O upravljanju carstvom/Gl. IX. O Rusima, koji dolaze iz Rusije na dubencima (dubenim čamcima) u Carigrad
Gl. IX. O Rusima, koji dolaze iz Rusije na dubencima (dubenim čamcima) u Carigrad[uredi]
O Čunovi dubenci, koji iz izvanjske Rusije slaze u Carigrad, dolaze od Nemograda (Novgoroda), u kom stolovaše Svjetoslav, sin Igora kneza Rusije: a ima ih i od gradova Milinske), Ljubče, Černigova i Višegrada. Svi ti čunovi slaze uz rijeku Dnjepar, i okupljaju se oko grada Kijeva nazivana Samvatas. Sloveni pako, koji su im tributarni, imenito Kriviči, Lučani i ostali Sloveni sjeku za zimsko doba u svojim gorama stabla, pa ih izrade; a kad se otvori vrijeme i otkopni led, odvuku ih u obližnje vode. A kada ih spuste u rijeku Dnjepar, dovezu ih istom rijekom u Kijev, pa ih izvuku, da ih posve dovrše, i prodaju ih Rusima. Knd Kusi kupe ove ladjice, razrješuju svoje stare čunove, vade puljarke, i škare, i ostale sprave, pa ih (nove čunove) opreme. Mjeseca junija onda se rijekom Dnjeprom spuste do Vitečeva (Vjatičevo), grad koji je Rusima tributaran. Ondje ostanu dva do tri dana sabrani, dok se svi čunovi skupe, a onda se otisnu i spuste dalje niz rečenu rijeku Dnjepar. I najprvo dodju do prvoga praga, nazvanoga Nespij, što znači ruski i slovenski: ne spavaj. Ovaj prag toliko je tijesan, koliko širina čikanistirija; u sredini su pako pećine, koje izgledaju kao otočje. Kad na taj prag voda dodje i preko njega pretiče i odanle pada na donji kraj, daje jaki šum i zadaje strah. Rusi se ne usudjuju onuda sredinom proći, već se primaknu kraju i ljude stave na suho, dočim si stvari ostave u čunovima, pa onda' vodici goli gaze nogaVna pipljuć, da se na kom kamenu ne ogrebu. Dok ovi pako gaze, jedni drugovi odrivavaju provu, drugi rebra ladje, a treći opet krmu. I tako sa svom pažnjom prelaze preko prvoga praga zavojem i uz obalu rijeke.
Dok ovako prodju preko toga praga, ukrcaju opet ljude, što su ih stavili na kopno, pa otplove i dodju do drugoga praga, koji se ruski zove Ulvorsi, a slovenski Ostrovni pragil, što znači otok praga. I ovaj je sličan prvom, mučan i teško prohodan. I opet iskrcavši ljude, prevezu čunove, kao i prije. Jednako prolaze i preko trećega praga, zvanog Jelandri (Gelandri), što slavenski znači: jeka praga. Tako ide i opet preko četvrtoga, velikoga praga, koji se ruski zove Aifar, a slovenski Nejasit, zato što pelikani (nejasiti) imaju svoja skrovišta u kamenju praga. U tom pragu idu sve ladje ravno kopnu, pa izlaze oni, što su od njih opredijeljeni, da stražu straže, i odlaze tamo, i ovi budno straže radi Pečenega. Ostali pako uzmu sobom stvari, što ih imaju na ladjama, a robovi ih u lancima prenose kopnom 6000 koraka, dok ne predju prag. I tako jedni vukući, a drugi na ledjima noseći, prenose svoje čunove preko praga, i tako spustivši ih u rijeku, natovare ondje stvari, udju i opet otplove. Došavši do petoga praga ruski Varufor, a slovenski Volni prag (V^lnaj prag) zvanog, jer nadunja veliku baru, opet prenose čunove preko zavoja rijeke, kako kod prvoga i drugoga praga. Pa dolaze do šestoga praga, ruski Leanti zvanoga, a slovenski Vrući, to jest vrijenje vode. Jednako predju i ovaj, pa od njega otplove i dodju do sedmoga praga, koga zovu ruski Struvun, a slovenski: Naprezi („na praze“), što znači mali prag. Tada prelazu preko prijelaza Kranija, kojim prelaze iz Rusije Hersonci, a Pečenezi u Herson. Ovaj prelaz imade širinu hipodroma, a visinu od ozdo dokle okom segneš, i do kud stigne strijelčeva strijelica. I tamo dodju Pečenezi i napadaju na Ruse.
Prešavši ovo mjesto dolaze do otoka zvanoga sv. Grigorij, na kojemu obavljaju svoje žrtve, jer je na onome mjestu vrlo veliki hrast. Žrtvuju pako žive ptice; naokolo meću i strijelice, drugi opet komadiće hljeba i mesa, ili tko što ima; to je već tako njihov običaj. A i žrijeb bacaju za ptice, koje će zaklati i jesti, a koje žive pustiti. Od ovoga pako otoka, dok stignu do rijeke Zeline, Rusi se boje Pečenega. Kad se odavle otisnu, dodju za četiri dana plovidbe do jezera, gdje je ušće rijeke, a u njemu je otok sv. Eterija. Stigavši pako do ovoga otoka, odmaraju se tamo do dva i tri dana, i urede, na koliko treba, opremu čunova svojih: jedra i katarke45), i krmila, što sobom imadu. Kako je ušće te rijeke ovo jezero, kako je rečeno, koje se proteže do mora, a prema moru leži i otok sv. Eterija, to polaze k rijeci Dnjestru48), te došavši sretno tamo, opet otpočinu. A kada je lijepo vrijeme, uvezu se u rijeku, nazvanu Bijelu. I jednako otpočinuvši se ondje, natrag se otisnu i dodju u Zelinu, u tzv. parakladij rijeke Dunava.47) Nu sve dok ne prodju rijeke Zeline48), trče uz njih Pečenezi, pa kad po više puta more izbaci čunove na zemlju, iskrcavaju ih svih, da se tako zajedno stave na suprot Pečenezima. Od Zeline pako dalje ne boje se više nikoga, već ušavši u zemlju Bulgariju dolaze u ušće Dunava. A od Dunava dolaze u Konopu, a od Konope u Kostanciju uz Rijeku Varne49,), a od Varne u Rijeku Dičinu90), Sto sve pripada zemlji Bulgariji. Od Dičine pako stižu u krajeve Mesimbrije"1), pa se tako kod ovih svršava njihova mučna, opasna, jedva prohodna i teška plovidba. Zimski pako i tvrdi život Rusa52) ovaj je: kada dodje mjesec novembar, odmah njihovi knezovi sa svim Rusima izlaze iz Kijeva i odu u gradove, koji se zovu GirabS), to jest u Slovenije'*) (si? tac SxXapt-vta?) Drevljana (ima biti Aep[3idv<ov), Dregovića, Krivica, Severa (Sep^icov), i ostalih Slovena, koji su tributarni Rusima. A kad'su se ondje cijelu zimu prehranili, opet mjeseca aprila, kad otkopni led na rijeci Drijepru, slaze u Kijev- A zatim se opet prihvaćaju svojih čunova dubenaca (ko-ritnjaka), kako je prije rečeno, opreme ih i slaze prema Romaniji. Uzi mogu Pečenege zavojšćivati.