Psalam (Šarić) 137.

¹Na vodama babilonskim sjedili smo i plakali spominjući se Siona.

²O vrbama tamo vješali smo harfe svoje.

³Ah, ondje su iskali od nas oni, koji nas zarobiše, da pjevamo, koji nas srušiše, da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"

⁴Kako da pjevamo pjesmu Gospodnju u zemlji tuđoj?

⁵Ako bih zaboravio tebe, Jerusaleme, neka usahne desnica moja!

⁶Neka mi jezik prione za nepce, ako se tebe ne bih spomenuo, ako ne bih držao Jerusalema visoko iznad svake radosti svoje!

⁷Napomeni, Gospode, sinovima Edomovim dan jerusalemski; oni su vikali: "Razorite, razorite ga sve do temelja!"

⁸Kćeri babilonska, vrijedna propasti, blagoslovljen je onaj, koji ti plati djelo tvoje, što si ga učinila nama!

⁹Blagoslovljen je onaj, koji uzme i razbije o kamen djecu tvoju!