Povelja kralja Kolomana samostanu sv. Marije u Zadru (1102.)

Izvor: Wikizvor

Darovnica kralja Kolomana samostanu sv. Marije u Zadru (1102.)
autor: kralj Koloman

izdana 1102. godine


Transkript:

Anno incarnationis domini nostri Jesu Christi millesimo centesimo secundo.
Ego Collomannus, dei gratia rex Ungarie, Croatie ataque Dalmatia. Salvo abito consilio, postquam coronatus fui Belgradi supra mare, in urbe regia, rogatu subsriptorum meorum comitum, pro karitate dei et remedio anime mee, dono perpetuam pacem et regiam libertatem monasterio sancte Marie monialium, quod situm est in Jadera, ut ibi deo deuote degentes, secure deum interpellare pro me et pro statu mei regni valeant. Nam nemo secularibus inuolutus se curis, deum, ut tanto decet ordini, contemplari potest. Unde sub istius priuilegii scriptione hanc dationem regie libertatis sic corroboro, ut nullus mei regni audeat quicquam distrahere vel auferre illi monasterio, tam in mobilibus, quam et in immobilibus. Si quis vero contumax nostre legali huic iussioni contraire temptauerit, et aliquid de bonis monasterii usurpauerit, illi ecclesie quadruplum reddat, usurpator vero cum suis omnibus regali sententie subiaceat. Et hoc confirmamus nostra sigillatione, istorumque comitum:
Procopius Acriensis episcopus, laudo. Sigindinus Zagoriensis episcopus, laudo. Ysaac comes, laudo. Petrus comes, laudo. Clodia comes, laudo. Saul comes, laudo. Arnej comes, laudo. Thomas comes, laudo. Andreas comes, laudo. Cosmas comes, laudo. Vochan comes, laudo. Dionisius comes, laudo.

Prijevod:

Godine 1102. upućenja Gospoda našega Isusa Krista.
Ja Koloman, po milosti Božjoj kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije, nakon držana sabora, pošto bijah okrunjen u kraljevskom Belgradu na moru, na molbu potpisanih župana mojih, za milost i spas duše svoje dajem vječiti mir i kraljevsku slobodu samostanu blažene djevice Marije, koji se nalazi u Zadru, da ondje uzmognu (koludrice) pobožno živjeti i sigurno Gospoda Boga moliti za mene i blagostanje države moje. Jer nitko od svećenika, prenatrpan brigama, ne može onako Bogu služiti, kako dolikuje redu. Stoga ovim pismom taj dar kraljevske slobode tako potvrđujem. da ni jedan moj podanik ne smije tomu samostanu štogod oteti ili uzeti nj od pokretnoga ni od nepokretnoga dobra. Ako bi se pak tkogod usudio, da drsko pogazi ovu zakonitu kraljevsku zapovijed našu i štogod sebi prisvoji na silu od imanja samostanskih, on ima toj crkvi u četverostrukoj vrijednosti naknaditi štetu, a sam nasilnik potpast će sa svim svojim, što ima, sudu kraljevskomu. To potvrđujemo našim pečatom i pečatom naših župana. Prokopije, biskup đurski (u lat. originalu Agriensis); Sigindin, biskup zagrebački (Zagoriensis), Isak župan, Petar župan, Kladija župan, Saul župan, Amej župan, Toma župan, Andriia župan, Kuzma župan, Vokan župan, Dionisije župan.