O upravljanju carstvom/Gl. XXIX. O Dalmaciji i susjednim plemenima

Gl. XXIX. O Dalmaciji i susjednim plemenima

Ako je znanje dobra stvar za sve ljude, onda ga postižemo tako što spoznajemo događanja. Iz tog razloga dajemo, za dobrobit svih onih koji dolaze poslije nas, jasno račun oba pitanja, i neka druga pitanja vrijedna pažnje i time dobra to može biti dvostruko. Dakle, oni koji žele znati način na koji Dalmacija bio osvojen i kako su ga slavenski narodi zauzeli, to možete saznati u nastavku, ali prvo njegov geografski položaj. Car Dioklecijan je volio zemlje Dalmacije jako puno i stoga je doveo iz Rima ljude i njihove obitelji i naselio ih u zemlji Dalmaciji. Kao doseljenici iz Rima, zovu se Romani, a ovo ime imaju i danas. Car Dioklecijan je također izgradio grad Spalato i sagradio u njemu palaču, koja se ne može riječima opisati ni jezikom ni riječima papira i čije ruševine svjedoče o antičkom procvatu sve do danas, iako ju je narušio dugi protok vremena. Osim toga, isti car Dioklecijan je izgradio grad Diokleju, koja je danas u vlasništvu Dukljana, zbog čega ime Dioklecijan ostaje ime stanovnika ove zemlje. Zemlje ovih Romana protezale su se sve do rijeke Dunav. Kad su neki od njih htjeli prijeći rijeku i istražiti tko sve živi s druge strane, prešli su i zatekli nenaoružana slavenska plemena, koja se zovu Avari. [Prije] ti ljudi nisu znali da itko živi s one strane rijeke, niti su Avari znali da itko živi s druge strane. Pošto su Romani zatekli Avare nenaoružane i nespremne za rat, porazili su ih i uzeli plijen i zarobljenike, te se vratili. Od tada su Romani uspostavili dvije izmjenične vojne postaje i, služeći od Uskrsa do Uskrsa, sa Promjenama ljudstva koja su se događala na Veliku subotu i oni koji su odlazili [na granice] za službu, susreli bi one koji su se vraćali. Blizu mora, ispod istog grada, nalazi se grad Salona, koja je upola manja od Carigrada, gdje su se svi Romani mobilizirali, naoružavali i odatle marširali do graničnog prijelaza koji se zove Kleisa (Klis), koji je od ovog grada udaljen četiri milje i zove se i danas Kleisa jer zatvara [prolaz] onima koji dolaze s druge strane. Odatle bi marširali do rijeka (Dunav).

Razmjena [vojske] vršila se mnogo godina, a Slaveni s druge strane rijeke, koji se nazivaju i Avari, rekli su zamišljeno: “Ovi Rimljani koji su prešli i uzeli plijen, od sada nadalje, neće prestati prelaziti da ratuje protiv nas. Pa hajdemo osmisliti plan sukoba s njima.” Tako su Slaveni, odnosno Avari, razvili plan i jednom prilikom kada su Romani ponovno prešli rijeku, postavili su zasjede i porazili ih u borbi. Slaveni su uzeli rimsko oružje i zastave, te druge vojne oznake te prešli rijeku i došli do prijevoja na Kleisi. Kad su ih tamo stacionirani Romani vidjeli, vidjeli su rimske zastave i oružje ovih ljudi kao svoje i tako ih propustili kroz prijevoj kod Kleise. Nakon prolaska, odmah su istjerali Romane iz Salone i preuzeli grad. Nakon što su se tamo naselili, počeli su vršiti pohode na Romane koji su živjeli u dolinama i na brdima, pljačkati, uništavati i zauzimati njihovu zemlju. Ostaci Romana našli su spas u obalnim gradovima, koje i danas posjeduju; kao što su Decatera (Kotor), Ragusa (Dubrovnik), Spalato (Split), Tetrangourin (Trogir), Diadora (Zadar), Arbe (Rab), Vekla (Krk) i Opsara (Lošinj), čiji se stanovnici do danas zovu Romani.

Od vladavine Heraklija, rimskoga cara, o čemu govori pripovijest Hrvata i Srba, svu Dalmaciju i narodi u njoj, kao što su Hrvati, Srbi, Zahumi, Terbounioti, Kanaliti, Dukljani i Arentani, koji su također poznati kao Pagani... Kada je Rimsko Carstvo bilo gotovo uništeno nemarom i neiskustvom tadašnjih vladara, osobito pod Mihajlom II. Amorionskim, oslabilo je u snazi gotovo do ruba izumiranja, stanovnici gradova Dalmacije postali su samostalni i samoupravni, niti podvrgnuti caru Rimljana (Bizant) niti bilo kome drugo. Osim toga domaći narodi: Hrvati, Srbi, Zahumci, Terbunioti, Kanaliti, Dukljani i Pagani, koji su se također pobunili protiv Rimskog carstva, postali su neovisni i samoupravni i nisu nikome bili podložni. Kako kažu, ti narodi nisu imali arhonata (knezova), nego isključivo župane, glavare, kao što je to slučaj s pvladavinom i na drugim slavenskim područjima. Osim toga, većina tih Slavena nije bila pokrštena i dugo su ostali pogani. Tijekom vremena od kristoljubivog cara Bazilija, poslali su poslanike koji su ga, moleći i kumeći zamolili da krsti nekrštene i da budu, kao nekada, podanici Rimskog Carstva. Saslušavši ih, ovaj slavni car, blažene i nezaboravne uspomene, poslao je carske službenike zajedno sa svećenicima i pokrstio sve gore navedene narode za koje se utvrdilo da su nekršteni. Zatim, nakon krštenja postavio im je arhonte (kneževe) koje su sami birali i odobravali iz obitelji koje su obožavali i favorizirali. Od tada do danas, njihovi se arhonti pojavljuju iz istih klanova, a ne iz drugih. Što se tiče Pagana, koji se zovu Arentani u jeziku Rimljana, ostali su nekršteni u nedostupnom i opasnom dijelu zemlje. Također, Pagani znači nevjernici u jezik Slavena. No, kasnije su i oni također poslali poslanike istom slavnom caru i zamolili da se i oni pokrste. Nakon što ih je poslao [kući], i njih je krstio. I budući da su, kao što smo već rekli, zbog nemara i neiskustva onih koji su bili na vlasti, poslovi Rimljana propali, osamostalili su se i stanovnici dalmatinskih gradova, i nisu bili više podložni ni caru Rimljana (Bizant) niti bilo kome drugome.

Nakon nekog vremena, za vladavine Bazilija, slavni i nezaboravni Bazilija, Saraceni, koji su došli iz Afrike su, pod zapovjedništvom Soldana, Sabe i Kalfusu, stigli u Dalmaciju sa 36 brodova i opustošili gradove Butovu (Budva), Rossu (Risan) i donji grad Decateru (Kotor). Također su došli do Raguse (Dubrovnik) i opsjedali ga 15. mjeseci. Tada su Dubrovčani, stjecajem okolnosti, poslali molbu Baziliju, zauvijek nezaboravnom caru Rimljana, rekavši mu; “Smiluj nam se i ne dopusti da nas unište oni koji odbacuju Krista.” Car je bio dirnut samilošću te je poslao patricija Nikitu, admirala flote, čije je prezime bilo Ooryphus, sa stotinu ratnih brodova. Saraceni su, doznavši za dolazak lađa admirala flote, napustili grad Ragusu i pobjegli preko [Jadrana] u Lombardiju, gsje su opsjeli tvrđavu Bari i zauzeli je. Zatim je Soldan tamo sagradio palaču, I vladao 4 godine cijelom Lombardijom do Rima. Upravo iz tog razloga car je poslao poslanstvo Ljudevitu, franačkom kralju, i rimskom papi, tražeći od njih suradnju vojskom koju je poslao. Prihvaćajući zahtjev od cara, kralj i papa stigli su s velikom snagom te su se združili s vojskom koju je poslao car, zajedno s Hrvatima, Srbima, Zahumljanima, Travunjanima, Kanalcima, Dubrovčanima i sa svim gradovima Dalmacije (svi su ti ljudi bili prisutni po carevom nalogu) i prešli su u Lombardiju, gdje su opsjeli tvrđavu Bari i zauzeli je. Hrvati i drugi slavenski arhonti bili su prevezeni u Lombardiju uz pomoć dubrovačkih brodova. Rimski car je zauzeo grad Bari i svu zemlju, a Soldan i drugi Saraceni su bili odvedeni od strane Ludovika, kralja Franačke, i on ih je odveo u grad Kapuu i grad Benevento. Niko nije vidio da se Soldan smije. A kralj reče: „Ako mi itko iskreno dojavi ili mi pokaže Soldana kako se smije, dat ću mu puno novca." Kasnije ga je netko vidio kako se smije i izvijestio o tome kralja. Kralj je dozvao Soldana i pitao zašto se smije. Soldan je odgovorio: “Vidio sam kolica sa kotačima kako se okreću ukrug i tako sam se smijao jer sam i sam jednom bio na vrhu, a sada sam niži od svih, ali Bog bi me mogao ponovo uzdići.” Poslije toga ga je Luj pozvao za svoj stol i večerao s njim. Knezovi od Kapue i Beneventa imali su običaj doći k Soldanu pitati ga za brigu i liječenje stoke i druge stvari jer je bio star i iskusan. Soldan, koji je bio lukav i pokvaren reče im: "Htio bih vam nešto reći, ali bojim se da ćeš me izdati kralju i da bih mogao izgubiti život.” Zakleli su mu se, i ohrabren time reče im: »Sve će vas kralj protjerati u Veliku Franačku i ako mi ne vjerujete, pričekajte malo i dokazat ću vam” Nakon toga, rekao je Luju: “Kneževi ovog mjesta su loši i nećete moći vladati ovom zemljom, osim ako ne uništite moćnike koji vam se suprotstavljaju. No ako zauzdate prve ljude grada i pošaljete ih u svoju zemlju, a onda će ti se ostali pokoriti, kako želiš." Kada uvjerio ga je da posluša ovaj savjet, Luj je naredio da se naprave željezni lanci za njihovo progonstvo, Soldan je otišao kneževima i rekao im: “Zar još uvijek ne vjerujete da će vas kralj prognati i učiniti da će vaše ime nestati iz sjećanja ljudi? No, ukoliko niste još uvjereni, otiđite i pogledajte što rade svi kovači po kraljevoj zapovijedi. Ako ih ne vidite kako prave lance i okove, znat ćete da je laž sve što sam vam rekao. Ali, ako govorim istinu, zaštitite se i nagradite me što sam vam dao prijateljski i spasonosan savjet." Knezovi, poslušaše Soldanov savjet pa kad ugledaše lance i okove, uvjerili su se, i od tada su planirali smrt kralja Luja. Kralj, ne znajući ništa o tome, ode u lov. Kad se vratio, knezovi su već bili zauzeli grad i nisu mu dozvolili ulazak. Kad je kralj Luj, vidio pobunu prinčeva, vratio u svoju zemlju. Kneževi rekoše Soldanu: “Šta želiš da ti damo, zauzvrat za spasenje koje si nam omogućio?" Tražio je da bude pušten, da se vrati u svoju zemlju, što su i učinili, i Soldan se vratio u Afriku, u svoju zemlju. Ali, ne zaboravljajući svoj stari bijes, Krenuo je u pohod i došao s vojskom do Kapue i Beneventa da opsjedne i pokoriti ih. Knezovi ovih gradova poslali su poslanike kralju Luju u Franačku da im pomogne u borbi protiv Soldana i Afrikanaca, ali kralj Luj, imajući saznao za trik koji je Soldan upotrijebio da uvjeri prinčeve, da je „kralj predlaže da vas pošalje u Franačku u lancima," odgovorio im je: "Žalim svoje prijašnje postupke prema tebi kad sam te ranije spasio od tvojih neprijatelja, a ti si mi zlom uzvratio za moje dobro, i budući da si me istjerao, sada se radujem tvom uništenju (smrti).“ Nakon neuspjeha s franačkim kraljem, šalju izaslanika rimskom caru, moleći ga da im pruži pomoć i izbavi ih iz ove opasnosti. Car je obećao da će im pomoći. Kad se poslanik vratio iz carskoga grada i donio dobre vijesti o savezu s carem, dok se približavao skloništu grada, zarobili su ga Soldanovi izviđači. Jer je Soldan znao unaprijed da je caru Rimljana poslana peticija i on je pokušao zauzeti njihov izaslanik, što je i učinio. Od zarobljenog izaslanika Soldan je saznao za službu koju je imao gotovo i da će rimska pomoć stići za nekoliko dana. Tada je Soldan rekao za izaslanik: "Ako budete činili ono što vam zapovijedam, bit ćete nagrađeni slobodom i velikim darovima, a ako ne, okrutno pogubljenje će vas lišiti života." Kad je izaslanik obećao učiniti ono što mu je naređeno, Soldan je rekao: „Naredit ću ti da staneš uza zid, zovi onima koji su te poslali i reci im: Ispunio sam zadatak koji sam dobio, jer sam govorio s rimskim carom u vaše ime, međutim, znajte da je moje putovanje bilo uzaludno, car uopće nije uzeo u obzir tvoju molbu - stoga je ne očekuj pomoć od cara." Kad je poslanik obećao izvršiti ovu naredbu, bio je uzeti blizu gradskih zidina.

Imajući u duši strah Božji, niti se bojeći Soldanovih prijetnji niti zaveden njegovim obećanja, pomislio je u sebi, “Bilo bi mi bolje da umrem sam i da to nemam mnoge duše prevarene i ubijene mojom izdajom.” Kad je bio blizu zidova, pozvao je prinčeve i rekao vladarima grada: “Gospodari moji, izvršio sam svoju službu i izvijestiti vas o [dobrom] odgovoru cara Rimljana, ali kunem se ti, po Sinu Božjem, spasenje cijele tvrđave i samih tvojih duša, tako da umjesto mene možete blagosloviti moju djecu i moju ženu koja se nada da će me zagrliti, i kao učinite li im, vaša će nagrada biti od Blagoslovitelja Pravednog - Gospodina, koji dolazi Sudac živih i mrtvih.” Nakon što je to rekao, ohrabrio ih je s slijedećim riječima: “Za moje postupke Soldan će me uništiti, smrt visi nada mnom, ali ti moraš stajati čvrsto i ne klonuti srcem, izdržati još kratko vrijeme i za nekoliko dana stići će spasenje koje vam je poslao car Rimljana.” Rekavši to, Soldanovi vojnici koji su bili odgovorni za njega, čuvši neočekivana poruka, svaki je stisnuo zube i pokušao pobjeći drugome kako bi bio taj osobno ubiti izaslanika. Nakon pogibije izaslanika, Soldan, strepeći od careve moći, povukao se u svoju zemlju. Od tada, do danas, ljudi iz Kapue i Beneventa su bili u lojalnoj službi i podložnosti pod vladavinom Rimljana, i za to dobili mnoge beneficije.

[Znajte da] grad Ragusa se ne zove Ragusa na romanskom jeziku, ali zbog činjenice da stoji na brdu (liticama), naziva se lau (litica) i stoga su nazvani Lausaioi, što znači 'oni sa sjedištem na litici'. u zajedničkog jezika, koji često mijenja imena mijenjajući slova, ime ima promijenio u Rausaioi. Ti isti Rausaioi posjedovali su drevnu tvrđavu Epidaurum. Dok su ostale gradove zauzimali Slaveni, zauzimali su i oni posjed ovog grada, te su neki ljudi pobijeni, a drugi porobljeni. Oni koji uspjeli su pobjeći i smjestili su se na najstrmijem mjestu gdje se nalazio grad [Ragusa] se sada nalazi. Prvo su sagradili malu, a zatim veću utvrdu i proširio ga, a kasnije dodatno proširio zidove, kako bi olakšao rastuće stanovništvo, dok nije dostigla današnju veličinu. Među ljudima koji su se doselili u Ragusu možemo spominju se Grgur, Arsafije, Viktorin, Vitalije, arhiđakon Valentin, Valentin god otac protospafrija Stefana. Od njihove selidbe u Dubrovnik do danas prošlo je 500 godina. U ovom gradu leži [tijelo] svetog Pankratija (Pankracije iz Rima, 289-303), u Crkvi Svetog Stefana, koja se nalazi u sredini same tvrđave. Od vremena od njihove seobe u Dubrovnik do danas prošlo je 300 godina.

Grad Spalato (Split), što znači 'malo mjesto', osnovao je car Dioklecijan. Koristio ga je kao vlastiti dom i unutar njega sagradio dvorište i palaču, od kojih je većina uništena. Danas je ostalo samo nekoliko zgrada, uključujući i sjedište biskupije grada i crkve Svetog Dujma, u koji leže kosti samog svetog Domna i bio je počivalište [grobnica] cara Dioklecijana. Pod crkvom su nadsvođene prostorije koje su služile kao tamnica, u što je on (Dioklecijan) zatvorio svece koje je mučio. Sveti Anastazije također leži u ovaj grad. Obrambeni zidovi ove tvrđave nisu izgrađeni od cigle ili betona već od pravokutni blokovi od tesanika [najfiniji, precizni kamen za zidanje], jedan, a često i dva hvati u dužinu i hvati poprijeko. Blokovi su spojeni i postavljeni zajedno sa željezni krampovi “lijepljeni” rastopljenim olovom. U ovoj tvrđavi nalaze se brojni stupovi sa entablature iznad, na kojima je Dioklecijan namjeravao podići nadsvođene lukove i pokriti cijelu tvrđavu, a potom na svodovima sagraditi svoju palaču i sve stambene zgrade do visine dva-tri kata i pokrivajući cijeli prostor grada. Obrambeni zid ovoga grada nema ni bedema ni bedema, nego samo visoke parapete i puškarnice (prorezi za strijele) za strijelce.

[Znajte da] Tvrđava Tetrangurin (Trogir) je mali otok u moru, s vrlo uske prevlake koja se poput mosta proteže prema kopnu, preko koje su stanovnici ući u tvrđavu. Zove se Tetrangurin jer je dugačak i ima oblik krastavca. U ovom gradu počiva sveti mučenik sveti Lavrentije (225-58), arhiđakon. [Znaj to] Tvrđava Decatera (Kotor), što znači "sputan i zadavljen" u jeziku Rimljana, jer je more ukliješteno poput tankog jezika do 15 ili 20 milja [u unutrašnjosti] i tvrđava leži [na kraju] ovog zaljeva. Ima visokih planina oko ove tvrđave/grada, tako da sunce možete vidjeti samo ljeti, kada je in usred neba, a nikad zimi. Netruležna relikvija (tijelo) od Sveti Tripun, koji liječi sve bolesti, a osobito one koje muče nečisti duhovi. Njegova je crkva s kupolom.

[Znajući] da tvrđava Diadora (Zadar), na jeziku Rimljana znači "iam era", što znači "to je već bilo", tj. kada je Rim izgrađen, ova tvrđava je bila već izgrađena. Ovo je velika tvrđava. U narodu se zove Diadora. U ovoj tvrđavi leži u tijelo svete Anastazije (Sirmijske, umrle 304.), Eustatijeve kćeri djevice, koji je [tamo] vladao u to vrijeme, i sv. Hrizogona, monaha i mučenika, i njegova sv. lanac. Stošije je bazilika izduženog oblika, poput crkve/hrama sv Halkopratijski hram, sa zelenim i bijelim stupovima, sav prekriven slikama starinski stil s bojama. Njegov je pod prekrasan mozaik. U blizini je još jedna kupola crkva, Presvetog Trojstva; a iznad ove crkve je još jedna, i još jedna, sagrađena kao a trifora, također presvođena/kupolasta, u koju se penje spiralnim stubištem.

[Znajte da] Pod vlašću Dalmacije nalazi se arhipelag mnogo različitih otoke sve do Beneventa tako da se tamošnji brodovi nikada ne boje da će ih preplaviti oluje. Među tim otocima [na jednom] je tvrđava Vekla (Krk), na drugom otok - Arbe (Rab), na trećem je Opsara (Lošinj), na četvrtom Lumbricaton (Vrgada), koji su i danas naseljeni. Ostali otoci su nenaseljeni, napušteni tvrđave čiji nazivi su: Katautrebeno (Pašman & Ugljan), Pizouch (Dugi Otok), Selbo (Silba), Skerda (Škrda), Aloep (Olib), Skirdakissa (Pag), Pyrotima (Premuda), Meleta (Molat), Estiounez (Sestrunj), i svakakvih drugih za koje imena se ne mogu pronaći. Ostatak tvrđava, smješten na kopnu teme (provincija) i pokoreni od spomenutih Slavena, napušteni su i prazni, a u njima nitko ne živi.

Prethodno poglavlje:	O upravljanju carstvom	Sljedeće poglavlje:
'		O upravljanju carstvom/Gl. XXX. Priča o provinciji Dalmaciji