|
Liturgijska posljednica na Misi sv. Dominika (5. kolovoza) i blagdan njegova prijenosa (24. svibnja).[1]
|
Missale Ordinis praedicatorum (Misal Reda propovjednika), Rim, 1965., str. 496–497.
In caelélesti hierarchía
nova sonet harmonía,
novo ducta cántico.
Cui concórdet in hac via
nostri chori melodía
congáudens Domínico.
Ex Aepipto vastitátis
virum suae voluntátis
vocat Auctor saéculi.
In fiscélla paupertátis
flumen transit vanitátis,
pro salute populi.
In figura cátuli
praedicator saéculi
matri praemonstrátur.
Portans ore fáculam,
ad amóris régulam
pópulos hortatur.
His est novus legislátor,
his Elías aemulátor,
et detéstans crímina.
Vulpes díssipat Samsónis,
et in tuba Gedeónis
hostis fugat ágmina.
A defúnctis revocátum,
matri vivum reddit natum
vivens adhuc córpore.
Signo crucis imber cedit,
turba fratrum panem edit
missum Dei múnere.
Felix, per quem gáudia
tota iam Ecclésia
sumens exaltátur.
Orbem replet sémine:
in caelórum ágmine
tandem collocátur.
Iacet granum occultátum,
sidus latet obumbrátum,
sed Plasmátor ómnium.
Ossa Ioseph pulluláre,
sidus iubet radiáre,
in salútem géntium.
O quam probat carnis florem,
omnem súperans odórem,
túmuli fragrántia!
Aegri currunt et curántur,
caeci, claudi reparántur,
virtútum frequéntia.
Laudes ergo Domínico
personémus mirífico,
voce plena.
Clama petens suffrágia,
eius sequens vestígia,
plebs egéna.
Sed tu, Pater pie, bone
pastor gregis et patróne,
prece semper sédula,
Apud curiam summi Regis,
derelicti vices gregis
commenda per saecula.
|
|
Prepjevali Dominik Budrović i Zlatan Plenković u Dubrovniku oko 1965.[1]
Zapjevajte, rajski kori,
nek se nova pjesma ori
novim pjevom, radosno.
Sa pjesmama nebesnika
proslavimo Dominika
i mi rado, ponosno.
Iz „Egipta” pustih strana
zove muža odabrana
tvorac sv’jeta ovoga.
On u lađi siromaštva
pr’jeđe r’jeku sv’jeta tašta
za spas ljudstva grješnoga.
Kroz lik pseta maloga
govornika slavnoga
majka u snu gleda:
Noseć zublju plamenu,
svetu ljubav vatrenu,
c’jelom sv’jetu preda.
Gle, zakone dava nove,
ko Ilija narod zove
da se zloći ukloni.
Samsonove tjera lije,
gedeonskom trubljom bije,
protivnika izgoni.
Mrtvo d’jete od sna budi,
uskrsnuto majci nudi,
dok je ovdje živio.
Na znak križa kiša stane,
a na stolu kruh osvane
što ga on izmolio.
Crkva slavom njegovom
sebe kr’jepi obnovom,
snagom vjere prave.
Braću sv’jetom razasu:
Njega Nebo obasu
darom vječne slave.
Sniva zrno sakriveno,
zv’jezde svjetlo zasjenjeno,
kad odjeknu Tvorca glas:
Nek iz zrna stablo lista,
a iz zv’jezde sjaj zablista
narodima svim na spas.
Djevičanstvo tvoje, Svetče,
miris ljepši neg sve cv’jeće
s groba tvog pokazuje.
Bolesnike snagom kr’jepi,
ozdravljaju hromi, sl’jepi:
svetost se dokazuje.
Slavnom Svetcu hvalu dajmo,
iz sveg srca zapjevajmo
Dominiku.
Braćo, Otca zazivajmo,
Njegov uzor nasljedujmo,
svoju diku.
A ti, Otče, dobri, blagi,
naš pastiru, vođo dragi,
brani sve nas rječito.
I na vječnoga Kralja dvoru:
po svom moćnom zagovoru
djecu štiti vječito.
|
|
