Rasprava o razrješenju člana Predsjedništva SFRJ dr. Stipe Šuvara u Saboru Republike Hrvatske, 24. kolovoza 1990.

Izvor: Wikizvor
Zapisnik sa 5. zajedničke sjednice svih vijeća Sabora Republike Hrvatske održane dana 24. kolovoza 1990. godine



POČETAK U 9,00 SATI.

PREDSJEDA: Dr ŽARKO DOMLJAN, PREDSJEDNIK SABORA.

PREDSJEDNIK: Dame i gospodo, zastupnici i zastupnice i gosti, otvaram 5. izvanrednu zajedničku sjednicu svih vijeća Sabora Republike Hrvatske i sve vas toplo pozdravljam.

Posebno pozdravljam u ime vaše a i u svoje ime predsjednika Republike dr Franju Tuđmana kao i sve nazočne potpredsjednike Republike Hrvatske. Drago mi je osobito da mogu ovdje danas pozdraviti i člana Predsjedništva SFRJ iz Republike Hrvatske dr Stipu Šuvara, zatim predsjednika Vlade Stipu Mesića, članove Vlade i sve ostale goste koji su s nama ovdje kao i predstavnike tiska i javnih priopćavanja.



Dakle, prelazimo na 3. točku dnevnog reda -

RAZRJEŠENJE ČLANA PREDSJEDNIŠTVA SFR JUGOSLAVIJE IZ REPUBLIKE HRVATSKE.

Inicijativu za razrješenje člana Predsjedništva SFR Jugoslavije iz Republike Hrvatske pokrenula je Komisija za izbor i imenovanja.

Molim gospodina Milasa, predsjednika Komisije za izbor i imenovanja, da obrazloži ovu inicijativu.


IVAN MILAS: Gospodine predsjedniče, dame i gospodo zastupnici!

Komisiji za izbor i imenovanja, na 7. sjednici održanoj 23. kolovoza 1990.godine, u skladu sa članom 301. Poslovnika Sabora, po kojem Sabor na vlastitu inicijativu ili na prijedlog Skupštine SFRJ može razriješiti člana Predsjedništva SFRJ, prije isteka vremena na koje je biran, odlučila je da podnese prijedlog za razrješenje doktora Stipe Šuvara, člana Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. (PLJESAK.)

Prijedlog je usvojen sa 18 glasova, uz 3 uzdržanih i nijedan protiv.

Obrazloženje je prije manje-više dato, a komisija je pošla od spoznaje da je izborom novog Sabora Republike Hrvatske došlo do promjene političkog stanja i političkih odnosa, te uvjerenja da dosadašnji član Predsjedništva SFRJ gospodin Stipe Šuvar ne predstavlja stavove saborske većine. Hvala vam lijepo.


PREDSJEDNIK: Zahvaljujem gospodinu Milasu i otvaram raspravu o ovome prijedlogu.

Tko se javlja za riječ? Da li se netko javlja za riječ? Za riječ se javio dr Stipe Šuvar.


STIPE ŠUVAR: Gospodine predsjedniče, gospođe i gospodo, drugarice i drugovi. Kao što ste informirani iz javnih glasila, imao sam namjeru istupiti na danjašnjoj sjednici. Pripremao sam se da ovaj visoki dom informiram o onome čime je u posljednje vrijeme i u ovom trenutku zaokupljeno Predsjedništvo SFRJ kao i o svom osobnom angažiranju u najvišem državnom tijelu Jugoslavije. A dakako poseban kontekst mog takvog istupa bila bi i zbivanja koja su i povod da je sazvano izvanredno zasjedanje ovog Sabora.

Svoju želju da istupim najavio sam prekjučer predsjedniku Sabora gospodinu Domljanu. No toga me dana pozvao predsjednik Republike Hrvatske gospodin Tuđman i saopćio mi ili priopćio želju vodstva vladajuće stranke da napustim dužnost člana Predsjedništva SFRJ sada i u ulozi potpredsjednika i da vladajuća stranka želi da Sabor na to mjesto izabere drugog, odnosno svog čovjeka.

Ta je želja i odluka vrha vladajuće partije evo i formalizirana u ovom Saboru pa je dakako bilo deplasirano da sam uzeo riječ u raspravi koja je ovdje već vođena onako kako sam namjeravao, s pomišlju da me Sabor sasluša i eventualno otvori raspravu.

Umjesto toga dužnost mi je i pred ovim Saborom i pred javnošću reći ponešto samo u povodu čina smjenjivanja brzog i ekspeditivnog.

U odnosu na ono što je ovdje rekao gospodin Tuđman jutros, u povodu prijedloga za moje razrješenje, ja bih sa svoje strane upozorio samo na nekoliko okolnosti.

Legalno i legitimno sam izabran s mandatom na pet godina u Saboru prethodnog saziva na način i po proceduri koji su propisivali Ustav i Poslovnik.

Izabrao me onaj isti Sabor koji je i pripremio i donio sve ustavne i zakonske norme za legalitet i legitimnost višestranačkih izbora pa utoliko i za dolazak na vlast HDZ-a.

Otkako sam stupio na dužnost člana Predsjedništva SFRJ 15. svibnja prošle godine, u dva sam navrata Sabor, u prethodnom sazivu, na vlastitu inicijativu izvijestio o radu Predsjedništva SFRJ i o svojim stavovima i postupcima vezanim za moju dužnost člana tog Predsjedništva iz Socijalističke Republike Hrvatske.

A pred Saborom u ovom sazivu želio sam i opet na svoju inicijativu istupiti i evo nepuna tri mjeseca po njegovu konstituiranju ali na dnevni red, eto, već je stigao postupak smjenjivanja. Nakon posljednjih izbora očekivao sam konstituiranje novog Sabora u uvjerenju da ću s njim surađivati, ne videći razloge da mi se zbog toga što ne pripadam stranci koja je u Saboru osvojila većinu i što sam u svojim javnim istupima u predizbornom vremenu prema njoj zauzimao i vrlo kritički stav, ospori i prekine mandat, tim više što su u sva saborska tijela i u državno Predsjedništvo Republike te u novu delegaciju u Saveznoj skupštini ušli ljudi koji kao i ja pripadaju lijevom bloku.

Utoliko baš i ne stoje ovdje izrečene snage da se moje razrješenje, a ja govorim o smjenjivanju, predlaže zbog toga što sam - citiram - predstavnik starog jednostranačkog sustava i da je - citiram - to izraz pobjede demokracije.

0 dva razloga što vlast koja je konstituirana nakon višestranačkih izbora nije odmah išla i na moje smjenjivanje, ja sam dakako prvi put čuo ovdje danas od gospodina Tuđmana. Kada smo se sreli, inače prvi put desetak dana pred konstituiranje sadašnjeg saziva Sabora, gospodin Tuđman mi je rekao da je vođstvo HDZ-a usprkos i zahtjevima i pritiscima iz redova stranke odlučilo da novom Saboru ne predlaže moje smjenjivanje i ztražio korektnu suradnju jer ćemo nas dvojica, eto, biti najodgovorniji. Uzvratio sam mu da je mnogo veća odgovornost na njemu, a da su kompetencije člana Predsjedništva SFRJ striktno određene. Rekao sam tada i to da sam nakon pobjede HDZ-a na izborima odlučio da ne podnosim ostavku već da odluku o tome da li da me smijeniti prepustim stranci koja je osvojila većinu u Saboru.

Meni je drago što i iz onog što je gospodin Tuđman ovdje rekao proizlazi da prijedlog o mom smjenjivanju baš u ovom trenutku nema motiv i u mojoj tobožnjoj pasivnosti i neaktivnosti u odnosu na zbivanja posljednjih dana, a zašto me se prozivalo od strane možda neupućenih iz HDZ-a i iz nekih drugih partija, pa slušao sam i jednu takvu prozivku u današnjoj raspravi, premda nisam bio u dvorani, ali sam cijelu raspravu pratio preko televizije u nešto komotnijim uvjetima. A sada da podsjetim zbog šire javnosti kako sam obnašao dužnost člana Predsjedništva SFRJ na koju sam da uzgred dodam izabran selekcijom između 72 kandidata u višemjesečnoj proceduri, kroz tajna glasanja u svih 116 općina Hrvatske, zatim u tadašnjoj Republičkoj konferenciji Socijalističkog saveza radnog naroda i najzad u Saboru. Otkako sam izabran na tu dužnost uvijek sam nastojao da se ponašam i djelujem u interesu Hrvatske čiji me Sabor izabrao u Predsjedništvo i jednako u interesu Jugoslavije pred čijom sam Saveznom skupštinom položio zakletvu da ću poštivati njezin Ustav. U svim slučajevima kada se tražila suglasnost i odluka Predsjedništva podržao sam mjere reforme koje je predlagao SIV. Zalagao sam se za sve mjere u sferi državnih odluka koje vode punoj demokratizaciji političkog života. Bio sam među onima koji su uporno tražili redukciju i ukidanje izvanrednog stanja na Kosovu, jednako tako suprotstavljali se izvozu mitinga i prijetnjama dobrovoljačkim odredima u okviru strategije tzv. antibirokratske revolucije. Uostalom od samog početka te takozvane revolucije pa do danas današnjega bio sam i osobno na njezinom udaru, usuđujem se reći više od jednog drugog pojedinca u ovoj zemlji.

U tom smislu i kod sadašnjih zbivanja na Kosovu predlagao sam i zahtjevao, s čime sam upoznao i Predsjedništvo Republike Hrvatske, da organi Srbije povuku zakone i mjere kojima su raspušteni Skupština i Izvršno vijeće Kosova, i na osnovu kojih je Srbija, zapravo zaobilazeći Jugoslaviju, tamo faktično uvela izvanredno stanje koje očigledno već ima veoma teške posljedice. I kao predsjednik Komisije za pomilovanja Predsjedništva Jugoslavije radio sam na tome da se daju neke abolicije i da postanemo zemlja bez političkih zatvorenika kojih je inače preostalo još njih stotinjak, a većina će biti sada puštena primjenom nedavno noveliranog Krivičnog zakona Jugoslavije. A i zbog toga sam, da pripomenem, bio veoma grubo napadan i optuživan. Bio sam rukovodilac radne grupe Predsjedništva SFRJ za izradu prijedloga za donošenje novog ustava koja je radila više mjeseci i koja je svoj rad završila u siječnju, pa sam u ime Predsjedništva taj prijedlog 14. veljače i obrazložio pred Saveznom skupštinom. Javnosti su poznati stavovi Predsjedništva SFRJ za ustavno normiranje ljudskih prava i sloboda, vlasničkog i političkog pluralizma, prava naroda na samoodređenje, uključujući i pravo na otcjepljenje, i odnosa u Federaciji. U svega pola godine mnogo toga se promjenilo i u svijesti i u odnosima, ali se ne smije smetnuti s uma da su ti prijedlozi u trenutku formuliranja bili veliki iskorak naprijed u promišljanju i traženju rješenja za redefiniciju Jugoslavije u novim povjesnim okolnostima. Dolazak nove vlasti, nakon izbora u mojoj i našoj Republici Hrvatskoj, nije dakle ni u čemu promjenio niti mogao promjeniti moja opredjeljenja i ponašanja u Predsjedništvu SFR Jugoslavije. Kao i čitavo Predsjedništvo, tako sam i ja upravo u ova posljednja dva tri mjeseca najvise bio angažiran oko inicijative da se razgovorima i u suradnji sa Predsjedništvima republika i pokrajina i među vođstvima samih republika intenzivno i ubrzano radi na dogovoru o budućem uređenju Jugoslavije. U ovom trenutku već postoji opći politički konsenzus o privrednoj i političkoj reformi, pluralizam oblika vlasništva i višestranačje u politici. Višestranački izbori bit će do kraja godine održani i u svim republikama i pokrajinama i za savezno vijeće Savezne skupštine. Ako stvari tako stoje, a stoje, onda je najteže pitanje s kojim je Jugoslavija danas suočena nacionalno pitanje. Upravo ono svima izgleda neriješeno, svi se žale na nekog drugog u Jugoslaviji i optužuju, ili se žale na Jugo-slaviju i traže njeno redefiniranje. A rekao bih da su pri svemu tome neke stvari nesporne. Ako nećemo ratove i trajna gloženja i neprijateljstva naših malih i izmješanih naroda, moramo s jednakom ulogom i odgovornošću svih članica naše sadašnje federacije postići novi historijski dogovor o Jugoslaviji ili pak i o mirnom i civilizacijskom suživotu na njenom tlu. Naših je republika šest a i naroda je šest i ne može se dirati u postojeće granice ni jedne republike i negirati, asimilirati i gutati bilo koji narod. Ne mogu se poništiti iz NOB-a proizišle dvije autonomne pokrajine pa ni kao faktor u Jugoslaviji, ako Jugoslavija postoji, odnosno ako se Srbija, u čijem su sastavu, za to odluči, onda će stalno imati teških problema koje neće moći savladati. Nema šanse, osim privremeno, a uz prolijevanje krvi, formiranje nekih novih autonomija bilo gdje u Jugoslaviji odnosno u republikama. Pravo na punu kultumu autonomiju moraju imati svi dijelovi naroda izvan matičnih republika-država i sve narodnosti, nacionalne manjine. Sve bi naše republike morale biti definirane kao nacionalne države i kao države dijelova drugih naroda i onih narodnosti koje su u njima teritorijalizirane. 25% stanovništva ili pučanstva u Hrvatskoj, po popisu iz 1981. godine, nisu Hrvati. 33% takvih ljudi u Srbiji nisu Srbi. 36% nisu u Crnoj Gori Crnogorci. 35% nisu u Makedoniji Makedonci. Za Bosnu i Hercegovinu znamo, jedino je relativno homogena Slovenija sa desetak posto ljudi koji nisu Slovenci. Ovdje je mjesto gdje bih nešto trebao reći i o odnosima Hrvata i Srba u Hrvatskoj, a i u Jugoslaviji, a i o položaju srpskog naroda u Hrvatskoj, o čemu sam i inače namjeravao podrobnije govoriti u prethodnoj raspravi, a da na dnevni red nije došlo ovo moje smjenjivanje i da kažem da kada je uslijedila akcija Srpske demokratske stranke oko naoružavanja i zatvaranja cesta i općinskih granica u Kninu i nekim drugim općinama, odmah sam zatražio sazivanje sjednice Predsjedništva SFRJ na koju bi bili pozvani i predsjednik Republike Hrvatske i predsjednik SIV-a i tri savezna sekretara - za obranu, vanjske i unutrašnje poslove. Kao što znate Predsjedništvo SFRJ osudilo je pokušaj ataka na suverenitet Hrvatske, pokušaj oružane pobune, ugrožavanja Ustava SFRJ i Ustava Hrvatske. To bih, moram reći, učinio i da nije bilo nove vlasti u Hrvatskoj.

Budući da ne bih mogao reći ono što bi trebalo o odnosima Srba i Hrvata u Hrvatskoj i u Jugoslaviji, ukratko, da ne oduzimam puno vremena, a toliko sam često o tome govorio i pisao, a pisat ću i govoriti i ubuduće, molim vas još samo nekoliko rečenica. Nije moguća Velika Srbija kao što nije moguća ni Velika Hrvatska. I u najmanju ruku, huškačke su teze i s jedne i s druge strane, dokle se one prostiru. Gdje će se ponositi njihovi barjaci i na kojim će se rijekama braniti njihove granice? Narodima pa i njihovim dijelovima koji su manjina u odnosu na matice drugih naroda, u njihovim nacionalnim državama nema tko što poklanjati i davati ili im govoriti da će im biti uskraćena sredstva, da se mogu seliti itd. Suverenitet Hrvatske nije i ne smije biti u pitanju niti se itko smije hvatati oružja izvan ustavno-pravnog poretka. Manipuliranja s Ijudima su velika i verbalni ratovi su posijali strah na srpskoj i na hrvatskoj strani. A treba uvažavati i činjenicu da u srpskom stanovništvu živi historijsko pamćenje ustaških zlodjela. Ni velikoj većini Hrvata u njihovoj nacionalnoj državi, ni velikoj većini Srba u Hrvatskoj koja je i njihova država, AVNOJ i ZAVNOH su za mene u tom pogledu i dalje aktualni. Nije do krvi i nereda već do mira, demokracije i dostojnog suživota. Svi se za to moramo boriti i ponašati da tome pridonosimo. Svi naši narodi i sve naše republike hoće u Evropu, samo se radi o tome da li da idu zajedno ili razdvojeno, pa i u međusobnom neprijateljstvu. Ne može se u Evropu, koja se integrira, ulaziti s manje integriranosti u Jugoslaviji nego je Evropa već ima. Evropa će teško prihvatiti ijednu Jugoslaviju, a mislim da uopće neće šest malih država u kojima i među kojima bi bili vječni tzv. etnički sukobi. Naši se narodi ne dijele na demokratske i nedemokratske, nego se u svakom proizvodi i demokratski i nedemokratski duh i odnosi. Ako nam je do sačuvanja mira i izlaska iz sadašnjih ratničkih igara koje potresaju posttitoističku Jugoslaviju, onda moramo najhitnije postići dogovor o ravnopravnom mjestu svih u Jugoslaviji uz izvorni suverenitet članica ili o mirnom razlazu, ako ne svih, onda onih koji to žele i na regularan način, ne oštećujući interese ostalih. Već godinama osjećamo bijes jednih da je Ustav iz 1974. godine Jugoslaviju razbio i pretvorio u labavu konfederaciju a isto tako bijes drugih da je Jugoslavija i danas centralistička, unitaristička s instaliranim hegemonizmom jednog ili većim pravima dva ill tri naroda.

U Sloveniji je danas prošireno javno mišljenje da Jugoslavija onakva kakva je njoj kamen oko vrata i da joj stalno prijeti balkanskim barbarIzmima.

U Hrvatskoj je pak prošireno javno mišljenje da je i prva i druga Jugoslavija. bila tamnica za hrvatski narod.

U Srbiji je opet prošireno javno mišljenje da je Jugoslavija ako ne od pobjede NOB-a 1945. do danas a ono nakon Brionskog plenuma imala smisao gotovo samo u tome da razbije Srbiju i srpski narod pod vođstvom tzv. antisrpske koalicije koju su predvodiii agenti Kominteme i Vatikana. Ostali danas često mise da ih Jugoslavija dovoljno ne priznaje i zapostavlja, itd. itd.

Predsjedništvo SFRJ u kojem sam i ja bio do ovog trenutka možda je obuzeto iluzijom da apelirajući na mir, demokratske metode i odgovornost svih, može pridonijeti dogovoru koji je toliko nasušan da već do kraja ove godine može biti kasno.

Scenarija ima svakojakih i mnogi ih prave.

Bio sam uvjeren da se kao kolektivni šef države Predsjedništvo SFRJ može opredijeliti i ponašati samo na liniji konstruktivnog dogovora o Jugoslaviji. To su razlozi zbog kojih sam mislio da moram pridonijeti koliko god mogu na pozitivnom ishodu u interesu i Hrvatske i Jugoslavije i svih u Jugoslaviji. I stoga nlsam ni pomišljao na ostavku.

Pa kada mi je gospodin Tuđman predložio da to učinim, odbio sam i podsjetio ga na naš prvi razgovor.

Gospođe i gospodo iz saborske većine, nakon što su me proteklih godina mnogo puta birall na raznim tajnim glasanjima a isto tako pokušali i smjenjivati i politički ukloniti na plenumima, kongresima i u skupštinama i to i ovdje u Hrvatskoj, a još više u Srbiji, Vojvodini, Crnoj Gori, na razini Jugoslavije, vama se evo zašto da se malo i ne našalimo pružila historijska šansa da me smijenite s funkcije na kojoj se sada nalazim (PLJESAK) a vidite kako ste vi radosni ali nisam ja tužan (smijeh i PLJESAK).

S funkcije koja je formalno visoka i odgovorna i da se najzad tako uspješno finalizira stara želja iz redova tzv. antibirokratske revolucije u Srbiji, Crnoj Gori i Vojvodini da nas se makne kao jednog od omraženih vođa antisrpske koalicije i aktualnih rušitelja Jugoslavije kakvu oni zamišljaju i hoće, a da se to provede ovdje u Hrvatskoj gdje se jedan broj ljudi - jastrebova - ponaša u duhu, usuđujem se reći specifično hrvatske HDZ-ovske isto tako antibirokratske revolucije a ne u duhu tolerancije, pluralizma i višepartijskog... (galama) Cijenim ovu galamu, to je isto civilizacijsko pravo i stvar uljudbe.


PREDSJEDNIK: Pravo je isto zastupnika da izloži do kraja, molim vas.


STIPE ŠUVAR: Drugarice i drugovi iz hrvatske opozicije iz lijevog hloka, vi ste ipak na Ijevici, Ijevica sjedi na toj strani od Francuske revolucije naovamo, predlažući da podnesem ostavku, gospodin Tuđman mi je velikodušno ponudio da odem van za ambasadora. Zahvalio sam mu se na ponudi i rekao da ostajem u Hrvatskoj da se politički borim i djelujem na strani Ijevice. Od sada ću uostalom u svakoj prilici moći reći popu pop a bobu bob otvoreno i bez pardona jer me ti tome neće priječiti teret funkcije a niti okolnosti poput onih kada me se rećimo na 20. sjednici CK SKJ u tome spriječili oni koji su to po Statutu mogli.

Da vam kažem i to da ništa ne može pokolebati moju vjeru u novo snaženje Ijevice i u Hrvatskoj i u Jugoslaviji i u njezina programska opredjeljenja za socijalizam onakav kakvom teži ili će težiti čitava lijeva Evropa, a imanentno je sadržan i u svjetsko-epohalnim tendencijama.

Uostalom, lijevi je blok dobio samo oko 300.000, moja je baba uvijek i majka govorila hiljada, Hrvatice već stotinama godinama su moji preći, hiljadama usprkos tome što sam u šali jednom akademiku Šegedinu rekao da ni on ni ja nismo Hrvati jer njegovi su po prezimenu Mađari a moji Portugalci, ali velika većina po genealogiji znate sve su, je li, da za se to mi dovikuju čistokrvni arijevci hrvatske provenijencije, uostalom lijevi je blok dobio samo oko 300.000 glasova manje od HDZ, pa zašto već na idućim Izborima ne bi moglo biti obrnuto. Na kraju žello bih drugu iz studentskih dana, i imenjaku a dobro je ipak to što Stipe nasljeđuje Stipu, Stipi Mesiću koga evo sada moram učitovo oslovljavati sa gospodine, poželjeti uspjeha na mjestu na kojem sam i ja bio, odnosno želim mu i to da i njega većina u ovom Saboru eventualno ne smijeni posebno zbog toga što će nerijetko ostajati u manjini i to ne samo u Predsjedništvu SFRJ. Hvala.


PREDSJEDNIK: Zahvaljujem dr Stipi Šuvaru i molim, da li se još netko javlja za riječ? Za riječ se javila gospođa Rasima Kadić.


RASIMA KADIĆ: Hvala. Poštovani gospodine predsjedniče, poštovani zastupnici. Mimo protokola ili pravila ja evo uze riječ.

Ljudski sam i profesionalno uzbuđena, možda neću tako duhovito i vješto govoriti kao gospodin Šuvar ali ja sam svjedok jednog područja njegovog sudjelovanja, svjedok sam onog što je učinjeno kroz 15-ak godina. u obrazovanju i ne mogu vam podastrijeti ovakve podatke ni sve ove postotke, ni sve ovakve činjenice kao što je gospodin Šuvar iznio što je sve učinio količinski, ali vam moram reći da bismo mi sve ono što je u našem obrazovanju urađeno kad bismo to snimili koliko je štetilo i našem gospodarstvo i privredi i svi oni koji su očekivali prave stručnjake onda bi to bila drugačija tablica vrijednosti. Ali ono najsnažnije što u ovom trenutku ipak osjećam da moram reći za jedan upit i jedan zadatak koji mi je svojevremeno jednom gospodin Šuvar dao kada je napadnuto da su u školama duhovne pustinje, da su razredi pustinje, ja sam napravila jedan materijal iz kojeg se to moglo vidjeti i takav sam upit na kraju i postavila gospodinu Šuvaru.

Taj je materijal upravo tako egzaktno neke stvari samo na jednom elementu pokazivao da je takva tvrdnja koja je tada bila postavljena za naše škole bila točna.

Ali ja sada u ovom trenutku na neki način sam pogođena i ovim načinom odlaska, moram reći da idemo mi odgajati naše Ijude, našu djecu da ih moramo ponovno u školu vratitu onu atmosferu, one odgojne elemente da se oni ponašaju tako da nam škola ponovo vrati i dobije onaj duh koji smo mi već odavno izgubili. Školu moramo uljuditi. Hvala. (PLJESAK)


PREDSJEDNIK: Molim, hvala lljepa gospođi Rasimi Kadić. Gospođa Kadić je zamjenik ministra za kulturu, prosvjetu i fizičku kulturu, dakle zamjenik ministra Pavletića.

Da li se molim još netko javlja za riječ? Đuro Perica, zastupnik, izvolite. (PLJESAK


ĐURO PERICA: Gospodine predsjedniče, kolegice i kolege zastupnici u Hrvatskom državnom Saboru. Ne bih se javio jer sve je rečeno. Doktor Stipe Šuvar nam je znan, jako dobro. Iz dosadašnje političke prakse partije kojoj sam pripada. No, ja kao član Hrvatske demokratske zajednice sam svjestan da je osnovno civilizacijsko pravo svakog čovjeka pravo na uvjerenje, pa normalno to je i pravo i njegovo ali doktore lijevo u parlamentu ne potječe od Francuske revolucije. Lijevo uopće u promišljaju Ijudskoga roda potječe od Golgote, gospodine doktore. Znano je (PLJESAK) jako dobro kada, kako i na koj način je pojam Ijevičarenja ušao u filozofsku misao koju je obradio i Toma Akvinski, kasnije prihvatili kojekakvi utopisti između kojih je, pardon za mene, i vaš vjeroučitelj.

Da objasnim pojam Ijevičarenja, zastranjivanja, nepriznavanja, nehtijenja priznati vlastitih grešaka potječe gospodine doktore od razbojnika Barabe (PLJESAK) koji je bio skupa raspet s Kristom na križu na Golgoti. Onaj desni. također je bio baraba, prema tome moji HDZ-ovci vodite računa ali dobra osobina onih desnih je da priznaju greške i da se za njih pokažu. Baraba to nije ni u času smrti učinio (PLJESAK).

Zatim dozvolite mi da se opet držim akademske misli. Dozvolite mi da za nas Slavene bez obzira na narodnosnu pripadnost riječ tisuća jest materinja i za Ruse i za Poljake, i za Slovake, i za Čehe, i za Slovence, Bogu hvala i za nas Hrvate a vjerujte mi i za braću Srbe. Tko poznaje Dušanov zakonik zna da je riječ "tisuća" tamo jako dobro upisana. Riječ hiljada nije riječ hrvatske majke, jer potječe od grčke riječi ilioi, što znači hrvatski tisuća.

Samo sam za to došao ovdje jer nam je uistinu dosta demagogije, jer nam je uistinu dosta krive naobražbe, a ovaj narod ima dugogodišnju obrazovnu tradiciju i već je vrijeme da se ovome narodu vrate klasične gimnazije da ih poneki politički doktori učili etici i moralci.

I još nešto da kažem, da završim, da vas ne opterećujem. Gospodine doktore ne bi htio da se osobno predstavljam, jer mi se znamo iz studentskih dana. Samo da citiram nešto što će klasičari razumjeti, a ja ću na hrvatski ipak prevesti - amicus Plato sedmagnis amita Veritas - što će reći jest filozofija mi je prijatelj ali još veći prijatelj istina. Hvala vam lijepa. (PLJESAK)


PREDSJEDNIK: Zahvaljujem zastupniku Perici, za riječ se javio potpredsjednik Vladimir Šeks. Molio bih vas mi smo ranije raspravu ograničavali na pet minuta, molio bih prvo da se držimo teme a drugo da ne prekoračujemo to vrijeme.


VLADIMIR ŠEKS: Gospodine predsjedniče, dame i gospodo. Ja želim sačuvati dostojanstvo i ovoga doma, želim sačuvati osobno dostojanstvo doktora Stipe Šuvara.

Mi se danas s njime rastajemo i on doista ima potpuno pravo kada kaže da se ne radi o razrješenju nego da se radi o smjenjivanju, ali sačuvajmo pri tome jedno maksimalno dostojanstvo ali ne neovisno od osobnih osjećaja trijumfalizma ili nečega drugog, slavodobitnog osjećaja koji nosimo u srcima. Ipak član Predsjedništva SFRJ kraj ovoga obrazloženja kojega je dao ne može po mome mnjenju, najdubljem mnjenju tako otići za sada, sve je bar privremeno, sa hrvatske političke scene. Mi se moramo sjetiti godine 1971., mi se trebamo sjetiti te godine i tih godina i mnogi se od nas toga izvrsno sjećaju, to je bio reformski hrvatski pokret, pokret koji je težio samo za jednakim pravima Hrvata u vlastitoj domovini, za čistim računima, pokret koji je završio katastrofalno, koji je Hrvatsku bacio 20-ak godina unazad, i mi se tek danas počinjemo djelomično od toga pokreta oporavljivati. Osoba koja je imala jednu od ključnih uloga u slamanju "Hrvatskoga proljeća" vrlo djelatnu ulogu i odgovornu ulogu je doktor Stipe Šuvar. Progoni hrvatskih intelektualaca, politički progoni, zabrane, od Matice Hrvatske do čistki u svim hrvatskim kulturnim institucijama, nisu prošli bez njegova udjela. Ja ga ne osuđujem, on je bio jednostavno jedan od aktera, povijesno se našao u tim okolnostima, ali i z tih razloga što je on suodgovoran, zato ne uživa ni moje povjerenje ni povjerenje nadam se velike većine saborskih zastupnika, i onih koje ovi saborski zastupnici predstavljaju a to je hrvatskog naroda i drugih državljana Hrvatske. To je razlog toga nepovjerenja jer oni koji su sudjelovali u slomu "Hrvatskoga proljeća", oni koji su šutke gledali kako stotine ljudi odlaze u zatvor zbog izražavanja mišljenja, zbog napisane pjesme, zbog izrečene misli, koji su nakon toga postajali građani drugoga reda, koji su zbog toga zajedno sa svojim obiteljima marginalizirani u društvu, svi oni, cijela ta plejada pritisće objektivno ako ne i subjektivno savjest čovjeka o kojem danas raspravljamo. I to je temeljni razlog zašto uz puno poštovanje njegovoga dostojanstva ga treba razrijesiti dužnosti i ne prihvatiti razloge koje je naveo danas u svome oproštajnom govoru. Ne prejudiciram stvari ali pretpostavljam da se radi o oproštajnom govoru, makar za sada.

Konačno, doktor Štipe Šuvar do današnjega dana, iako ovaj Sabor je već konstituiran i već je duže vrijeme, nije imao doticaja s ovim Saborom, i on danas, ironijom sudbine, ima prvi doticaj i zadnji. Hvala lijepa. (PLJESAK)


PREDSJEDNIK: Zahvaljujem potpredsjedniku Šeksu. Za riječ se javio zastupnik Joško Kovač. Molim vas isto tako kratko.


JOŠKO KOVAČ: Gospodo, htio sam se javiti samo za repliku odmah u početku. Radi se o ovome. Nije istina da je smjenjivanje odnosno razrješenje gospodina Šuvara radi toga jer je član SKH-SDP. Mi smo to danas dokazali. Mi danas za potpredsjednika biramo člana SKH-SDP srpske nacionalnosti, za potpredsjednika Sabora. Mi smo danas člana SKH-SDP izabrali za ministra obrane. Dakle, nije u tome stvar nego, ja sam sinoć na Klubu potegao pitanje mene u mom izbornom tijelu progone što je sa Stipom Šuvarom? Kad ćete to učiniti? Ja sam iz srednje Dalmacije, južne Hrvatske i ljudi su nestrpljivi. Radi se ukratko o ovome. Naš dr Stipe Šuvar je 1971. godine cvijet naše inteligencije potamanio i otjerao u zatvor. Stipe Šuvar je stavio na margine sve, cijeli ostatak koji nije išao u zatvor i onda kao ministar, nakon toga prestao s proizvodnjom intelektualaca, ima tome već 15 godina. Hvala, i zato mora otići gospodin Šuvar.


PREDSJEDNIK: Da li se još netko javlja za riječ? Zastupnik Šale.


PETAR ŠALE: Gospodine predsjedniče, dame i gospodo poslanici. Bit ću vrlo kratak. Da bi pojačao prijedlog za razrješenje gospodina Šuvara, naime, vi znate da smo mi u Delegaciji u Beogradu da predstavijamo ovaj hrvatski Sabor i da njegov rad u Beogradu, ne znamo što je radio, ali je sigumo to da se delegaciji nije obratio niti jednom riječju. Mi smo tri mjeseca u Beogradu, ni jedan kontakt nismo imali, ni jedan radni dogovor, a čak ni obično upoznavanje. Prema tome, koliko je on imao želje i odnosa da uspostavi s ovim Saborom kontakt, bilo preko Delegacije ili preko Sabora, očito govori upravo ta činjenica. Prema tome, mislim da zaista treba podržati prijedlog za razrješenje i mislim da ćemo u tome biti jedinstveni.


PREDSJEDNIK: Zahvaljujem zastupniku Šaleu. Da li se još netko javlja za riječ? Zastupnik Budanko. Molim vas, što kraće.


BOŽIDAR BUDANKO: Gospodo i dame. Ja sam ovdje neke stvari zamjerio. Nemam namjeru ni braniti, ni oduzeti, ni dodati što. Jedino bih mogao reći, na 17. sjednici da sam ja, koji sam stradao u Hrvatskom proljeću, od onakvih, ipak vidio jednu rapsodiju i da sve ono što je gospodin Šuvar govorio o svom djelovanju od 17. sjednice točno, manje-više. Međutim, zamjerio bih ovdje jednu drugu stvar. Mi smo ovdje napravili izvanrednu sjednicu Sabora radi nečeg drugog i tu smo postigli pomirbu i sredili kao da je sve u redu, više nema problema između Hrvata i Srba u Hrvatskoj, kao da ih nema recimo. A međusobno se napadamo i suviše. Hvala lijepo.


PREDSJEDNIK: Zahvaljujem zastupniku Budanku. Da li želi još netko? Molio bih vas da ovu raspravu privedemo kraju. Vidim da već mnogi zastupnici protestiraju. Za riječ se javlja dr Šuvar.


dr STIPE ŠUVAR: Imao bih pravo na repliku petorici govornika po dva minuta, ali neću toliko. Na laži se osvrtati neću i neću ih demantirati. U ovoj dvorani, među zastupnicima, ima na desetine onih koji su politički stradali a koji su kroz protekle decenije i godinama dolazili k meni i valjda mogu biti svjedoci. Neka mi se navede jedan slučaj gdje sam ja odgovoran za smjenjivanje, zatvaranje, otpuštanje i denuncijaciju ljudi. Samo to. Oko reforme obrazovanja, to je jedan od mojih smrtnih ili glavnih grehova, rekao bih samo to, da smo mi tada kopirali reformu švedskih socijal-demokrata, samo oni nisu znali za SIZ-ove. Da je to bila dobra stvar, to će se pokazati, a u zadnjih osam godina ja nemam nikakvog doticaja s prosvjetom. A rekla je gospođa Kadić štošta popraviti, koja je u tim godinama bila moj vrli i prilježni suradnik na poslovima te reforme. Oko ovog, odakle je koja riječ, bogatstvo našeg života je u tome što imamo na desetine hiljada ili tisuća riječi i grčkog porijekla a gospodin Perica je mogao i u mojim tekstovima pročitati upravo to da je tisuća i u Dušanovom zakoniku kao što je uostalom i sa riječima čudno to, ustaša je srpska riječ izvorno, a četnik hrvatska. I o tome sam pisao. Što se tiče ljevice, ja sam rekao da od Francuske revolucije u parlamentu sjedi ljevica lijevo i ništa više.


PREDSJEDNIK: Hvala doktoru Šuvaru i ako dopuštate, Rasima, molim vas, ne raožete na govornicu ako vam ja nisam dao riječ. Ali evo, ja vam dajem riječ.

RASIMA KADIĆ: Hvala. Moram zbog ove posljednje rečenice "kao vrli suradnik". Nikada se u ovih 15 godina na radnom zadatku nismo našli, a ovaj zadatak je bio telefonski, preko sekretarice, koji sam ja ispunila na optužbu koju je dobio gospodin Šuvar, da su ga optužili da su u školama duhovne pustinje. Ja sam u to vrijeme bila prosvjetni savjetnik i morala elemente te reforme ljudima objašnjavati, ali sam davala prostora, to svi nastavnici znaju, ja sam javno radila, nisam nikad na tom zadatku bila u CK i oni znaju da sam davala prostora da se u tom čudu mogu ljudski kretati i snalaziti. I ne prihvaćam tu čast da sam bila takav suradnik.


PREDSJEDNIK: Hvala. Zaključujem raspravu. Prije prelaska na izjašnjavanje o razrješenju člana Predsjedništva SFR Jugoslavije dužan sam obavijestiti zastupnike o ustavnim i poslovničkim odredbama koje se odnose na razrješenje člana Predsjedništva.

U skladu sa Amandmanom 49. točka 10. stav 3. na Ustav Hrvatske, Sabor Hrvatske može na vlastitu inicijativu ili na prijedlog Skupštine SFRJ razriješiti člana Predsjedništva prije proteka vremena za koje je biran.

U skladu sa članom 285. Poslovnika Sabora, Sabor tajnim glasovanjem razrješava člana Predsjedništva SFRJ, a za razrješenje je potrebna većina glasova ukupnog broja zastupnika u Saboru, utvrđenog Ustavom, što znači da nam je za pozitivni ishod ovog glasovanja, to znači za potvrdu prijedloga, potrebno 190 glasova.

Dame i gospodo, s obzirom da se izbor člana Predsjedništva SFRJ kao i izbor člana Delegacije Sabora u Vijeću republika i pokrajina Skupštine SFRJ provodi tajnim glasovanjem, predlažem da zbog racionalizacije vremena u nastavku razmotrimo prijedloge kandidatura za navedene funkcije i da provedemo raspravu, a onda da se tajnim glasovanjem istovremeno izjasnimo za sva tri prijedloga. To znači, za razrješenje člana Predsjedništva SFRJ, za imenovanje člana Predsjedništva SFRJ i za izbor člana u Delegaciji Sabora u Vijeću republika i pokrajina Savezne skupštine. Da li se slažete s ovim prijedlogom da objedinimo tehniku glasovanja, jer je to pitanje brojenja, pauze, komisije itd. Da sve obavimo, sva tri glasovanja, odjednom. Znači može, hvala vam.

Glasuje se glasačkim listićima koji su jednake veličine ali različite boje i oblika a svaki je ovjeren pečatom Sabora.

Glasačke listiće priprema tajnik Sabora.

Postupkom izbora rukovodi predsjednik Sabora, pomaže mu tajnik itd., svaki zastupnik može glasovati jednim glasačkim listićem i to osobno.

Zastupnik glasuje tako da na glasačkom listiću zaokružuje redni broj ispred imena kandidata, za kojega glasuje, a, u slučaju razrješenja riječi "za razrješenje" ili "protiv razrješenja" koje su napisane.

Nevažeći je nepopunjeni glasački listić odnosno glasački listić koji je tako popunjen da se ne može sa sigurnošću utvrditi za koje je kandidate zastupnik glasovao odnosno da li je zaokružio riječi "za razrješenje" ili "protiv razrješenja". Dopisivanje novih imena nije dozvoljeno odnosno takvo se dopisivanje ne uzima u obzir.

Rezultat glasovanja utvrđuje predsjednik Sabora uz pomoć zastupnika koji mu pomaže. I također predsjednik Sabora objavljuje rezultate glasovanja.

Da bismo mogli provesti glasovanje potrebno je da imenujemo komisiju od 3 zastupnika iz svakoga vijeća koji će pomagati u provođenju izbora i to slijedeće zastupnike. Ovi će zastupnici također biti komisija, činit će Komisiju i za slijedeće glasovanje.

Prijedlog je slijedeći. I z udruženog rada Ljerka Ercegović (SKH); Rudolf Brijačak (HDZ), Velimir Ivanko (HDZ). Iz Vijeća općina Zvonimir Jurić (HDZ), Stjepan Brčić (HDZ), Ivan Liker (SKH-SDP). Iz Društveno-političkog vijeća Ante Klarić (HDZ), Petar Šale (HDZ) i Mate Arlović (SKH-SDP).

Dajem prijedlog na glasovanje. Da li se, prvo molim da li su svi pročitani zastupnici ovdje? Da li da još jednom čitam? (Ne treba)

Dajem ovaj prijedlog na glasovanje. Tko je za ovaj prijedlog neka digne ruku? Ima li netko protiv ovoga prijedloga? (Nitko).

Utvrđujem da je prijedlog Komisije prihvaćen.

Dajem onda odmor od 40 minuta, za glasovanje.

Molim vas trenutak, moramo provesti glasovanje, sada ali jedna uputa. Zastupnici Vijeća udruženog rada preuzet će glasačke listiće u predvorju dvorane i to pri izlazu iz dvorane s lijeve strane zastupnici čija prezimena počinju slovima A do L, a s desne od M dalje.

Zastupnici Vijeća općina, ovo je bilo za Vijeće udruženoga rada, molim vas zastupnici Vijeća udruženog rada pred sabornicom, zastupnici Vijeća općina ispred svoje vijećnice i Društveno-političko vijeće također ispred svoje vijećnice.

Molim ove zastupnike koji su određeni da pomažu da dođu do štola. Hvala.


PAUZA U 20,47 sati.

NASTAVAK NAKON PAUZE U 21,52 SATA.


PREDSJEDNIK: Dame i gospodo glasovanje je završeno. U skladu sa odredbom 296. Poslovnika Sabora objavljujem da vijeća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske broje prema Ustavu 356 zastupnika. Za razrješenje člana Predsjedništva SFRJ preuzelo je glasačke listiće 258 zastupnika, a glasovalo je ukupno opet 258.

Za razrješenje člana Predsjedništva glasovalo je 218 zastupnika (PLJESAK).

Protiv razrješenja člana Predsjedništva SFRJ glasalo je 40 zastupnika. Nevažećih je bilo - nula. Proglašavam da je dr Stipe Šuvar razriješen dužnosti člana Predsjedništva SFR Jugoslavije. (PLJESAK).