Obašašća i basanja/Tajna kala varcarskoga

TAJNA KALA VARCARSKOGA

Zmiju maziju kroz vatru varcarsku čađavu potegne kovačka muka, i zmiji za vrat stane.

Petu joj skuje, da zànožena ne basa kuda mu drago.

Razbijena i zarubljena između nakovnja i čekića i žilave desne bude hladna ćud zmijska.

Niz radosno tocilo srubi i zadnji trag misli zmijske, čovjeku nesklone.

Zmiju maziju u nevjestu sjajnu prometne, i šaru čitku i čestitu u grivnu utisne.

Do kolinčeta zatravi, da travom, livadom može kako hoće.

Kad se sve skuje, još ništa skovano nije dok tajni kal varcarki zvek ne skuje.

Iz kala tajnog, varcarskog crnila, loja međeđeg, vraninog graka, roga krampuzovog, šejtanskog papka

gatka kovačka, mudrost garava, sunce kroz šipilo

izvade kosu skovanu, ni milovanu ni maženu, rosi ašikliju, zmiji dušmana.