Pacta conventa (1102.)

Izvor: Wikizvor

Pacta conventa (poznata i kao Qualiter)
autor: nepoznat, prijevod: Jaroslav Šidak

Pacta conventa, poznata i kao Qualiter, Concordia, Appendicula i Memoriale, sačuvana je kao dodatak trogirskom rukopisu Historie Salonitane iz druge polovice 14. stoljeća, zbog čega je poznata i kao Trogirska apendikula.


Transkript:

Qualiter et cum quo pacto dederunt se Chroates regi Hungariae

Colomanus dei gracia filius Vladislaui regis Hungarie stans in regno loco patris sui et quia multa strenuitate uigehat, proposuit totam Chrouaciam usque ad mare Dalmaticum sub suo dominio subiugare. Venit cum suo exercitu usque ad flumen Draue. Chroates vero audientes de aduentu regis, congregauerunt exercitum suum et preparauerunt se ad pugnam. Rex uero audita congregacione ipsorum, misit suos nuncios, uolens ipsos graciose tractare et pacta cum eisdem, ut uoluerunt ordinäre. Chroates audita legacione domini regis, inito conscilio omnes insimul acceptauerunt et miserunt XII nohiles sapienciores de XII tribubus Chroacie, silicet: comitem Gurram de genere Chacittorum, comitem Vgrinum de genere Chuchacorum, comitem Marmognam de genere Suhhithorum, comitem Prihislauum de genere Çuddomirithorum, comitem Georgium de genere Snaçithorum, comitem Petrum de genere Murithorum, comitem Paulum de genere Gussithorum, comitem Martinum de genere Karinensium et de genere Lapçanorum, comitem Prihislauum de genere Polithum, comitem Ohridum de genere Laçnicithorum, comitem Johannem de genere Jamometorum, comitem Mirogum de genere Tugomirorum, qui uenientes ad dominum regem ei dehitam reuerenciam exhybuerunt. Dominus uero rex ad osculum pacis eos reeipiens et honoriffice traetans, ad talem concordiam deuenerunt: quod omnes predicti teneant suas possessiones ac bona cum omnibus suis paeifice et quiète. Et quod non teneatur atiqua predictarum generacio nee eorum homines soluere censum seu tributum regle maiestatl prephate, nisi tantitm teneantur predicti domino regi quando aliquis inuaderet sua confinia. Tunc si dominus rex mitteret pro eis, tunc ire debeant adminus cum X equitum armigerum de qualibet generacione predictarum suis expensis usque ad flumen Draue, inde uersus Hungariam ad expensas domini regis, usque quo exercitus durauerit debeant permanere. Et sie extitit ordinatum de anno domini M. C. IL et cetera.


Prijevod:

Kako i kojim se ugovorom predadoše Hrvati kralju ugarskomu

Koloman, Božjom milošću sin Vladislava, kralja ugarskoga, vladajući na mjestu svoga oca, a jer je bio veoma odvažan, odluči da čitavu Hrvatsku sve do mora dalmatinskoga podloži pod svoju vlast. Dođe sa svojom vojskom do rijeke Drave. Hrvati pak, čuvši za dolazak kraljev, sakupiše svoju vojsku i spremiše se za bitku. Kralj pak doznavši, da su se Hrvati sakupili, pošalje svoje poslanike hoteći s njima prijateljski pregovarati i sklopiti ugovor, kakav su oni željeli. Hrvati, saslušavši poruku gospodina kralja, sastavši se na skupštini svi skupa, prihvatiše i poslaše 12 plemenskih starješina od 12 hrvatskih plemena, i to župana Jurja od roda Kačića, župana Ugrina od roda Kukara, župana Mrmonju od roda Šubića, župana Pribislava od roda Čudomirića, župana Jurja od roda Snačića, župana Petra od roda Murića, župana Pavla od roda Gusića, župana Martina od roda Karinjana i od roda Lapčana, župana Pribislava od roda Poletčića, župana Obrada od roda Lačničića, župana Ivana od roda Jamometa, župana Miro(ne)ga od roda Tugomira. Ovi, došavši k gospodinu kralju, iskazaše mu dužnu počast. Gospodin pak kralj, primivši ih poljupcem mira, te dostojanstveno s njima postupajući, ovako se pogodiše: da će spomenuti sa svim svojim bližnjim uživati svoje posjede i imovinu u miru i bez smetnje; da nijedan od spomenutih rodova ni njegovi ljudi nisu dužni spomenutomu kraljevskomu veličanstvu plaćati porez ili dohodak, osim što su spomenuti dužni gospodinu kralju, kad netko navali na njegove granice, tad ako gospodin kralj pošalje po njih, dužni su tad poći s najmanje 10 oboružanih konjanika od svakoga spomenutog roda do Drave na svoj trošak, odonud prema Ugarskoj na trošak gospodina kralja, i sve dok traje vojna, moraju ostati. I tako je bilo uređeno godine Gospodinove 1102.

Literatura[uredi]

  • Macan, Trpimir i Holjevac, Željko, Povijest hrvatskoga naroda, Školska knjiga, Zagreb, 2013. ISBN 978-953-0-61560-1