Psalam 44 (43)

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Psalam 44 (43)
( provj. Ps 74; 79; 80)
1
2 Bože, Mi smo svojim ušima čuli,
naši su nam očevi ispričali,
podvige koje si ti učinio u njihovo vrijeme,
u vrijeme iskonsko.
3 Za smjestiti ih, svojom rukom, ti si razvlastio neznabošce,
i za rasprostrti ih, ti si ismučio narode.
4 Nije njihov mač taj koji ih je učinio gospodarima zemlje,
nije to njihova ruka koja ih je učinila pobjednicima,
već to bi tvoja desnica, tvoja ruka, i svjetlost tvoga lica,
jer ih ti volješe.
5 O Bože, ti koji si moj kralj,
zapovjedi, i Jakov će pobijediti3.
6 Zahvaljujući tebi, mi smo nadbili naše protivnike,
tvojim *imenom, mi smo zgazili naše napadače.
7 Ja ne računah na svoj luk,
moj mi mač ne donosiše pobjede.
8 To si ti koji nam je dao pobijediti naše neprijatelje,
i ti si lišio časti neprijatelje naše.
9 Svakog dana mi pjevasmo hvalospjeve o Bogu
slaveći bez prekida ime tvoje.
10 Ipak, ti si nas odbacio i izvrgao ruglu,
ti ne izlaziš više s našim vojskama.
11 Ti si nas natjerao uzmicati pred neprijateljima
i naši su neprijatelji odnijeli plijen.
12 Ti nas izručuješ kao janjad iz mesnice,
ti si nas raspršio među neznabožcima.
13 Ti ustupaš svoj narod bez koristi,
ti nisi ništa dobio prodajom njegovom.
14 Ti nas izlažeš uvrjedama susjeda naših,
ruganju i smijehu našeg okružja.
15 Ti od nas činiš predmet podsmijeha neznabožcima,
i pred nama narodi podižu ramena1.
16 Svakog dana, preda mnom je moje svrgnuće,
i sramota pokriva moje lice,
17 pod vapajima uvrjede i huljenja,
nasuprot jednom osvetničkom neprijatelju.
18 Sve ovo nam se dogodilo, a mi te nismo zaboravili,
mi nismo porekli tvoj *savez;
19 naše se srce nije pokajalo,
naši koraci ne bijahu skrenuli s tvojeg puta,
20 kad si nas ti skršio u zemlji šđakala2,
i pokrio jednom smrtnom sjenom.
21 Da mi bijasmo zaboravili ime našeg Boga,
ispruženih ruku prema jednom stranom bogu,
22 Ne bi li Bog bio zamijetio,
on koji poznaje tajne *srcađ
23 To zbog tebe3 nas ubijaju svaki dan,
da s nama postupaju kao s janjcima za klaonicu!
24 Probudi se, zašto spavaš ti, Gospodineđ
iziđi iz sna svog, ne odbacuj beskrajno!
25 Zašto skrivaš ti lice svoje
i zaboravljaš našu nesreću i naše potlačivanjeđ
26 Jer naše grlo povlači se po prašini,
naš je trbuh prikovan o tle.
27 Digni se! U pomoć!
Otkupi nas u ime tvoje vjernosti!