Pjesan XVIX

Izvor: Wikizvor
Pjesan XVIX
autor: Ignjat Đurđević



Piktogram oznake javnoga vlasništva Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.




   Toli tebe me veselje
ucviliti može i smesti
i najveće tve su želje
radovat se môm bolesti?
   O nakazni prem žestoka 5
kâ vas pako s sobom vodiš,
ter se boliš, pokli uzroka
od bolesti ne nahodiš.
   Ruže od grada, ja sam obro
kroz čestitos svakčas veću 10
veselit se za me dobro,
veselit se za tvu smeću;
   er dvostruku rados primam
s tve bolesti kâ tašta je:
jednu, koju po meni imam, 15
drugu, ku mi tvoj plač daje.
   I tvâ duša zavidnica,
er s me sreće plakat uze,
molim nebo da joj s lica
vik ne ukloni plače i suze. 20
   Bez pomoći tužan bio,
pali u vjetar tvoji uzdasi,
nitkomu se ne vidio
u tvôj tuzi tužan da si.
   I ako tkogod pozno tvoje 25
jade, tužbe i pečali,
reko: "Sve to himbeno je
za privarit tko te žali."
   Plako mrtva, tkoga ljubiš,
plako krvim vrijeme u svako, 30
plako, dokle oči izgubiš,
a i bez oči srcem plako.
   Plako tvojijeh, plako tebe,
plako u dobru najvećemu,
plako još i bez potrebe, 35
plako i ne zno plačeš čemu.
   Tvojom tugom u môj sreći
sveđ se grizo srcu u tvomu
i svakomu zavideći
nezaviđen bio nitkomu.40