažljiv spram moje molitve.

3 S kraja zemlje,

ja šaljem poziv tebi

kad mi *srce uzmanjka.

Na stijenu suviše izdignutu za mene

ti ćeš me odvesti.

4 Jer ti si za mene jedno utočište,

jedna tvrđa nasuprot neprijatelju.

5 Ja bih želio biti primljen pod tvoj šator na stoljeća,

i tu se zbrinuti, sakriti pod tvoja krila.

6 To si ti, Bože, koji je uslišao moje zavjete,

i dao njihovu baštinu onima koji se boje imena tvoga1.

7 Uz dane kraljeve, dodaj dana;

nek' njegovi dani budu stoljeća!

8 Nek' sjedi uvijek licem prema Bogu!

Zaduži vjernost i istinitost da njega sačuvaju.

9 Tada ću ja neprekidno opjevavati tvoje ime,

za ispuniti svaki dan svoje zavjete.

Psalam 62 (61)

1

2 Da, moja je duša spokojna pred Bogom;

moj spas dolazi od njega.

3 Da, on je moja stijena, moj spas,

moja tvrđava; ja sam gotovo neoboriv.

4 Hoćete li vi za dugo vrijeme nasrtati zajedno

protiv jednog čovjeka, za oboriti ga

kao jedan nagnuti zid

ili jednu ogradu klimavuđ

5 Da, zbog njegovog mjesta,

oni snuju prognati ga;

oni uživaju u laži:

ustima ga blagosiljaju,

ali u dnu samih sebe, oni proklinju.

6 Da, budi spokojna blizu Boga, dušo moja;

jer moj duh dolazi od njega.

7 Da, on je moja stijena i moj spas,

moja tvrđava; ja sam neoboriv.

8 Moj spas i moja slava su sasvim blizu Bogu;

moja stijena tvrda, moje utočište su u Bogu.

9 Računajte na njega u svako vrijeme, vi, narod !

Otvorite pred njim svoje srce;

Bog je za nas jedno utočište.

10 Da, ljudi iz naroda su samo jedan dah,

ljudi glasoviti, jedna laž.

Kad se podignu na vagu1 ,

oni svi, teže manje no jedan dah.

11 Ne računajte na nasilje;

ne umarajte se u pljačkanjima.

Ako se vaše imanje uveća,

ne stavljajte u nj' srca svog.

12 Bog je rekao jednu stvar,

dvije stvari koje sam ja čuo,

ovo: da je snaga u Boga,

13 i ovo: da ti vraćaš svakom prema njegovim djelima.

Psalam 63 (62)

1

2 Bože, ti si moj Bog! Od jutra ja te žudim2;

moja duša žeđa za tobom;

moje tijelo vene kraj tebe,

u jednoj sasušenoj zemlji, iscrpljenoj, bez vode.

3 Da, ja sam te promatrao u *svetištu

gledajući tvoju snagu i tvoju slavu;

4 tvoja vjernost valjajući više no život,

moje su te usne slavile.

5 Da, ja ću tebe blagosiljati cijelim trajanjem mog života,

i tvojem imenu, ja ću podizati ruke3.

6 Kao mašću i uljem, ja ću se nasititi,

i radošću na usnama, moja usta pjevat će hvalospjeve.

7 Kad na svom krevetu ja mislim na tebe,

ja sprovodim sate moleći se tebi.

8 Jer ti si bio moja pomoć,

u sjeni tvojih krila ja sam kliktao od radosti.

9 Ja sam se privrgao k tebi svom svojom dušom,

i tvoja me desnica pridržava.

10 Nek' idu u propast oni koji mi hoće uzeti život!

Nek' uđu u dubinu zemlje!

11 Nek' prođu oštricu mača!

Nek' budu dio šakalima!

12 A kralj će se radovati Bogu;

tko se zakune njime1 moći će njime hvaliti se;

jer usta lažljivaca bit će zatvorena.

Psalam 64 (63)

1

2 Bože! slušaj žalbu moju;

sačuvaj moj život od jednog užasnog neprijatelja;

3 sakrij me daleko od zločinačkih urota,

daleko od zlodjelnika koji se dogovaraju.

4 Oni su izoštrili svoj jezik kao mač;

oni su naciljali svojim strijelama, svojim otrovnim riječima,

5 za strijeljati u potaji na jednog poštenog čovjeka:

oni odapinju iznenadno, ne plašeći se ničega2.

6 Oni sebi kuju jednu riječ pakosnu;

oni računaju za prikriti zamke;

oni govore: ” Tko će to opazitiđ“

7 Oni smišljaju zločine:

”Mi smo dobro smislili našu stvar;

na dnu čovjeka, srce je nepronicivo!“

8 Ali Bog ih cilja;

iznenada, evo strijele:

to su njihovi vlastiti udarci,

9 njihov jezik se okrenuo protiv njih.

Videći ih, svatko klima glavom;

10 svaki je čovjek zahvaćen strahom,

on proglašava ono što je Bog učinio,

i iz tog čina, on izvlači pouku.

11 Nek se pravednik raduje GOSPODU,

nek' ga uzme za utočište,

i sva će prava srca * hvaliti se njime.

Psalam 65 (64)

1

2 Bože koji si na *Sionu,

hvalospjev ti odgovara1,

i za tebe ispunjavaju se zavjeti.

3 Sve do tebe koji slušaš molitvu,

svako tjelesno biće može dospjeti.

4 Grješke bijahu jače od mene,

ali ti brišeš naše grijehe.

5 Sretan uzvanik kojeg ti izabereš,

on će ostati u tvojim *trijemovima.

Mi ćemo biti nasićeni dobrima iz tvoje kuće,

*svetim stvarima iz tvog templa.

6 S pravdom, ti nama odgovaraš čudima,

Bože spasitelju naš,

sigurnosti zemlje cijele

sve do dalekih mora.

7 On učvrsti planine svojom snagom;

on se opasuje junaštvom.

8 On utišava buku mora,

huku njihovih valova

i gunđanje naroda.

9 Na kraju svijeta, čude se tvojim *znakovima2,

ti činiš da kriče od radosti predjeli istoka i zapada.

10 Ti si posjetio zemlju, ti si ju napojio;

ti si ju ispunio bogatstvima.

Obala Božja obiluje vodom,

ti pripremaš žito ljudima.

Evo kako ti pripremaš zemlju:

11 Opijajući brazde,

gomilajući njihove grude,

ti ih natapaš pod pljuskovima,

ti blagosiljaš sve što klija.

12 Ti krunišeš svoja dobročinstva godišnja,

i na tvom prolasku plodnost buja.

13 Pašnjaci pustinjski bivaju zaliveni,

brijegovi uzimaju jedan pojas od radosti,

14 livade se urešavaju stadima;

ravnice se prekrivaju pšenicom:

sve klikće i pjeva.

Psalam 66 (65)

1

Plješćite Bogu, cijela zemlja;

2 opjevavajte slavu njegovog imena,

slavite ga hvalospjevom1.

3 Recite Bogu: ” Kako su tvoja djela strašna!

Pred tvojom velikom snagom, tvoji neprijatelji se čine ulizicama.

4 Sva se zemlja klanja pred tobom,

ona pjeva za tebe, ona pjeva tvoje ime.“

5 Dođite, vidjet ćete djela Boga,

koji užasava ljude svojim djelom:

6 On pretvori more u čvrsto tle,

on prijeđe rijeku suhih nogu;

ondje, mi njemu priredismo blagdan.

7 Svojim junaštvom on nadvisuje zauvijek,

njegove oči nadgledaju narode;

nek' se pobunjenici ne podignu više!

8 Narodi, blagoslovite našeg Boga;

dajte odjeknuti njegov hvalospjev.

9 Onaj koji nas oživje

nije ostavio naše stope posrtati.

10 Bože, ti si nas ispitao,

istanjio kao što se srebro istanjuje.

11 Ti si nas odveo u jednu zamku,

ti si preopteretio naša križa;

12 ti si dopustio da se s nama postupa kao s tovarnim životinjama2.

Mi smo ušli u vatru i u vodu,

ali ti si nas izveo na jednu svečanu gozbu.

13 Ja ulazim u tvoju kuću s holokaustima3;

prema tebi, ja ispunih zavjete

14 koji su otvorili moje usne

i koje su moja su usta izrekla u mojoj tjeskobi.

15 Ja ti nudim masne životinje u holokaust,

s vonjem ovnova;

Ja pripravljam bikove i jarčeve.

16 Dođite, vi svi koji se bojite Boga,

vi ćete me slušati pričati

ono što je učinio za mene.

17 Kad ga moja usta zazivaše

hvalospjev podsticaše moj jezik.

18 Da sam ja mislio zlo,

Gospodin me ne bi slušao.

19 Ali Bog je slušao,

on je bio pažljiv na moju molitvu.

20 Blagoslovljen budi Bog,

koji nije odstranio od sebe moju molitvu,

ni od mene svoju vjernost.

Psalam 67 (66)

1

2 Nek nam se Bog smiluje i nek' nas blagoslovi!

Nek svojim licem zablista među nama,

3 da, na zemlji, poznaje se tvoj put,

i među svim poganima,1 tvoj spas.

4 Nek' ti puci zahvaljuju, Bože!

Nek' ti narodi zahvaljuju, svi zajedno!

5 Nek neznabožci ispjevavaju svoju radost ,

jer ti vladaš s pravdom nad narodima,

i na zemlji ti predvosiš narode.

6 Nek ti puci zahvaljuju, Bože!

Nek' ti narodi zahvaljuju, svi zajedno!

7 Zemlja je dala žetvu:

Bog, naš Bog, nas blagosilja.

8 Nek' nas Bog blagoslovi,

i nek' cijela zemlja

njega se boji.

Psalam 68(67)

1

2 Bog se diže, njegovi se neprijatelji raspršuju

i njegovi protivnici bježe pred njim.

3 Kao što se raspršuje dim, ti njih raspršuješ;

kao što se vosak topi u vatri,

nevjernici će propasti pred Bogom.

4 Ali pravednici se raduju,

oni kliču pred Bogom,

oni plešu od radosti:

5 Pjevajte za Boga, opjevavajte njegovo ime;

veličajte1 onoga koji jaše po stepama.

Njego ime jest: GOSPOD; oduševljavajte se pred njim.

6 Otac siročadi, sudac udovica,

takav je Bog u svom svetom boravištu.

7 Usamljenima, Bog pribavlja jedno ognjište:

on izvodi zarobljenike jednim sretnim izbavljenjem2,

ali pobunjenici nastanjuju bezvodna mjesta.

8 Bože, kad ti izlaziš na čelu svojeg naroda,

kad ti napreduješ u pustinjama,

9 zemlja zadrhta, nebesa su potekla,

pred Bogom - onim sa Sinaja -

pred Bogom, Bogom Izraelovim.

10 Bože, ti si rasipao jednu blagodetnu kišu;

tvoja baština bijaše iscrpljena, ti si ju preporodio.

11 Tvoje područje gdje su se oni smjestili,

to si ti, Bože, koji ih je smjestio

u tvojoj dobroti za sirote3.

12 Gospodin izdaje jednu zapovjed,

a njegovi glasnici su jedna velika vojska.

13 Kraljevi i vojske zbrisaše, utekoše,

a ti razdijeljuješ kao plijen urese4 kuća.

14 Ostali biste li vi ležeći u taboruđ

krila golubicina su opločena srebrom,

i njegovo perje bijelim zlatom.

15 Kad u ovom mjestu Samodržac rasprši kraljeve,

zasnježi po Mrak-Planini1.

16 Planino božanska, planino Bašana2,

planino grbava, planino Bašana,

17 zašto hlepiš, planine grbave,

na planini gdje Bog je želio stanovatiđ

Ali da! GOSPOD će tu boraviti uvijek.

18 Konjica Božja ima dvije mirijade plamtećih eskadrona.

Gospodin je među njima; Sinaj je u *svetištu3.

19 Ti si se uspeo na visinu; ti si pohvatao zarobljenike,

ti si uzeo darove4 među ljudima, među pobunjenicima,

za imati jedno boravište, GOSPODE Bože!

20 Blagoslovljen Gospodin svaki dan!

Ovaj Bog nama donosi pobjedu.

21 Ovaj Bog je za nas Bog pobjeda,

a vrata smrti5 su u BOGA Gospodina.

22 Ali Bog satire glavu svojim neprijateljima,

lubanju kosmatu onome koji živi u zločinima.

23 Gospodin je rekao: ” Ja ga odvodim u Bašan,

ja ga odnosim iz bezdana mora,

24 da ih ti zgaziš u krvi,

i da jezik tvojih pasa ima svoj obrok d neprijatelja.“

25 Bože, oni su vidjeli tvoje povorke,

povorke moga Boga, mojeg kralja, u svetištu:

26 na čelu pjevači, glazbenici otraga,

između djevojke svirajući u tamburin.

27 U saborima, blagosiljajte Boga,

GOSPODA, na izvoru Izraelovu6.

28 Ondje je Benjamin, najmlađi®,

prinčevi Judini7 ®,

prinčevi Zabulonovi, prinčevi Neftalijevi.

29 Tvoj Bog odlučio je da ti budeš jak:

pokaži svoju snagu, Bože1! ti koji si činio za nas.

30 Na pogled na tvoju palaču koja nadvisuje Jeruzalem,

kraljevi će ti donijeti svoje poklone.

31 Zgrozi se zvijeri iz trstika,

krdu bikova

s tim pukom teladi,

onima koji puze sa svojim srebrenim novčićima2.

On je razasuo ratoborne narode;

32 bogate tkanine stižu iz Egipta;

Nubija prilazi k Bogu, punim rukama3.

33 Kraljevstva zemaljska,

pjevajte za Boga;

svirajte za Gospodina4,

34 onog koji jaši na najvišem od prastarih nebesa.

Evo kako se oglašava, jednim snažnim glasom.

35 Dajte Bogu snagu.

Njegovo veličanstvo je nad Izraelom,

njegova je snaga u oblacima.

36 Bože, ti si strašan u svojim svetištima.

To je Bog Izraelov,

koji narodu daje snagu i moć.

Blagoslovljen budi Bože!

Psalam 69(68)

1

2 Bože, spasi me:

voda mi do grla dopire.

3 Ja tonem u jednu kaljužu bez dna,

i ništa me ne može zadržati.

Ja i tečem u dubokoj vodi,

i struja me odnosi.

4 Ja se iscrpljujem kričeći,

ždrijelo mi je u vatri;

moje su se oči istrošile

čekajući svoga Boga.

5 Oni su brojniji no vlasi moje glave.

oni koji me se gnušaju bez povoda;

oni su moćni, ti razoritelji

koji su gnjevni na mene neopravdano.

#NAZIV?

mogu li vratitiđ -

6 Bože, ti poznaješ moju glupost,

ni moje grješke nisu ti skrivene.

7 Gospodine BOŽE sve-mogući,

nek' ja ne budem sram

onih koji se uzdaju u tebe,

ni beščašće

onih koji tebe traže,

Bože Izraelov!

8 To je zbog tebe što ja podnosim uvrjede,

što bruka pokriva moje lice,

9 i što sam jedan stranac za svoju braću,

jedan nepoznati za sinove moje majke.

10 Da, gorljivost za tvoju kuću me progutala1;

oni te vrijeđaju, a njihove uvrjede padaju na mene.

11 Ja sam oplakivao i *postio,

to me je stajalo uvrjeda.

12 Ogrnuo sam *kostrijet žalobnu,

postao sam njihov predmet podsmijeha.

13 Ljudi posjedali kod vrata kriješte na mene,

i ja sam pjesma pijanica.

14 GOSPODE, evo moje molitve;

to je čas za biti sklon;

Bože čija je vjernost velika,

odgovori mi, jer ti si istinski spas.

15 Iščupaj me iz blata; da ne potonem ja;

da sam istrgnut onima koji me se gnušaju

i dubokim vodama!

16 Nek' vodeni tijek mene ne odnese,

nek' ponor mene ne proguta,

nek’ jama ne zaklopi svoje ždrijelo nada mnom!

17 Odgovori mi, GOSPODE, jer tvoja je vjernost dobra;

prema tvojem velikom milosrđu, okreni se k meni,

18 i ne skrivaj više svoje lice sluzi svome.

Ja sam u nevolji; brzo, odgovori mi;

19 dođi blizu mene, budi moj branitelj;

ja imam neprijatelje, oslobodi me.

20 Ti me znaš uvrijeđenog,

obeščašćenog, pokrivenog sramom;

svi su moji neprijatelji pred tobom .

21 Uvrjeda mi je slomila srce i zbog tog sam bolestan1;

ja sam očekivao jedan znak, ali ničeg;

utješitelji, ni njih nisam našao.

22 Oni su stavili otrova u moju hranu;

kad sam žedan, oni mi daju piti sirčeta.

23 Nek njihov stol postane za njih jedna zamka,

a za prijatelje njihove, jedna klopka!

24 Nek se oči njihove smrače i nek' ne vide više;

daj im neprekidno svijati leđa.

25 Prospi na njih svoj gnjev;

nek tvoja žestoka srdžba njih dosegne!

26 Nek' njihov tabor bude uništen,

nek' nitko ne stanuje pod šatorima njihovim,

27 jer onog koga si ti bio udario, oni su njega progonili;

oni broje2 udarce pretrpljene od tvojih žrtava.

28 Nametni im grješku na grješku;

nek' nemaju više pristupa k’ pravdi tvojoj!

29 Nek' budu oni izbrisani iz knjige života,

nek' ne budu upisani s pravednicima!

30 A mene, poniženog i izranjavljenog,

tvoj spas, Bože, stavit će me izvan dometa.

31 Ja ću moći hvaliti ime Božje jednom pjesmom

i veličati ga djelima milosti.

32 Evo što godi GOSPODU više no jedno govedo,

no jedan bik s rogovima i papcima.

33 Videći to, ponizni se raduju:

” Vama koji tražite Boga,

vama, život dug!“

34 Jer GOSPOD uslišava siromašne,

on ne odbacuje njihove kad su zarobljeni.

35 Hvalite ga, nebesa, zemljo,

mora i sve što tuda vrvi.

36 Jer Bog će spasiti *Sion

i ponovo izgraditi gradove Judine.

On će ih posjedovati, tu će se stanovati;

37 loza njegovih slugu će to baštiniti,

a oni koji vole njegovo ime načinit će tu svoje boravište.

Psalam 70(69)

(2-6:provj. Ps 40.14-18)

1

2 O Bože, dođi me osloboditi,

GOSPODE, dođi brzo meni u pomoć!

3 Nek crvene od stida,

oni koji išću moju smrt;

nek uzmaknu osramoćeni,

oni koji žele moju nesreću!

4 Nek’ ponovo odu pod teretom srama,

oni koji čine: ”Ah! ah!“

5 Nek’ kliču od radosti zbog tebe,

svi oni koji tebe traže!

Nek' govore bez prekida: ” Bog je velik“,

oni koji vole tvoj spas!

6 Ja sam siromašan i ponižen;

Bože, dođi brzo k meni!

Ti si moja pomoći moj osloboditelj:

GOSPODE, ne kasni!

Psalam 71 (70)

1 GOSPODE, ja te uzeh za utočište;

da više nikad ne budem ponižen!

2 Ti ćeš me osloboditi, osloboditi me, u svojoj pravdi.

Napni uho k meni, spasi me.

3 Budi stijena gdje se ja sklanjam,

gdje ja imam pristup u svakom času:

ti si odlučio spasiti me.

Da, ti si moja stijena, moja tvrđava.

4 Moj Bože, oslobodi me iz zlih ruku,

od šake zločinaca i nasilnika.

5 Ti si moje uzdanje, Gospodine BOŽE,

moja sigurnost od mladosti moje.

6 Ja se oslanjam na tebe od svog rođenja,

ti si me odvojio1 od trbuha materinog.

Tebi bez prekda ide moj hvalospjev !

7 Za mnoge, ja bijah držan čudom;

ti bijaše moje utočište utvrđeno.

8 Ja ne imah drugo no tebi hvalospjev u ustima,

do tvoju veličanstvenost, u dugim danima.

9 Ne odbacuj me, sada kad sam star;

kad moje snage opadaju, ne napuštaj me.

10 Jer moji neprijatelji govore o meni,

oni koji me nadziru sporazumjeli su se.

11 Oni govore: ” Bog ga je napustio;

pritijesnite ga, uhvatite ga,

nitko ga neće ići osloboditi!“

12 Bože, ne udaljuj se od mene,

moj Bože, dođi brzo meni u pomoć!

13 Nek' nestanu u sramoti,

oni koji se hvataju mojega života!

Nek' se pokriju beščašćem i besramljem,

oni koji traže moju nesreću!

14 Za mene, ja se ne prestajem ufati

i ustrajavam pjevati tvoje hvalospjeve.

15 Ja imam svaki dan u ustima priče

o tvojoj pravdi i tvojem spasu,

i ne poznajem im broja2 .

16 Ja počinjem s podvizima3 Gospodina BOGA;

od tebe samog ja se pozivam na pravdu.

17 Bože, ti si me poučavao od moje mladosti,

i sve do sada, ja sam objavljivao tvoja čuda.

18 Usprkos mojoj starosti i mojim bijelim kosama,

ne napuštaj me, Bože:

da mogu objavljivati djela tvoje ruke ovom pokoljenju,

tvoju smjelost svima onima koji će tek doći.

19 Tako je visoko tvoja pravda, Bože!

Ti koji si učinio velika djela,

Bože, tko je kao tiđ

20 Ti koji si nam toliko dao vidjeti

nevolja i nesreća,

ti si nas ponovo pustio živjeti1.

Ti ćeš me nanovo uzdići

van iz *ponora zemaljskih.

21 Ti ćeš uzdići moje dostojanstvo,

i ponovo me okrijepiti.

22 Tada ću se pratiti na harfi,

za tebe slaviti, moj Bože, i tvoju vjernost;

na kitari2, ja ću svirati za tebe,

*Sveče Izraelov!

23 Ja ću svirati za tebe,

moje će usne pjevati od radosti,

jer ti si otkupio moju život.

24 A moj jezik, po cijeli dan,

pričat će tvoju pravdu,

jer to je sram i ljaga

za one koji tražiše moju nesreću.

Psalam 72 (71)

1

Bože, povjeri tvoje presude kralju,

tvoju pravdu sinovima kraljevim.

2 Nek' vlada tvojim narodom s pravdom,

i tvojoj sirotinji prema pravici.

3 Milošcu pravde, nek' planine i brda

donose napredak puku!

4 Nek' čini pravo sirotinji iz naroda,

nek' bude spas sirotima,

nek' skrši izrabljivača!

5 Nek' te se plaši,

toliko koliko sunce i mjesec budu sijali,

sve do posljednjeg od stoljeća!

6 Nek' siđe, kao dažd na priplod,

kao kiša koja natapa zemlju!

7 Tijekom svoje vladavine, nek' pravednik bude napredan,

i velik u napretku,

sve do kraja mjesečevih mijena!

8 Nek' gospodari od jednog mora do drugog,

i od Rijeke sve do kraja zemlje1!

9 Nomadi će se priginjati pred njim,

njegovi će neprijatelji lizati prašinu.

10 Kralju Tarsisa i Otokađ

slat će darove;

kraljevi Sabe i Seba2

plaćat će danak.

11 Svi će se kraljevi klanjati pred njim,

svi će mu narodi služiti.

12 Da3, on će osloboditi sirotog koji ga pozove,

i ponižene lišene potpore.

13 On će skrbiti za sirote i nejake;

siromašnima, on će spasiti život:

14 On će ih braniti protiv okrutnosti i nasilnosti,

on će dati dragocjenost njihovom životu4.

15 Živ bio! Dat će mu zlato iz Sabe

molit će se za njega bez odmora,

blagosiljat će se cijelog dana!

16 Da bude u zemlji,

i to sve do vrhova planina,

jedno prostranstvo polja,

čije će se klasje lelujati kao Liban

a iz grada, neće se vidjeti drugo do do jedna zemlja zelenila5.

17 Nek' si stvori jedno vječno ime,

ne ga širi6 pod suncem,

da bi se blagoslovili jedan drugog nazivajući ga

i nek' svi narodi ga zovu blaženim.

18 Blagoslovljen budi GOSPOD Bog, Bog Izraelov,

jedini koji čini čuda!

19 Blagoslovljeno budi zauvijek njegovo ime slavno!

Nek' sva zemlja bude ispunjena slavom njegovom!

*Amen i amen7

20 Završetak molitava Davida sina Jeseova8.

T R E ĆA K NJ I G A

( PS 73 - 89 )

Psalam 73 (72)

1 Psalam . Od Asafa1.

U istinu, Bog je dobar za Izrael,

za ljude čistog srca.

2 Ipak, ja sam gotovo izgubio nogu,

jedno ništa, i ja načinih jedan pogrešan korak,

3 jer ja bijah zavidan skorojevićima2,

ja gledah sreću bezbožnika.

4 Oni se ne lišavahu ničeg sve do smrti,

oni imaju dobro usaljenu trbušinu.

5 Oni ne dijele muku ljudsku,

oni nisu dirnuti drugima.

6 Dakle, oni se oholo prse,

ogrnuti svojim nasiljem.

7 Njihovo oko bulji usprkos njihovoj usaljenosti,

ciljevi njihovog srca providni su3.

8 Oni se cerekaju, oni govore da će iskorištavati okrutno,

i s visoka oni govore.

9 Oni razjapljuju usta sve do neba,

i njihov jezik mete zemlju.

10 Također, puk Božji se okreće toj strani1,

gdje mu sipaju vodu u izobilju.

11 Oni govore : ” Kako bi bog doznaođ

Ima li jedan znalac kod Svevišnjegđ“

12 I evo ih tih bezbožnika,

koji, uvijek spokojni, uvećavaju svoje bogatstvo!

13 U istinu, uzaludno je to što sam ja čuvao srce čisto

i prao svoje ruke u znak nedužnosti.

14 Bijah udaran svaki dan,

kažnjavan svakog jutra.

15 Da bijah rekao: ” Ja ću proračunavati kao i oni“,

ja bih bio izadao lozu tvojih sinova.

16 Ja razmišljah da bi razumio

ono što mi je bilo mučno gledati,

17 sve do dana kad, ulazeći u *svetište Božje,

ja shvatiš što biješe budućnost njihova:

18 U istinu, ti njih stavljaš na jedno sklisko tle

za sunovratiti ih prema propasti.

19 Iznenada, kojeg li pustošenja!

evo ih gotovih, uništenih strahovitošću.

20 Ti izgoniš iz grada, Gospodine, sve do do njihove slike2,

kao jedan san u buđenju.

21 Toliko koliko imah srce ogorčeno,

križe rastrgana,

22 ja, budala, ne razumijevajući ništa,

ja bijah kao jedna životinja3, ali ja bijah s tobom.

23 Jer ja uvijek bijah s tobom:

ti si mi uhvatio desnu ruku,

24 vodio si me prema svojim viđenjima,

ti ćeš me zatim uzeti, sa slavom4.

25 Koga ću ja imati u nebu,

ako, budući s tobom,

nije mi godilo na zemljiđ

26 Ja imam istrošeno tijelo, srce također;

ali potpora mojem srcu, moja očevina,

to je Bog zauvijek.

27 Evo dakle: tko se udalji od tebe propast će;

ti uništavaš onog koji te napusti i proda se1.

28 Moja sreća, to je biti blizu Bogu;

ja uzeh zaklon kod Gospodina BOGA,

za proglašavati sve tvoje činove.

Psalam 74 (73)

1

Zašto đ Bože, to beskrajno odbacivanje,

taj gnjev koji dimi protiv stada s tvojeg pašnjakađ

2 Sjeti se zajednice koju si stekao od početka,

plemena kojeg ti primi za baštinu,

planine *Sion gdje ti bi boravište.

3 Usmjeri svoje korake prema ruševinama bez kraja:

u *svetištu, neprijatelj je sve uništio,

4 tvoji su protivnici hurlali ondje isto gdje ti nas susretaše;

kao znakove oni su stavili svoje stjegove3.

5 Moglo bi se povjerovati da su u jednom gustišu,

da vitlaju brdvom,

kad su porušili sve kipove

udarcima sjekire i malja4.

7 Oni su bacili u vatru tvoje svetište,

oborili i oskrnavili *boravište tvojeg imena.

8 Njihova bagra jednodušno se složila

da spali u zemlji svako mjesto susretanja s Bogom.

9 Mi više ne vidimo svojih znakova,

nema više *proroka,

i nitko među nama, ne zna do kada!

10 O Bože, dokle će ići bogohuljenja protivnikađ

Neprijatelj hoće li svršiti s vrijeđanjem tvojeg imenađ

11 Zašto povući svoju ruku, tvoju desnicu,

i zadržati ju protiv tebe5đ

12 Ti ipak, Bože, moj kralj od početka,

i tvorac pobjeda u krilu domovine,

13 ti si svladao more svojom snagom,

razmrskao glavu zmajevima nad vodama1;

14 ti si zgnječio glave Leviatanu,

dajući ga pojesti jednoj bandi šakala2.

15 Ti si taj koji je izdubio izvore i potoke,

i stavio na suho nepresušive rijeke.

16 Tvoj je dan, tvoja je također i noć:

ti si na njihovo mjesto stavio mjesec i sunce;

17 ti si utvrdio sve granice zemaljske;

ljeto i zimu, ti si taj koji ih je izmislio!

18 Sjeti se: neprijatelj je hulio na GOSPODA.

Jedan narod bezumnika vrijeđa tvoje ime.

19 Ne izručuj zvijeri grlo tvoje grlice3 ,

ne zaboravlja beskonačno život tvojçih u nevolji.

20 Pogledaj na *savez:

gomila se u rupama zemlje,

postao područjem nasilja.

21 Nek' potlačeni ne bude više obeščašćivan,

nek siromah i nesretnik hvale tvoje ime!

22 Digni se, Bože! Brani svoju stvar!

Sjeti se stalnog huljenja tih bezumnika.

23 Ne zaboravi galamu tvojih protivnika,

neprekidno narastanje vike tvojih napadača.

Psalam 75 (74)

1

2 Bože, mi te slavimo,

mi slavimo tvoje ime, jer je blizu,

tvoja su čuda najavljena.

3 Kad ja dajem sastanak5,

ja, ja sudim s pravdom.

4 Zemlja se stropoštava sa svim stanovnicima.

Nisam li ja taj koji je učvrstio stuboveđ

5 Ja sam kazao uobraženima: ” Nema više uobraženosti!“

I bezbožnicima: ” Ne podižite čela!“

6 Ne dižite tako visoko svoje čelo;

ne govorite tako, šije bezobrazne.“

7 Ne, on ne dolazi ni s istoka ni sa zapada,

ne dolazi ni iz pustinje oporavak1 .

8 Bog je taj koji sudi:

on spušta jednog, on uzdiže drugog.

9 GOSPOD druži u ruci jednu kupu,

on nasipa jedno vino oporo i provrelo:

oni će ga popiti, oni će čak posrkati talog,

svi bezbožnici zemlje.

10 Za mene, ja ću uvijek proglašavati,

pjevajući za Boga Jakovljeva:

11 ”Ja ću razbiti čelo svim bezbožnicima,

ali čelo pravednika uzdići će se.“

Psalam 75 (74)

1

2 U Judi, Bog se dao spoznati;

njegovo je ime veliko u Izraelu.

3 Njegov se šator smjestio u Salemu3,

i na *Sionu, njegovo boravište.

4 Ondje, on je polomio munje luka,

štit i mač, Rat.

5 Ti blistaš, veličanstven,

zbog planina plijena4.

6 Oni su bili opljačkani,

ta neukrotiva srca obuzeta snom,

svi ti valjani ljudi koji ne nalaziše više svojih ruku.

7 Pod tvojom prijetnjom, Bože Jakovljev,

kola i konj su se sledili:

8 Ti si taj koji je strašan;

tko bi izdržao pred tobom

za vrijeme tvojeg gnjevađ

9 Iz nebesa, ti objavljuješ presudu:

zastrašena, zemlja se umirila,

10 kad se Bog diže za suđenje,

za spasiti sve ponižene na zemlji.

11 Čak i gnjev ljudski1 čini tvoju slavu;

oni koji izbjegnu tom gnjevu, ti ih sebi primaš.

12 Pravite zavjete i ispunjavajte ih za GOSPODA svojeg Boga;

donosite svoje darove ovom strašnom Bogu, vi koji ga okružujete,

13 jer on presijeca dah prinčevima,

on užasava kraljeve zemaljske.

Psalam 77 (76)

1

2 To je Bog koga ja pozivam i vapim;

to je Bog koga ja zovem, on će me saslušati.

3 U vrijeme moje tjeskobe, ja tražim Gospodina.

U noći, pruženih3 ruku ne popuštajući,

ja odbijam svaku okrjepu.

4 Ja se podsjećam Boga i jecam;

što se više vraćam, više se moj duh smućuje;

5 ti držiš moje vjeđe otvorenima,

ja sam smućen, ja ne znam ništa reći:

6 ja razmišljam o proteklim danima,

o godinama nekadašnjim.

7 Noću, ja se sjećam mog pripjeva,

moje srce se tu vraća,

i moj se duh pita:

8 Gospodin hoće li odbaciti zauvijekđ

Neće li nikad više biti naklonđ

9 Njegova vjernost da li je potpuno nestalađ`

Riječ da li se umukla kroz stoljećađ

10 Da li je Bog zaboravio činiti milostđ

Od gnjeva, da li je zatvorio srce svojeđ

11 Ja to kažem, moje zlo dolazi odatle:

desnica Svevišnjeg promijenila se!

12 Ja se podsjećam na podvige GOSPODOVE1;

da, ja se podsjećam na tvoje čudo otprije.

13 Ja sebi ponavljam sve što si ti izvršio,

ja se vraćam na tvoje podvige:

14 Bože, tvoj put nije drugo do svetost!

Koji bog je jednako velik kao Bogđ

15 To si ti bog koji je učinio čudo,

i tvoja snaga, ti si ju pokazao među narodima.

16 Svojom rukom, ti si oslobodio svoj narod,

sinove Jakovljeve i Josipove.

17 Vode su te vidjele, Bože,

vode su te vidjele, one podrhtavaju,

*ponor sam strijepiše.

18 Oblaci su istresli svoje vode,

oblaci su se oglasili,

i strijele letješe sa svih strana.

19 U tutnjavi tvoje grmljavine,

munje su osvjetljivale svijet,

zemlja je drhtala i tresla se.

20 U moru si svoj put napravio,

svoj prolaz u dubokim vodama,

a nitko nije mogao prepoznati tvoje tragove.

21 Ti si vodio svoj narod kao jedno stado,

rukom Mojsijevom i Aaronovom.

Psalam 78 (77)

1

O moj narode, slušaj moj zakon,

napni uho spram riječi iz mojih usta.

2 Ja ću otvoriti usta za jednu parabolu

i izvući pouke prošlosti.

3 Ono što smo mi čuli i saznali,

ono što su nam očevi prenijeli,

4 mi nećemo prešutjeti njihovim potomcima,

već ćemo prijeneti slijedećem pokoljenju

naslove slave GOSPODOVE,

njegovu moć i čuda koja je učinio.

5 On je postavio jedno pravilo u Jakovu1,

uspostavio jedan zakon u Izraelu.

On je naređivao našim očevima

da počavuju ovim stvarima svoje sinove,

6 da hi slijedeći naraštaj nauči,

ti sinovi koji će se tek roditi:

Da se podignu i i prenesu ih svojim sinovima;

7 da stave svoje pouzdanje u Boga,

da ne zaboravljaju podvige Božje,

da primjenjuju njegove zapovijedi,

8 da ne bi bili kao njihovi očevi,

pokoljenje nepokorno i pobunjeničko,

pokoljenje u *srcu nepostojano,

čiji se duh ne uzda u Boga.

9 Ako su sinovi Efraimovi2, dobro opremljeni strijelci,

kidnuli u dan bitke,

10 to je zato što nisu čuvali *savez Božji,

odbijajući slijediti zakon.

11 Oni su zaboravili njegove podvige

i čuda koja im bijaše pokazao:

12 Pred njihovim očevima, on bijaše učinio čudo,

u zemlji Egipat, u oblasti Tanis3 .

13 On rascijepi more za prijeći ga,

podižući vode kao jedan nasip.

14 Danju, on njih vodiše po oblaku,

a svake noći, svjetlom vatre.

15 On rascjepljivaše stijene u pustinji,

za piti kao što je izvor u velikom *Ponoru.

16 Iz stijene on dade poteći potoke

i teći vodu kao rijeke.

17 A oni nastaviše griješiti protiv njega,

pobunjivati se protiv Svevišnjega u stepi.

18 Hotimice, oni staviše Boga na kušnju

oni tražiše jesti prema prohtijevu svom.

19 Oni to zamoliše u Boga

govoreći: ” Bog je li sposoban

postaviti stol u pustinjiđ

20 Da, on je udario stijenu,

voda je tekla u obilnim potocima,

ali može li on također priskrbiti kruh

i pripremiti meso za svoj narodđ“

21 Tada slušajući sve to, GOSPOD planu:

jedna vatra se zapali protiv Jakova,

gnjev se uspe protiv Izraela,

22 jer se oni ne bijahu pouzdali u Boga,

oni ne povjerovaše da bi ih on spasio.

23 On zapovijedi oblacima odozgo,

on otvori vrata nebeska.

24 Za hraniti ih, on dade pljuštati manom,

on im dade *pšenicu iz nebesa:

25 svaki je jeo kruh Jakih1;

on posla živeži do sitosti.

26 U nebu, on udalji vjetar s istoka;

svojom moći, on dovede vjetar s juga.

27 On dade pljuštiti nad njima meso, obilno kao prašina,

od ptica brojnih kao što je pijesak morski.

28 On ih bacaše po sred tabora njihovog,

svud uokolo njihovih boravišta.

29 Oni jedoše i nakljukaše se:

on prihvati njihovu želju.

30 Njihova želja ne bijaše utažena,

oni još imaše puna usta.

31 kad ih gnjev Božji napade,

i pobi najvažnije među njima,

obarajući mladost Izaraelovu.

32 Usprkos tome, oni stalno griješiše,

oni se ne pouzdavaše u njegova čuda.

33 On dade njihove dane u vjetar

i godine njihove svede na užas .

34 Kad ih Bog ubijaše, oni ga tražiše;

oni se povraćaše, oni se okretaše k njemu,

35 sjećajući se da Bog bijaše stijena njihova,

da Svevišnji bijaše braniteljem njihovim.

36 Ali usta ga njihova obmanjivaše,

njihov jezik njemu lagaše;

37 njihovo srce ne bijaše odlučno s njim,

i oni se ne pouzdavaše u savez njegov.

38 A on, milosrdni,

umjesto da uništi, on obrisa grješku.

Često on suzdržavaše gnjev svoj,

on ne probudi svu srdžbu svoju,

39 sjećajući se da bijahu samo meso,

jedan dah koji odlazi i ne vraća se.

40 Koliko mu bijahu puta nepokorni u pustinji,

oni ga vrijeđahu u osamljenosti!

41 Ponovo staviše oni Boga na kušnju,

rastužujući *sveca Izraelovog.

42 Oni se podsjećahu više onog što je ruka njegova učinila,

u dan kad on njih bijaše otkupio protivniku:

43 On nametnu *znakove svoje u Egiptu,

svoja čuda stanovnicima Tanisa.

44 On primijeni u krv njihova kanale

i njihove potoke, za spriječiti ih piti.

45 On im posla gamad koja ih žderaše,

žabe koje ih obvladaše.

46 On izruči njihove žetve skakavcima,

plod njihovih ruku zrikavcima.

47 On opustoši njihove vinograde tučom,

njihove sikomore1 ledom.

48 On prepusti njihovu stoku gradu,

njihova stada munjama.

49 On pusti na njih svoju žestoku srdžbu:

gnjev, bijes, gušenje,

*anđela nesreće na zadatak.

50 Puštajući na volju svojem gnjevu,

on ih više ne čuvaše od smrti,

on prepusti njihov život kugi.

51 On pobi sve prvorođene sinove u Egiptu,

prvine zrelosti pod šatorima Šamovim2.

52 Od dade otići narodu svom kao jednom stadu,

on ih odvede u pustinju kao ovce;

53 on ih vodiše sa sigurnošću, oni nemaše zašto drhtati,

kad more prekri neprijatelje njihove.

54 On ih odvede na svoje sveto dobro,

u planinu stečenu njegovom desnicom.

55 On protjera pred njima neznabožce,

on im na čestice razdijeli baštinu,

on smjesti pod njihove šatore

plemena Izraelova.

56 Buntovnici, oni staviše na kušnju Boga Svevišnjega,

ne čuvajući više njegovih uredaba.

57 Oni se odmetaše, oni izdavaše kao i njihovi očevi,

oni se obrtaše kao jedan neispravan luk.

58 Oni ga srdiše svojim *visokim mjestima;

svojim idolima izazivaše njegovu ljubomoru.

59 Bog ču i razgnjevi se:,

on potpuno odbaci Izrael;

60 on napusti boravište u Silu,

šator koji bijaše podigao1 među ljudima.

61 On izruči njegovu snagu2 u zarobljeništvo,

njegovo veličanstvo u ruke neprijateljima.

62 On prepusti svoj narod maču,

on se razgnjevi protiv baštine svoje.

63 Jedna vatra poždera mlade ljude,

za mlade djevojke, ne zapjeva se više pohvala.

64 Svećenici padoše pod mačem,

a udovice ne ožališe njih.

65 Kao kakav spavač, Gospodin se probudi,

kao kakav junak kojeg vino razgali.

66 On straga udari njegove neprijatelje3,

dodjeljujući im jednu vječnu ljagu.

67 On odvoji obitelj Josipovu,

on odbi izabrati pleme Efraimovo4.

68 On izabra pleme Judino,

planinu *Sion koju voli.

69 On sagradi svoje *svetište u ravnini vrhova,

i kao zemlju1 , on ga je utemeljio za uvijek.

70 On izabra Davida, slugu svog,

uzimajući ga iz jednog ovčarnika:

71 od njegovih ovaca, on ga dovede;

on ga učini pastirom Jakova i njegovog puka,

od Izraela svoju baštinu.

72 *Pastir u srcu neporočan,

on ih vodiše jednom razboritom rukom.

Psalam 79 (78)

1

Bože, neznabošci su osvojili tvoju baštinu,

uprljali tvoj sveti templ,

i stavili u ruševine Jeruzalem.

2 Oni su izručili lješeve tvojih slugu

u hranu pticama nebeskim,

meso tvojih vjernika zvijerima zemaljskim,

3 i prosipale su one krv njihovu u potocima

svud uokolo Jeruzalema,

lišavajući ih groba3.

4 Evo nas, osramoćenih od naših susjeda,

sprdnje i podrugivanja onih koji nas okružuju.

5 Dokle će ići tvoj gnjev, GOSPODE, taj gnjev koji ne svršava,

ta ljubomora koja prži kao vatrađ

6 Prospi svoju jarost na narode koji te ne poznaju,

na kraljevstva koja ne zazivaju imena tvog,

7 jer oni su pojeli Jakova, sranili njegovo imanje4.

8 Ne zazivaj na nas starih grijeha.

Brzo! Nek' tvoja samilost dođe pred nama,

jer mi smo na najnižem.

9 Pomozi nam, Bože naš spasitelju,

za slavu *imena svog.

Oslobodi nas, izbriši naše grijehe

za čast imena svog.

10 Zašto dopustiti reći neznabošcima:

”Gdje je njihov bogđ“

Nek' neznabožci nauče na naše oči,

da ima jedna osveta za ubojicu tvojih slugu!

11 Nek' žalba zatvorenika dospije sve do tebe;

tvoja je ruka velika, sačuvaj dakle osuđenike u životu.

12 Vrati sedam puta, našim susjedima, u sred srca,

ljagu koju su ti nanijeli, Gospodine.

13 I mi, tvoj narod, stado s tvoje ispaše,

mi ćemo te moći uvijek slaviti,

i objavljivati tvoje hvalospjeve iz duba u doba.

Psalam 80 (79)

1

2 *Pastiru Izraelov, slušaj.

Ti koji vodiš Josipa kao jedno stado,

ti koji sjediš na *kerubinima, probudi se,

3 pred Efraimom, Benjaminom, i Manasejem2.

Probudi svoju srčanost,

dođi za spasiti nas.

4 Bože, vrati nas;

nek' se tvoje lice razvedri i mi ćemo biti spašeni.

5 GOSPODE Bože, sve-mogući,

dok kad ćeš se ti razjarivati protiv molitava puka svojega3,

6 hraniti ga kruhom zamiješnim suzama

i napajati ga trostrukom mjerom suzađ

7 Ti od nas praviš zavadu naših susjeda

i neprijatelji naši imaju se čemu smijati.

8 Bože sve-mogući, vrati nas;

nek' tvoje lice se razvedri i mi ćemo biti spašeni.

9 Lozu koju si povukao iz Egipta,

ti si presadio izgoneći neznabožce;

10 ti si raskrčio tle pred njom,

da pusti ona korijen

i ispuni zemlju.

11 Njena sjena pokrivaše planine,

a njene grane, božanske cedrove.

12 On širi svoje izdanke sve do mora,

i svoje mladice sve do Rijeke1.

13 Zašto si ti provalio njene ograde,

da svi prolaznici tuda paljetkujuđ

14 Vepar stigao iz šume pustoši ju,

životinje poljske ju pasu.

15 Bože sve-mogući, vrati se dakle;

pogledaj odozgo s neba i vidi.

Zauzmi se za ovu lozu,

16 za trs posađen tvojom desnicom,

17 Evo je zapaljene, posječene:

pred tvojim licem prijetećim oni3 propadaju.

18 Postavi svoju ruku na čovjeka koji je tebi zdesna,

i na sina čovjekovog koji tebi duguje svoju snagu.

19 Tada, mi te nećemo napustiti;

ti ćeš nam dati živjeti i mi ćemo zazivati tvoje ime.

20 GOSPODE Bože, sve-mogući, vrati nas;

nek se tvoje lice razvedri i mi ćemo biti spašeni.

Psalam 81 (80)

1

2 Kličite od radosti za Boga snagu našu,

kličite Bogu Jakovljevom.

3 Zasvirajte, nek' se oglase bubnjevi,

s blagozvučnim kitarama, s harfom5.

4 Nek' jekne rog o novom mjesecu,

u pun mjesec, za našu radost blagdansku1.

5 To je za Izrael jedan zakon,

jedna odluka Boga Jakovljevog,

6 jedno pravilo koje je on nametnuo Josipu,

kad je ovaj izišao2 protiv Egipta:

Ja čujem jedan govor kojeg ne poznajem3;

7 ja skidoh teret s njegovih pleća4

i njegove su ruke odložile tovar.

8 Kad si kričao pod tlačenjem, ja sam te oslobađao,

ja sam ti odgovarao u tajni oluje;

ja sam te stavio na kušnju blizu voda Meribe.

9 Slušaj, narode moj, ja te zaklinjem!

Izraele, ako li me ti slušaš,

10 neće biti kod tebe stranog boga,

ti se nećeš klanjati pred jednim drugim bogom.

11 To sam ja, GOSPOD tvoj Bog,

koji te uspeo iz Egipta.

Otvori širom usta svoja, i ja ću ih napuniti!

12 Ali moj narod ne posluša moj glas,

Izrael ne htjede mene,

13 i ja sam ih otpustio njihovom krutom srcu:

nek' dakle slijede svoje zamisli!

14 Ah! da me slušaše moj narod,

da Izrael slijediše moje putove,

15 ja bih brzo ponizio njegove neprijatelje,

okrenuo svoju ruku protiv njihovih mučitelja.

16 Oni koji mrze GOSPODA njemu bi se dodvoravali,

to bi bila njihova sudbina zauvijek5.

17 On bi hranio Izrael najboljim od brašna pšeničnog,

i divljim medom on bi ga nasićavao.

Psalam 82 (81)

1

Bog se obratio božanskom saboru,

u sred bogova,1 on sudi:

2 Dokle ćete vi suditi naopako

podupirući krivceđ

3 Budite sudci za nejake i siročad,

činite pravdu nesretnima i nevoljnima;

4 oslobađajte slabe i siromašne,

oslobađajte ih iz ruke krivaca.

5 Ali oni ne znaju, oni ne razumiju,

oni se gibaju u tminama,

i svi su temeljçi zemaljski uzdrmani.

6 Ja to izjavljujem, vi ste bogovi,

vi ste svi sinovi Svevišnjeg,

7 Ipak vi ćete umrijeti kao i ljudi,

vi ćete pasti svi kao prinčevi.

8 Digni se, Bože! Budi sudac zemlji,

jer ti imaš sve narode u baštini.

Psalam 83 (82)

1

2 O Bože, iziđi iz svoje tišine,;

Bože, ne ostani nepomičan i nijem.

3 Evo tvojih neprijatelja koji brundaju,

tvojih protivnika koji podižu glavu.

4 Protiv tvog naroda, oni snuju urotu,

oni spletkare protiv tvoje riznice:

5 oni govore: ” Hajde! Istisnimo njihov narod,

nek' ime Izraelovo ne bude više spomenuto!“

6 Jedinstvenim dogovorom oni su spletkarili

za načiniti savez protiv tebe:

7 ljudi Edoma i Ismaeliti,

Moab i djeca Hagarina,

8 Geval, Amon, Amalek,

Filistina sa stanovnicima Tira.

9 Čak i Asur se združuje s njima,

pružajući pomoć sinovima Lotovim1.

10 Postupi s njima kao s Madijanom,

kao sa Siserom i Jabinom u potoku Kišon.

11 Oni biše uništeni u Ein-Doru,

oni su poslužili kao gnojivo za zemlju.

12 Njihovim prinčevima, učini kao Orebu i Zeebu

i svim njihovim poglavarima, kao Zebahu i Salmunu,

13 onima koji kažu: ” Dočepajmo se

imanja Božjeg! “

14 Moj Bože, uzvrtloži ih

kao slamu u punom vjetru.

15 Kao kakva vatra koja proždire šumu,

kao plamen koji spaljuje planine

16 progoni ih svojom olujom,

užasni ih svojim uraganom.

17 Prekrij smetenošću njihovo lice,

i nek' potraže tvoje ime GOSPODE!

18 Udari ih zauvijek strahom i sramom,

nek' propadnu, osramoćeni,

19 nek' znaju da ti nosiš ime GOSPODOVO, samo ti,

Svevišnji na svoj zemlji!

Psalam 84 (83)

1

2 Kako su omiljena tvoja boravišta,

GOSPODE sve-mogući!

3 Ja čeznem ispustiti, dušu

kod *trijema GOSPODOVOG.

Moje srce i moje tijelo vape

prema Bogu živućem.

4 I vrabac nađe jednu kuću,

i lastavica jedno gnijezdo za staviti svoje mlade,

blizu *tvojim *oltarima1, GOSPODE sve-mogući,

moj kralju i moj Bože.

5 Sretni žitelji kuće tvoje:

oni tebe hvale bez prekida!

6 Sretan čovjek koji kod tebe nađe snagu svoju:

dragog srca on kreće na put2;

7 prolazeći kroz dol Balzamovaca

oni čine jednu oazu3,

prve kiše ga prekriju blagoslovima.

8 Uvijek gorljiviji, oni se primiču

i predstavljaju se pred Bogom na *Sionu.

9 GOSPODE Bože sve-mogući,

slušaj moju molitvu;

prikloni uho, Bože Jakovljev.

10 O Bože, vidi onog koji je naš štit4,

gledaj lice tvog *mesije.

11 Pošto jedan dan u tvojim trijemovima

vrijedi više no tisuću,

ja sam izabrao:

radije ostati na pragu kuće mog Boga

nego stanovati pod šatorima nevjernika.

12 Da GOSPOD Bog je jedno sunce i jedan štit;

GOSPOD daje milost i slavu,

on ne odbija sreću

onima koji idu bez prijekora.

13 GOSPODE sve-mogući,

sretnog li čovjeka koji računa na tebe!

Psalam 85 (84)

1

2 Ti si pokazao svoju ljubav za svoju zemlju, GOSPODE!

Ti si vratio zarobljenike Jakovljeve6;

3 ti si uklonio grješku tvog naroda,

ti si pokrio sav njegov grijeh.

4 Ti si stavio kraj na svoju ljutinu,

ti si se povratio iz svoje žestoke srdžbe.

5 Vrati nas, Bože spasitelju naš!

Odreci se svoje zlohotnosti prema nama.

6 Hoćeš li ti uvijek biti razljućen protiv nas,

produžavajući svoj gnjev iz vijeka u vijekđ

7 Nisi li ti taj koji će se vratiti da nama daÔ živjeti

i koji će biti radost svojem pukuđ

8 Pokaži nam svoju vjernost, GOSPODE,

i daj nam svoj spas.

9 Ja slušam ono što kaže Bog, GOSPOD;

on kaže: ”Mir“, za njegov narod i njegove vjernike,

ali da se oni ne vrate ludosti svojoj!

10 Njegov je spas sasvim blizu onima koji ga se boje,

i slava će boraviti u našoj zemlji.

11 Vjernost i Istinitost su se susrele,

one su zagrlile Mir i Pravdu1.

12 Istina klija iz zemlje

a Pravda se priginje s neba.

13 GOSPOD sam daje sreću,

a naša zemlja daje svoju žetvu.

14 Pravda ide pred njim,

i njeni koraci označavaju put2.

Psalam 86 (85)

1

GOSPODE, prikloni uho, odgovori mi,

jer ja sam jedan nesretnik i jedan sirotan.

2 Čuvaj me u životu, jer ja sam vjernik.

Ti moj Bože, spasi slugu svog

koji računa na tebe.

3 Smiluj mi se, Gospodine,

ti si taj kojeg ja zovem svaki dan.

4 Obveseli srce svoga sluge,

jer, Gospodine, ja sam opružen prema tebi.

5 Gospodine, ti koji si dobar i koji opraštaš,

bogat u vjernosti za sve one koji tebe zazivaju,

6 prikloni uho molitvi mojoj, GOSPODE!

Budi pažljiv na moj preklinjući glas!

7 U dan tjeskobe ja tebe zazivam,

a ti mi odgovaraš.

8 Nitko nije kao ti što si među bogovima, Gospodine!

Ono što ti činiš neusporedivo je.

9 Svi narodi koje si ti stvorio

doći će pokloniti se pred tebe, Gospodine,

i slaviti tvoje ime.

10 Jer ti si velik, ti činiš čuda,

ti si Bog, ti saÔm !

11 GOSPODE, pokaži mi svoj put

i ja ću se ponašati prema tvojoj istini.

Ujedini moje srce1

da se boji *imena tvog.

12 Gospodine moj Bože, ja ću te slaviti svim svojim srcem,

i slaviti tvoje ime zauvijek.

13 jer tvoja je vjernost velika prema meni

i ti si me oslobodio dubina pakla.

14 Bože! oholi su me napali

i jedan savez silnika hoće moj život;

oni ne vode računa o tebi:

15 Ali ti, Gospodine, Bože milosrdni i dobrohotni,

spor na gnjevu, pun vjernosti i odanosti,

16 okreni se prema meni; smiluj mi se,

daj svoju snagu sluzi svome

i spasi sina sluškinje svoje.

17 Učini silovito u moju korist,

tad će moji neprijatelji biti zbunjeni videći

da ti, Gospodin, meni pritječeš u pomoć i tješiš me.

Psalam 87 (86)

1

GOSPOD je utemeljio Sion na svetim planinama,

2 on mu voli vrata

više no sva boravišta Jakovljeva1.

3 O tebi se čine slavne priče,

grade Božji!

4 Ja spominjem Rahab i Babiloniju

između onih koji me poznaju2.

Sigurno, to je u Filistini, u Tiru ili u Nubiji,

da je takav čovjek rođen.

5 Ali može se reći o *Sionu3:

” U njemu, svaki je čovjek rođen,

i to je Svevišnji koji ga učvršćuje!“

6 GOSPOD upisuje u knjigu narod:

”Na ovom mjestu je rođen takav čovjek“,

7 ali oni plešu i pjevaju:

Svi moji izvori su u tebi!“

Psalam 88(87)

1

2 GOSPODE, moj Bože spasitelju!

Danju, noću, ja vapim prema tebi.

3 Nek' moja molitva stigne sve do tebe;

prikloni uho mojoj žalbi.

4 Jer moj je život prepunjen nesrećama

i ja dotičem pakao.

5 Računaju me u samrtnike;

evo me poput jednog dokrajčenog čovjeka,

6 evo me zatvorenog među mrtvima,

kao žrtve položene u grob,

a o kojima ti gubiš sjećanje

jer one su odsječene od tebe.

7 Ti si me odložio u dubine *Jame,

u Tmine, u ponore.

8 Tvoj se srdžba oborila na mene;

svakim od tvojih valova ti me satireš.

9 Ti si udaljio od mene moje bliske;

u njihovim očima, ti si od mene načinio jedan užas.

Zatvoren, ja nemam izlaza.

10 Moje su oči iscrpljene jadom.

Ja te zazivan svaki dan, GOSPODE!

Rukama otvorenim prema tebi1.

11 Hoćeš li ti načiniti jedno čudo za mrtveđ

Pokojnici hoće li se podići za tebe slavitiđ

12 U Grobu može li se reći tvoja vjernost,

i u *Ponoru2 može li se reći tvoja odanostđ

13 Tvoje čudo hoće li se upoznati u Tminama,

i tvoja pravda u zemlji Zaboravađ

14 Ali ja, ja vapim prema tebi GOSPODE!

Jutrom, moja molitva je već pred tobom.

15 GOSPODE, zašto me odbaciti,

sakriti mi tvoje liceđ

16 Nesretan, izmučen od djetinjstva,

ja sam trpio tvoje užase i ja sam obezumljen3.

17 Tvoji su se bjesovi oborili na mene,

tvoji su me užasi uništili.

18 Svaki dan oni su me okružili kao vode,

oni su me okružili odasvuda.

19 Ti si udaljio od mene sudrugove i prijatelje;

za bliske, ja imam tmine.

Psalam 89(88)

1

2 Ja ću uvijek opjevavati dobrotu GOSPODOVU.

Moja usta obznanjivat će tvoju odanost kroz stoljeća.

3 Da, ja ovo kažem: ” Tvoja je dobrota stvorena za uvijek;

u nebesa, ti si postavio svoju odanost.“

4 - Ja sam sklopio jedan *savez sa svojim *izabranikom4,

ja sam prisegao Davidu sluzi svom:

5 ja sam postavio tvoju dinastiju za uvijek,

ja sam ti podigao jedan prijestol za sva stoljeća. -

6 Nek' nebesa slave to čudo, GOSPODE!

I tvoju odanost u saboru svetih1.

7 Tko je dakle gore jednak GOSPODUđ

Tko sliči GOSPODU među bogovimađ

8 U savjetu *svetih, Bog je najstrašniji,

užasniji no svi koji ga okružuju.

9 GOSPODE, Bože sila!

tko je jak kao ti, GOSPODEđ

Tvoje okruženje, to je tvoja odanost.

10 Ti si taj koji svladava oholost Mora;

kad se njegovi valovi podignu, ti si taj koji ih stiša.

11 Ti si taj koji si skršio lješ Rahabov2,

koji je raspršio svoje neprijatelje snagom ruke svoje.

12 Tvoja su nebesa! tebi također zemlja!

Svijet i njegova bogtatstva, ti si taj koji ih osnova.

13 Sjever i Jug, ti si taj koji ih stvori;

Tabor i Hermon3 kriče od radosti tvojem *imenu.

14 Tvoja ruka puna smjelosti,

ta moćna ruka, ta ruka podignuta!

15 Pravda i pravo su osnove tvom prijestolu;

vjernosti i istina prethode tvojem licu.

16 Sretan narod koji znade tebi klicati!

on će hoditi u svjetlosti lica tvoga, GOSPODE!

17 Tvom imenu, oni će plesati od radosti cijeli dan,

zbog tvoje tvoje pravde oni ponovo ustaju.

18 Da, ti si njihova blistava snaga;

ti nanovo uspravljaš naše čelo svojom milošću4.

19 Naš štit5 ovisi o GOSPODU,

a naš kralj o *svecu Izraelovu.

20 Jednog dana, u jednoj prikazi, ti reče ovako svojim vjernicima:

Ja sam pružio svoju pomoć jednom junaku,

ja sam uzveličao jednog mladića iz naroda svog.

21 Ja sam našao Davida svog slugu,

posvetio ga svojimù svetim uljem.

22 Čvrsta, moja ruka bit će blizu njega

a moja će ga mišica osnažit!.

23 Neprijatelj ga neće moći iznenaditi,

pobunjenik ga neće moći poniziti,

24 jer ja ću skršiti pred njim njegove protivnike,

ja ću udariti one koji njega mrze.

25 Moja odanost i moja vjernost bit će blizu njega,

a u mom imenu on će uzdići čelo.

26 Ja ću staviti more pod njegovu ruku,

rijeke pod njegovu desnicu.

27 On će mene nazvati: ” Oče moj!

moj Bože! stijeno koja me spašava! “

28 A ja, ja ću od njega načiniti prvorođenog,

sve-višnjeg među kraljevima zemaljskim.

29 Za uvijek ja ću njemu sačuvati svoju vjernost;

moj *savez bit će njemu osiguran.

30 Ja ću uspostaviti njegovu dinastiju za uvijek,

i njegov prijesto za trajanja nebesa.

31 Ako njegovi sinovi napuste moj zakon,

i ne slijede moje pravo,

32 ako prekrše moje propise

i ne čuvaju moje zapovijedi,

33 ja ću kazniti njihovu pobunu toljagom

i njihovu grješku udarcima,

34 ali ne oduzimajući mu svoju vjernost1

niti niječući svoj savez.

35 ja neću prekršiti svojeg saveza,

ja neću promijeniti ono što je izišlo iz mojih usta.

36 Jedanput za uvijek, ja sam se zakleo svojom *svetošću:

ne! Ja neću iznevjeriti Davida!

37 Njegova će dinastija trajati za uvijek;

a njegov prijestol bit će preda mnom, kao sunce,

38 kao mjesec, uvijek ondje, postojan

vjerni svjedok u oblacima2.

39 To si ti ipak, koji je odbacio, prezrio svog *mesiju,

koji se razbjesnio protiv njega.

40 Ti si zatajio savez sa svojim slugom,

bacio na zemlju i oskvrnuo njegovu dijademu.

41 Ti si provalio sve njegove zabrane,

razvalio njegove tvrđe;

42 svi su ga prolaznici pljačkali;

evo ga osramoćenog od svojih susjeda.

43 Ti si otkrio snagu neprijatelja,

ti si obradovao sve njegove neprijatelje;

44 i čak, ti si otupio oštricu njegovog mača1,

ti ga nisi podupro tijekom boja.

45 Ti si stavio kraj na njegovu slavu

i oborio na zemlju njegov prijestol.

46 Ti si skratio vrijeme njegove mladosti,

ti si ga pokrio sramom.

47 Do kada GOSPODEđ Ti ćeš se stalno skrivatiđ

Hoćeš li ostaviti plamtjeti svoj gnjevđ

48 Misli na to koliko traje moj život:

ti si stvorio čovjeka za jedan svršetak tako beznačajan!

49 Koji će čovjek živjeti ne ugledavši smrt,

izbjegavajući pad u pakaođ

50 Gospodine! Gdje su tvoja nekadašnja dobrađ

Ti si prisegao Davidu na tvoju vjernost!

51 Gospodine! Misli na svoje osramoćene sluge,

na sav taj narod kojim sam opterećen2.

52 Tvoji su neprijatelji osramotili njega, GOSPODE!

pljujući na korake tvojeg mesije3.

53 Blagoslovljen budi GOSPODE za uvijek!

*Amen i amen4!

Č e t v r t a k nj i g a

( PS 90 106 )

Psalam 90 (89)

1

Gospodine, iz vijeka u vijek

ti si bio naš zaklon.

2 Prije no što se planine rodiše

i što ti porodi zemlju i svijet,

oduvijek, za uvijek, ti si Bog.

3 Ti vraćaš čovjeka u prah,

jer ti si rekao: ” Sine Adamov, vrati se amo!“

4 Da, tisuću godina, u tvojim očima,

su kao jučer, jedan dan koji odlazi,

kao jedan sat noćni.

5 Ti si ih pomeo, kao san,

koji, u jutro, prođe kao trava;

6 ona procvjeta u jutro, po tome ona prođe,

ona uvene uvečer, ona je suha.

7 Da, mi smo bili dotučeni tvojim gnjevom,

užasnuti tvojim strahom.

8 Ti si stavio naše grješke pred nas,

naše tajne pred svjetlost tvoga lica.

9 Da, pred tvojim gnjevom brišu se naši dani;

vrijeme jednog uzdaha, naše se godine završavaju:

10 sedamdeset godina je trajanje našeg života,

80, ako je on krjepak.

Njegovo gibanje je samo muka i jad;

to brzo prođe, i mi odletimo.

11 Tko može spoznati snagu tvoga gnjevađ

Što te se više plaši, bolje se poznaje tvoj gnjev!

12 Dakle, nauči nas brojiti naše dane,

i mi ćemo dobiti mudrost *srca1.

13 Vrati se GOSPODE! Do kadđ

predomisli se u korist svojih slugu.

14 Od jutra, nasićuj nas tvojom vjernošću,

a mi ćemo vriskati od radosti tijekom naših dana.

15 Preokreni nam u radost tvoje dane kažnjavanja,

godine u kojima smo gledali nesreću.

16 Nek' tvoje djelo bude vidljivo za tvoje sluge,

i tvoja slava sa njihove sinove!

17 Nek' milina Gospodine našeg Boga bude nad nama!

Učvrsti za nas djelo naših ruku,

da, učvrsti ovo djelo naših ruku.

Psalam 91 (90)

1 Onaj koji stanuje ondje gdje se skriva Sve-Višnji

provodi noć u sjeni Boga-Vladara.

2 - Ja kažem o GOSPODU2: ” On je moje utočište, moja tvrđava,

moj Bog: na njega ja računam! “ -

3 On je taj koji te oslobađa progonitelja

i pogubne kuge.

4 Svojim krilima on ti pravi zaklon

i pod njegovim krilima ti se skrivaš.

Njegova vjernost je jedan štit i jedan oklop.

5 Ti se nećeš plašiti ni užasa noći,

ni strijela koje lete u sred dana,

6 ni kuge koja luta u sjeni,

ni zatornika koji uništava u sred dana.

7 Ako li padne tisuća s tvoje strane

i 10.000 tebi s desna,

ti, nećeš biti dosegnut.

8 Otvori samo svoje oči

i vidjet ćeš kako su platili nevjernici.

9 Da, GOSPOD, to je moje utočište!

- Ti si od Sve-Višnjeg načinio svoje boravište,

10 neće te stići nevolja,

nikakav udarac neće ugroziti tvoj šator,

11 jer on će zadužiti svoje *anđele

da te čuvaju na svim tvojim putovima.

12 Oni će te nositi na svojim rukama

da tvoja noga ne spotiče se o kamenje;

13 ti ćeš nagaziti na lava i zmiju,

ti ćeš gaziti tigra i zmaja.

14 - Pošto se osloni na mene, ja ga oslobađam1,

ja ću ga štititi jer on poznaje moje ime.

15 Ako li me pozove, ja ću odgovoriti,

ja ću biti s njim u tjeskobi;

ja ću ga osloboditi i slaviti;

16 ja ću ga obasuti dugim danima

i pokazati mu svoj spas.

Psalam 92 (91)

1

2 Kako je dobro slaviti GOSPODA,

i pjevati za tvoje ime, Bože Sve-Višnji!

3 Proglašavati od jutra tvoju vjernost

i odanost dok traju noći,

4 na lutnji i na harfi,

u zvuku kitare2.

5 Jer me tvoj poduhvat raduje, GOSPODE!

i pred djelom tvojih ruku, ja kličem od radosti.

6 Kako su tvoja djela velika, GOSPODE,

i neistraživi tvoji naumi!

7 Glup čovjek ne poznaje ništa,

ograničen duh ne razumije niša.

8 Ako li nevjernici niču kao trava,

svi zlodjelnici cvatu od uspjeha,

to je za biti uništeni za uvijek.

9 Ali ti, gore,

ti si zauvijek GOSPOD.

10 Evo kako tvoji neprijatelji, GOSPODE!

Evo kako će tvoji neprijatelji propasti,

i svi zločinci se raspršiti.

11 Ti si uzvisio moje čelo kao rog bivolji,

i ja plivam u svježem ulju1.

12 Moje oko otkriva one koji mene uhode2;

a opake koji me napadaju,

moje ih uho čuje.

13 Pravednik niče kao palma,

širi se kao cedar libanski:

14 zasađen u kući GOSPODOVOJ,

on niče u *trijemu našeg Boga.

15 Čak i vremešan, on još uvijek plodnosi,

on ostaje pun soka i zelenila,

16 proglašavajući pravednost GOSPODOVU:

” On je moja stijena! U njemu nema uzmaka!“

Psalam 93 (92)

1 GOSPOD je kralj.

On je ogrnut veličanstvom.

GOSPOD je ogrnut

snagom za pojasom.

Da, svijet ostaje čvrst, neoboriv.

2 Od uvijek tvoj je prijestol čvrst;

oduvijek ti jesi.

3 Valovi su nadošli, GOSPODE!

Valovi su naduhnuli njihov glas;

valovi uveličavaju njihov tresak.

4 Više no glas povodnja,

i valovi neizrecivog mora,

neizreciv je GOSPOD u visinama!

5 Tvoji su proglasi uistinu sigurni.

*Svetost je dar tvoje kuće,

GOSPODE, za tijek vremenski.

Psalam 94 (93)

1 GOSPODE, Bože koji osvećuješ!

Probudi se, Bože koji osvjćuješ!

2 Digni se, sudi zemlji,

vrati dug oholima.

3 Za koliko vremena, GOSPODE, ti bezbožniciđ

koliko će vremena ti bezbožnici likovatiđ

4 Oni se hvastaju, oni govore drskosti,

oni se hvališu, svi ti zlodjelnici.

5 Oni gaze tvoj narod, GOSPODE!

oni ponižavaju one iz tvoje baštine;

6 oni mrcvare udovice i useljenike,

oni ubijaju siročad.

7 Oni govore: ” GOSPOD ne vidi ništa;

Bog Jakovljev ne zna ništa!“

8 Ljudi glupi između svih, znajte ovo;

duhovi ograničeni, hoćete li razumjeti jednog danađ

9 On je posadio uho, ne može li čutiđ

On je oblikovao oko, ne može li gledatiđ

10 On je ispravljao narode, ne može li kaznitiđ

On koji je dao svijest čovjeku,

11 GOSPOD, poznaje ispraznost ljudskih nauma.

12 Sretan čovjek kojeg ti ukoriš, GOSPODE,

kojeg ti poučavaš zakonom svojim,

13 za odmoriti ga od loših dana

za vrijeme dok se dubi rupa za bezbožnike.

14 Jer GOSPOD ne ostavlja svoj narod,

on ne napušta svoju baštinu:

15 on će iznova suditi prema pravdi,

i sva prava srca će se uskladiti.

16 Tko će zastupati moju stvar protiv tih zlobnika,

uzeti moju stranu protiv zlodjelnikađ

17 Ako me GOSPOD ne bude zaštitio,

Tišina1 će uskoro postati moje boravište.

18 Kad ja govorih: ” Ja ću pasti !“,

Tvoja vjernost, GOSPODE, mene je podupirala.

19 Kad me tisuću briga spopadne,

ja se sladim tvojom okrjepom.

20 Da li će biti tvoj sukrivac, taj prijestol zločinački

koji stvara bijedu u prijeziru zakona1đ

21 Oni napadaju život pravednika,

oni proglašavaju krivom jednu nedužnu žrtvu.

22 Ali, GOSPOD je postao moja tvrđava;

moj Bog je stijena gdje se ja sklanjam.

23 On im je vratio njihov zločin;

on ih uništava njihovom vlastitom opakošću;

on njih uništava, GOSPOD naš Bog.

Psalam 94 (93)

1 Dođite! Kličimo od radosti za GOSPODA,

kličimo stijeni koja nas spašava;

2 predstavimo se pred njim zahvaljujući se,

kličimo to uz himne.

3 Jer GOSPOD je veliki Bog,

veliki kralj iznad svih bogova.

4 On u svojoj ruci drži ponore zemaljske;

grebeni planina su njegovi.

5 Njegovo je more, on ga je načinio,

i kontinenti koje je njegova ruka oblikovala!

6 Uđite! hajdemo si sagnuti, pokloniti se;

na koljena pred GOSPODOM koji nas je načinio!

7 Jer on je naš BOG;

mi smo puk kojeg on napasa,

stado koje on čuva.

- Danas, pod uvjetom da se pokorite njegovom glasu!

8 Ne stvrdnite svoje srce kao u Meribae

kao u dan Massain u pustinji,

9 kad su me vaši očevi izazvali i stavili na kušnju2,

premda su me vidjeli na djelu.

10 Tijekom 40 godina to me pokoljenje obeshrabrilo,

i ja sam rekao: ” To je jedan puk zavedenog duha;

oni ne poznaju putova mojih.“

11 Tada, u svojem gnjevu, ja prisegoh:

” Ne, neće oni ući u mjesto mojeg odmora!“

Psalam 96 (95)

(provj. Ps 105; 106; 1Krn 16.23-33)

1 Pjevajte GOSPODU jednu pjesmu novu,

Pjevajte GOSPODU, zemljo cijela;

2 Pjevajte GOSPODU, blagoslovite *ime njegovo!

Proglašavajte njegov spas iz dana u dan;

3 oglašavajte njegovu slavu među neznabošcima,

njegova čuda među svim narodima!

4 Jer GOSPOD je velik i obasut hvalospjevima,

on je strašan i nadmoćan svim bogovima:

5 sva božanstva pučka samo su taštine1.

GOSPOD je stvorio nebesa.

6 Sjaj i slava pred njegovim su licem,

snaga i veličanstvo2 u njegovom su *svetištu.

7 Dajte GOSPODU, obitelji narodne;

dajte GOSPODU slavu i snagu;

8 dajte GOSPODU slavu imena jegovog.

Donosite svoje milodare, uđite u njegove *trijemove;

9 poklonite se pred GOSPODOM, kad bljesne njegova *svetost3;

drhtite pred njim, zemljo cijela.

10 Govorite među narodima: ” GOSPOD je kralj.

Da, svijet ostaje postojan, neoboriv.

On sudi narodima s pravednošću.“

11 Nek' se *nebesa raduju, nek' zemlja kliče,

i nek' huče more i njegova bogatstva!

12 Nek polja sva budu u svetkovini,

nek' sva drveta šumska kliču tad od radosti,

13 pred GOSPODOM, jer on dolazi,

jer on dolazi vladati zemljom.

On će vladati svijetom s pravdom

i narodima prema odanosti njihovoj.

Psalam 97 (96)

1 GOSPOD je kralj.

Nek' zemlja kliče,

nek' se sve obale raduju!

2 Tmine i oblak njega okružuju;

pravda i pravo su temelji njegovom prijestolu.

3 Jedna vatra ide pred njim,

proždirući uokolo njegove protivnike.

4 Njegove su munje osvijetlile svijet;

zemlja ga je vidjela, ona je zadrhtala;

5 planine, kao vosak,

istopile su se pred GOSPODOM,

pred Gospodinom sve zemlje.

6 *Nebesa su objavila njegovu pravdu,

i svi su narodi vidjeli slavu njegovu.

7 ”Sram svim idolopoklonicima,

koji se tašte u taštinama;

poklonite se pred njim,

vi sva božanstva1!

8 *Sion ga je čuo, i on se raduje;

gradovi Jude kliču

zbog tvojih presuda, GOSPODE!

9 Jer to si ti, GOSPOD,

Sve-Višnji nad svom zemljom,

nadvisujući odozgo sve bogove.

10 Vi koji ljubite GOSPODA, mrzite zlo.

On čuva život svojim vjernicima,

oslobađajući ih iz ruke bezbožnika.

11 Za pravednika jedna svjetlost je posijana;

i to je jedna radost za *srca prava.

12 Pravednici, radujte se zbog GOSPODA,

slavite ga spominjući njegovu *svetost.

Psalam 98 (97)

1

Pjevajte GOSPODU jednu novu pjesmu,

jer on je učinio čuda.

Njegova desnica, njegova ruka sveta

učinila ga je pobjednikom.

2 GOSPOD je obznanio svoju pobjedu;

pred očima naroda on je otkrio svoju pravdu.

3 On se sjetio svoje vjernosti, svoje odanosti,

u korist kuće Izraelove1.

Sve do na kraj zemlje, viđena je

pobjeda našeg Boga.

4 Plješćite GOSPODU, zemljo cijela;

učinite da buknu vaše pjesme od radosti i vaše glazbe;

5 svirajte za GOSPODA na kitari2,

na kitari, u zvuku glazbala.

6 S bubnjevima, u zvuku roga,

kličite kralja, GOSPODA.

7 Nek' grme mora i njegova bogatstva,

svijet i njegovi žitelji!

8 Nek' rijeke plješću rukama,

nek' s planinama vriskaju od radosti

9 pred GOSPODOM, jer on dolazi

vladati zemljom.

On će svijetom vladati po pravdi

i narodima po pravednosti.

Psalam 99 (98)

1 GOSPOD je kralj:

Nek' neznabošci drhte!

On sjedi na *kerubinima:

nek' zemlja strijepi!

2 GOSPOD je velik u svom *Sionu,

i on nadvisuje narode:

3 nek' se slavi tvoje veliko i strašno ime!

On je svet!

4 Snaga jednog kralja voljeti pravdu.

Ti si taj koji je uspostavio red.

Pravo i pravdu u Jakovu1,

ti si taj koji ih je stvorio:

5 Slavite GOSPODA našeg Boga,

poklonite se pred njegovim podnožjem!

On je *svet!

6 Mojsije i Aaron među njegovim svećenicima,

i Samuel među onima koji zazivaše *ime njegovo,

pozivahu GOSPODA,

a on im odgovaraše.

7 U oblačnom stubu on njima govoriše.

Oni su čuvali njegove uredbe,

i zakone koje im on bijaše dao.

8 GOSPODE naš Bože, ti njima sam odgovori,

ti biÔ za njih jedan strpljiv Bog,

ali koji se osvećivao za njihova nedjela2:

9 Slavite GOSPODA našeg Boga;

poklonite se pred njegovom svetom planinom,

jer on je svet, GOSPOD naš Bog!

Psalam 100 (99)

1

Slavite GOSPODA, zemljo cijela;

2 služite GOSPODA s radošću;

uđite pred njega s veseljem.

3 Priznajte da je GOSPOD Bog.

On nas je stvorio i mi smo njegovi3,

njegov narod i stado s njegove ispaše.

4 Uđite kroz njegova vrata zahvaljujući,

u njegove *trijemove hvaleći ga;

slavite ga, blagosiljajte njegovo ime.

5 Jer GOSPOD je dobar:

njegova je vjernost za uvijek,

a njegova odanost se proteže iz vijeka u vijek.

Psalam 101 (100)

1

Ja hoću opjevavati vjernost i pravo

i svirati za tebe, GOSPODE1!

2 Ja hoću napredovati u poštenju:

kad ćeš ti doći k meni2đ

U svojoj kući ja ću se znati ponašati,

poštenog srca.

3 Ja neću pogledati

ni na kakvu stvar zlokobnu3.

Ja ću mrzjeti otpadništvo,

ono mene neće obuzeti.

4 Daleko od mene *srce prijetvorno;

zlo, ja neću njega upoznati.

5 Onog koji potajno kleveće druge,

ja ću ušutkati.

Oholi pogled, srce slavohlepno,

ja njih ne mogu dopuštati.

6 Ja ću odlikovati pouzdane ljude zemlje

da sjede s mojih strana.

Onaj koji ima jedno držanje pošteno,

taj će biti moj izvršitelj.

7 On neće sjedjeti u mojoj kući,

čovjek vješt u prijevari.

Govornik laži

neće opstati pod mojim pogledom.

8 Svakog jutra ja ću ušutkati

sve opake u zemlji,

iskorjenjujući iz grada GOSPODOVOG

sve zločince.

Psalam 102 (101)

1

2 GOSPODE, slušaj molitvu moju,

nek' moj krik dospije sve do tebe!

3 Ne skrivaj mi lica svoga

u dan moje zebnje.

Prigni uho k meni.

U dan kad ja zovem,

brzo, odgovori meni.

4 Jer moji su dani u dim otišli,

moje su kosti spržene kao žeravica.

5 Kao trava pokošena,

moje je srce sasušeno;

ja zaboravljam svoj kruh pojesti.

6 Zbog jecanja,

ja sam samo kost i koža.

7 Sličim čavkama pustinjskim,

ja sam kao sovuljaga u ruševinama.

8 Ja ostajem budan, i evo me

kao ptica usamljena na krovu.

9 Svakog me dana moji neprijatelji vrijeđaju,

bijesni protiv mene, oni se kunu na moju glavu.

10 Kao kruh ja jedem pepeo,

i miješam suze u piće svoje.

11 Tvojim gnušanjem i tvojim gnjevom

ti si me podigao i odbacio.

12 Moji dani odlaze kao sjena,

i ja se sušim kao trava.

13 Ali ti, GOSPODE, ti stoluješ zauvijek,

i sva će se doba spominjati tebe.

14 Ti ćeš se podići, ljubavlju za *Sion,

jer vrijeme je za smilovanje:

da, čas je došao!

15 Tvoje sluge drže i do kamenja njegovog,

i njegova prašina im čini milost.

16 Neznabožci će se bojati imena GOSPODOVOG,

i svi kraljevi zemaljski, tvoje slave,

17 kad GOSPOD ponovo podigne Sion

i postane vidljiv u svojoj slavi,

18 kad se okrene prema molitvi orobljenih

i prestane ih potiskivati.

19 Nek' ovo bude pisano za slijedeće pokoljenje,

i jedan oporavljeni narod hvalit će GOSPODA:

20 On se nagnuo odozgo iz svog *svetišta;

GOSPOD, s nebesa, pogledao je zemlju,

21 za slušati jecaje zatvorenika

i osloboditi osuđene na smrt.

22 Objavit će se *ime GOSPODOVO na Sionu

i njegov hvalospjev u Jeruzalemu,

23 kad se ujedine narodi ikraljevstva

za služiti GOSPODA.

24 On je smanjio moje snage1 u punom naponu;

on je skratio moje dane.

25 Moj Bože, jesam li ja rekao2,

ne uzimaj me u sred mojih dana!

Tvoje godine pokrivaju sva stoljeća

26 Nekada ti si utemeljio zemlju,

i nebesa su djelo tvojih ruku.

27 Oni će propasti, a ti ćeš ostati.

Oni će se izlizatti kao jedno odijelo,

ti ćeš ih zamijeniti kao habit,

i oni će ustupiti mjesto.

28 Evo tko si ti, a tvoje godine ne svršavaju se.

29 Sinovi tvojih slugu smjesti će se,

i njihovo će potomstvo naći se pred tobom.

Psalam 103 (102)

1

Blagoslovi GOSPODA, o moja dušo,

nek' sve moje srce blagoslovi njegovo sveto *ime!

2 Blagoslovi GOSPODA, o moja dušo,

ne zaboravi ni jednu od njegovih darežljivost!

3 On je taj koji oprašta tvoju grešku u potpunosti

i iscjeljuje od svih boli.

4 On potražuje tvoj život *jami

i ovjenčava te vjernošću i nježnošću.

5 On svojim dobrima hrani tvoju snagu1,

i pomlađuje se kao orao.

6 GOSPOD izvršava djela pravde,

on čini pravo svim izrabljenima.

7 On otkriva svoje putove Mojsiju

i sinovima Izraelovim svoja junačka djela.

8 GOSPOD je milosrdan i dobrohotan,

spor na ljutnji i pun pouzdanosti.

9 On nije uvijek u parbi

i ne čuva nikakvu pizmu beskonačno.

10 On ne postupa s nama prema našim grijesima

on nam ne vraća prema našim grješkama.

11 Kao što nebesa nadvisuju zemlju,

njegova vjernost nadvisuje one koji ga se boje.

12 Kao što je izlazak daleko od zalaska,

on daleko od nas stavlja naše uvrjede.

13 Kao što je jedan otac nježan za svoju djecu,

GOSPOD je nježan za one koji se njega boje;

14 on dobro zna od kakvog smo tijesta načinjeni2,

on se sjeća da smo mi prašina.

15 Čovjek! Njegovi su dani kao trava;

on procvjeta kao poljski cvijet:

16 Prođe li vjetar, njega nema više,

i mjesto gdje on bijaše on je zaboravio3.

17 Ali vjernost GOSPODOVA,

oduvijek i zauvijek,

je nad onima koji se njega boje,

i njegova pravda za sinove njihovih sinova,

18 za one koji čuvaju njegov *savez

i misle izvršavati njegove zapovijedi.

19 GOSPOD je uspostavio svoj prijestol u nebesima,

i njegovo kraljevstvo nadvisuje sve.

20 Blagosiljajte GOSPODA, vi njegovi *anđeli,

izabrane sile u službi njegove riječi,

koji se pokoravate čim se zaori njegova riječ.

21 Blagosiljajte GOSPODA, vi sve njegove vojske,

vi njegovi izvršitelji koji vršite volju njegovu.

22 Blagosiljajte GOSPODA, vi sva njegova djela,

Posvuda u njegovom carstvu.

Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo.

Psalam 104 (103)

1 Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo!

GOSPODE moj Bože, ti si tako velik!

Ogrnut slavom i sjajem,

2 prekriven svjetlošću kao jednim ogrtačem,

ti si rasprostro nebesa kao jedan zastor.

3 On uslojava svoja boravišta iznad voda1;

od oblaka on čini svoje tijelo;

on ide na krilima vjetra.

4 Od vjetrova čini svoje glasonoše,

a od plamenova, svoje izvršitelje.

5 On je postavio zemlju na njene osnovice,

ona je zauvijek neoboriva.

6 Ti si ju prekrio Oceanom kao jednim habitom;

vode ostaju na na planinama.

7 Na tvoje grožnje one su se povukle,

izluđene tvojim udarima grmljavine:

8 prelazeći planine, silazeći u doline

prema mjestima koja si im ti odredio.

9 Ti si im nametnuo jednu granicu koju neće prelaziti;

one se neće više vratiti prekriti zemlju.

10 On šalje vodu iz izvora u klance;

ona odlazi između planina;

11 ona napaja sve poljske životinje,

divlji magarci gase njome svoju žeđ.

12 Blizu nje sklanjaju se ptice nebeske

koje pjevaju u lišću.

13 Iz svojih boravišta on napaja planine;

zemlja se nasićuje plodom tvoga rada:

14 ti daješ travi nicati za stoku,

biljkama koje čovjek sadi,

izvlačeći svoj kruh iz zemlje.

15 Vino raduje *srce ljudima

obasjavajući lica više no ulje.

Kruh okrepljuje srca ljudska.

16 Drveta GOSPODOVA se nasićuju,

i cedrovi Libanski koje je on posadio.

17 To ondje se gnijezde ptice,

roda ima svoj stan u ciparisima.

18 Visoke planine su za kozoroge,

stijene su zaklon damanima1.

19 On je načinio mjesec za određivati blagdane,

i sunce koje poznaje sat svojeg zalaska.

20 Ti postavljaš tmine, i to je noć

kad se premještaju šumske zvijeri.

21 Lavovi riču poslije svoje lovine

i išću u Boga svoju hranu.

22 O izlasku sunca one se povlače,

i liježu u svoje jazbine,

23 a čovjek odlazi na svoj posao,

na svoje uzgoje sve do večeri.

24 Kako su brojna tvoja djela, GOSPODE!

Ti si ih sve s mudrošću stvorio,

zemlja je puna tvojih stvorova.

25 Evo mora, velikog i prostranog među obalama,

gdje se gibaju, bezbrojne,

životinje velike i male.

26 Ondje, odlaze i dolaze lađe,

i Leviatan2

kojeg si ti stvorio za igrati se s njim.

27 Svi računaju na tebe

za dati im u njihovo vrijeme željenu hranu:

28 ti daješ, oni sakupljaju ;

ti otvaraš ruku svoju, oni se nasićuju.

29 Ti skriješ svoje lice, oni su užasnuti;

ti im oduzmeš dah, oni izdišu

i vraćaju se u svoju prašinu.

30 Ti pošalješ svoj dah, oni su stvoreni,

a ti obnavljaš površinu zemlje.

\31 Nek' slava GOSPODOVA traje zauvijek,

nek' se GOSPOD raduje svojim djelima!

32 On pogleda zemlju, ona uzdrhti;

on dodirne planine, i one zadime se.

33 Sav svoj život ja ću opjevavati GOSPODA,

ostatak svojih dana ja ću svirati za svog Boga1.

34 Nek' moja pjesma njemu bude ugodna!

I nek' GOSPOD čini radost meni!

35 Nek' grješnici nestanu sa zemlje,

i nek' nevjernici ne postoje!

Blagosiljaj GOSPODA, o moja dušo!

Aleluja2!

Psalam 105 (104)

( 1-15: provj. 1Krn 16.8-22)

1 Slavite GOSPODA, objavljujte njegovo ime,

obznanjujte njegove podvige među narodima.

2 Pjevajte za njega, svirajte za njega3;

prepričavajte njegova čuda.

3 Budite ponosni njegovim svetim imenom

i radosni, vi koji tražite GOSPODA.

4 Tražite GOSPODA i snagu njegovu,

tražite uvijek njegovo lice.

5 Podsjetite se čuda koja je počinio,

njegovih čuda i presuda izišlih iz njegovih usta,

6 vi, raso Abrahamova sluge njegovog,

vi, sinovi Jakovljevi4, njegovih izabranika!

7 To je on GOSPOD naš Bog

koji vlada čitavom zemljom.

8 On se uvijek podsjeti svojeg saveza,

riječi zapovjedi za tisuću pokoljenja,

9 onog kojeg je sklopio s Abrahamom,

potvrđenog prisegom Izaku,

10 što je on stavio u naredbu za Jakova,

*vječni savez za Izrael,

11 kad je rekao: ” Ja ti dajem zemlju Kanaansku;

to je dio kojeg vi baštinite!“

12 Tad ih se moglo prebrojati,

bijaše to jedna šaka useljenika.

13 Oni su išli i vraćali se od naroda do naroda,

od jednog kraljevstva do drugog naroda.

14 Ali on ne pusti nikome tlačiti ih,

on pokažnjava kraljeve zbog njih:

15 ” Ne dirajte mojih *mesija1,

ne činite zla *prorocima mojim!“

16 On dozva glad na zemlju;

on posječe sve živeži

17 On posla pred njima jednog čovjeka,

Josipa, koji bi prodan kao rob.

18 Okovaše mu noge,

staviše mu željeznu ogrlicu;

19 sve do ispunjanja njegovog proročanstva

riječ GOSPODOVA ga

20 Kralj naredi odvezati ga,

gospodar naroda ga dade osloboditi.

21 On ga postavi gospodarem nad svojom kućom

i gazdom svih svojih posjeda,

22 da bi pridobio prinčeve za sebe,

i da daje *starcima mudrost.

23 I Izrael uđe u Egipat,

Jakov useli u zemlj Šamovu3.

24 Bog učini svoj narod veoma plodnim

i moćnijim no njegovi protivnici što su.

25 On promijeni njihovo srce, dade im zamrzjeti njegov narod

i postupati sa svojim slugama himbeno.

26 On posla svog slugu Mojsija

i Aarona kojeg ovaj bijaše izabrao.

27 Njihova riječ izazva *znakove u Egiptu,

čuda Božja u zemlji Šamovoj4.

28 On posla tmine, i tmine dođoše,

i njegova riječ ne bi osporena.

29 On pretvori vode u krv

i usmrti njihove ribe.

30 Njihova zemlja provrvje žabama

sve do odaja njihovih kraljeva.

31 On govoriše, i dođe gamad

i komarci na svu njihovu teritoriju.

32 Umjesto kiša, on im dade grad,

vatru i plamenve na svoj njihovoj zemlji.

33 On udari njihove loze i njihove smokve,

i polomi stabla po njihovoj teritoriji.

34 On govoriše, i dođoše skakavci

i neizbrojive larve.

35 Oni pojedoše svu travu na zemlji,

oni pojedoše plodove tla.

36 On pobi sve prvorođene u zemlji,

prvine njihove zrelosti.

37 On izvede svoj narod1 sa srebrom i zlatom,

i nitko ne posrnu među njegovim plemenima.

38 Egipat se obradova njihovom izlasku,

jer užas bijaše pao na njega.

39 On razastrije jedan oblak da posluži kao zavjesa,

i jednu vatru za osvijetljavati put noću.

40 Na njihovu molbu2 on dade doći prepelicama;

on ih nasiti kruhom s nebesa.

41 On otvori stijenu, voda pocuri

i poteče u stepe kao rijeka.

42 On se podsjetio svoje riječi

prema Abrahamu svom sluzi.

43 On je dao izići svom narodu u radosti,

svojim izabranicima s vriskom od radosti.

44 On je njima dao zemlju bezbožnika,

i oni prihvatiše rad narodađ,

45 da bi čuvali3 njegove propise

i pazili na njegove zakone.

Aleluja!

Psalam 106 (105)

( 1,47-48: provj. 1Krn 16.34-36)

1 Aleluja!

Slavite GOSPODA, jer on je dobar.

Jer njegova vjernost je zauvijek.

2 Tko može izreći podvige GOSPODOVE

i dati čuti sve njegove hvalospjeveđ

3 Sretni oni koji paze pravo

i primijenjuju pravdu u svako vrijeme!

4 Kad budeš sklon svom narodu,

misli na mene, GOSPODE!

Kad ga budeš spasio, pozabavi se mnome,

5 da ja mogu vidjeti sreću tvojih izabranika,

radovati se radosti puka tvoga

i dijeliti ponos tvojih baštinika.

6 Sve kao i naši očevi, mi smo griješili,

mi smo skrenuli, mi bijasmo krivcima.

7 Naši očevi, u Egiptu,

ništa nisu razumjeli od tvojih čuda.

Oni su zaboravili tvoja brojna dobra,

oni su se pobunili blizu mora, *mora Trstika.

8 Ali on ih spasi zbog imena svog,

za pokazati svoju moć.

9 On zaprijeti *moru Trstika, i ono presahnu;

on im dade hodati u *ponorima kao u pustinji.

10 On ih spasi iz ruku neprijateljskih,

on ih obrani protiv ruke neprijateljeve:

11 vode prekriše njihove protivnike,

ne osta ni jedan jedini.

12 I oni su povjerovali u njegove riječi,

oni pjevahu njegov hvalospjev.

13 No, veoma brzo oni zaboraviše djela njegova,

oni nisu sačekali nastavak njegovog nauma:

14 u pustinji oni su se prepustili hlepnji,

u pustinjama oni su stavili Boga na kušnju.

15 On im dade što su tražili,

ali on posla premalo za njihovu volju1.

16 U taboru oni su zavidjeli Mojsiju,

i Aaronu čovjeku posvećenom GOSPODU.

17 Zemlja se otvori i proguta Datana,

ona prekri bandu Abiramovu.

18 Jedna vatra spali njihovu bandu,

jedan plamen proguta bezbožnike.

19 U Horebu1 oni su izradili jedno tele;

oni su se klanjali pred kovinom,

20 i trampili su oni svoju Slavu2!

za patvorinu jednog goveda, jednog travojeda!

21 Oni su zaboravili Boga, svojeg spasitelja,

koji bijaše učinio velike stvari u Egiptu,

22 čuda u zemlji Šam3,

strašna djela blizu mora Trstika.

23 On odluči istrijebiti ih,

ali Mojsije njegov izabranik,

stojeći na breši4 pred njim,

odvrati njegov gnjev razorni.

24 Oni su prezreli jednu čudesnu zemlju,

oni nisu vjerovali riječi njegovoj,

25 oni su optužili pod svojim šatorima

i nisu se pokorili glasu GOSPODOVOJ.

26 Dignute ruke, on prisegnu

pobiti ih u pustinji,

27 raspršiti njihove potomke po svim zemljama,

pobiti ih kod pogana.

28 Po tome oni su se sparili5 s *Baalom iz Peora,

oni su jeli žrtve mrtvih,

29 oni su ogorčili Boga svojim postupanjima

i jedna nevolja upade među njih.

30 Tad se Pinsah ustade, on presiječe6,

i nevolja bi zaustavljena.

31 Ti bi računano kao čin pravedan,

iz vijeka u vijek, za uvijek.

32 Oni su razdražili Boga blizu voda Meribe

a zbog nesreće Mojsijeve,

33 budući nepokorni u svom duhu1,

i što Mojsije govoriše ne promislivši.

34 Oni nisu uništili narode

o kojima im GOSPOD bijaše govorio.

35 Oni su trgovali s poganima

i uvodili su se u njihova ponašanja.

36 Oni su služili njihove idole

koji postadoše jednom zamkom za njih.

37 Oni su *žrtvovali svoje sinove

i svoje kćeri *demonima.

38 Oni su prosuli nedužnu *krv,

krv svojih sinova i svojih kćeri

koje žrtvovaše idolima kanaanskim,

i zemlja bi zaprljana valovima krvi.

39 Oni su se uprljali svojim postupcima

i prostituirali svojim djelovanjima2,

40 gnjev se GOSPODOV rasplamsa protiv njegovog naroda

i užasnu svoju baštinu.

41 On ih izruči u ruke neznabošcima,

i njihovi ih protivnici svladaše;

42 neprijatelj ih potlači,

i oni se poviše pod rukom njegovom.

43 Mnogo puta on ih je oslobađao,

ali oni se uzjoguniše u svojoj pobuni

i potonuše u svoj grijeh.

44 On pogleda njihovu tjeskobu

kad začu njihove vapaje.

45 On se sjeti svojeg saveza s njima,

i u svojoj velikoj vjernosti on se predomisli.

46 On ih dade uzeti u smilovanje

po svima onima koji ih bijahu izgnali.

47 Spasi nas, GOSPODE naš Bože:

sakupi nas iz sredine neznabožaca.

Tada ćemo mi slaviti tvoje sveto *ime

proslavljajući se hvaleći tebe.

48 Blagoslovljen budi GOSPOD, Bog Izraelov,

oduvijek i zauvijek.

I sav će narod govoriti:

” Aleluja! Aleluja3 !“