Psalam (Šarić) 107.
| Psalmi (Šarić) |
1"Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer vječno traje milosrđe njegovo!"
2Tako neka govore otkupljenici Gospodnji, koje je otkupio iz vlasti neprijatelja
3I skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora!
4Bili su zalutali u pustinji, u pustoši, ne nađoše puta k mjestu, gdje bi se nastanili.
5Trpjeli su od gladi i žeđi, duša je njihova iznemagala u njima
6Povikaše u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove.
7Izvede ih na pravi put, koji ide u mjesto prebivanja.
8Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za čudesa njegova među ljudima!
9Jer je nasitio dušu praznu, dušu gladnu napunio je okrepom.
10 Drugi su sjedili u tami i u sjeni smrtnoj, ležali su okovani u bijedu i gvožde.
11 Jer su bili prkosili riječima Božjim i prezirali volju Svevišnjega.
12 Zato ponizi nevoljom srce njihovo; posrnuše, a nije bilo tko da pomogne.
13 Povikaše u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove
14 Izvede ih iz tame i sjene smrtne i rastrga okove njihove.
15 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za čudesa njegova među ljudima!
16 Jer razbi vrata mjedena, prijevornice gvozdene slomi.
17 Drugi - bezumnici zbog nevjernih putova svojih - moradoše se mučiti zbog zlodjela svojih.
18 Gadilo im se svako jelo, već su stajali do vrata smrtnih.
19 Povikaše u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove.
20 Posla riječ svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba.
21 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za čudesa njegova među ljudima!
22 Neka prinesu žrtvu hvale, neka navješćuju djela njegova s radošću!
23 Drugi, koji su plovili morem na lađama, trgovali na velikim vodama,
24 Gledali su djela Gospodnja, čudesa njegova nad dubinom:
25 Kad on zapovjedi, diže se vihor, koji uzburka valove.
26 Dizali se do neba, survali se u dubinu; tada je duša njihova obnemogla od nevolje.
27 Posrtali su i ljuljali se kao pijani; sva se je umjetnost njihova iscrpla.
28 Povikaše u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove.
29 On obrati buru u tišinu, i valovi morski umuknuše.
30 Tada se razveseliše, što nastade tišina; on ih onda povede u žuđenu luku.
31 Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za čudesa njegova među ljudima!
32 Neka ga hvale pred skupljenim narodom, neka ga slave u vijeću starješina!
33 "On je, koji zemlju riječnu pretvara u pustinju, tla bogata izvorima u suhu zemlju,
34 Plodna polja u slanu pustaru za zloću stanovnika njihovih.
35 On pretvara pustinju u jezero, suhu zemlju u tlo bogato izvorima.
36 Tamo onda naseljava gladne; Oni podižu sebi grad za stanovanje,
37 Siju polja, sade vinograde, skupljaju plodove kao nagradu.
38 I on ih blagosliva, i oni se i množe veoma, i ne da on nikada, da, se umanjuje stoka njihova.
39 Ali opadnu i skučeni postanu pod teretom nesreće i brige.
40 Tako izlijeva sramotu na knezove, pusti da lutaju po pustinji bez puta.
41 Tako izvlači siromaha iz nevolje, obitelji njegove umnoži kao stada.
42 To gledaju pobožni i raduju se; sva zloća zatvara usta svoja.
43 Tko je mudar, neka zapamti ovo i neka primi k srcu milosrđe Gospodnje!"
| Psalmi (Šarić) |