O koji ljuvene sej pjesni slišate

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
O koji ljuvene sej pjesni slišate
autor: Marin Držić


O koji ljuvene sej pjesni slišate



O koji ljuvene sej pjesni slišate,
     požal'te, jaoh, mene, a sebe čuvajte
ljubavi ke oblas, pod suncem koje sja,
     satira svaku vlas, — svjedok sam tomu ja,
ki njekad ne scienjah ljuvene tej strile,5
     odveće kad se uzdah u moje, jaob, sile,
dobrota s liposti ke slomi u meni
     ljuvenom kriposti s kojom se rvat ni!
Koje sam sužan bio, mladosti moje cvit
     odkad je procaftio; a toj ni mogao skrit10
niz blido lice ovoj plač ki sam prolivao
     i i[z] srca uzdah, moj koji sam podirao,
kunući nemilos gospoje svih vila,
     nemilos u milos ka se je stvorila.
Er što mi braniše i što zvah nemilos,15
     tizi[m] me shraniše, toj moja bi milos;
tizim ću na svit saj sloviti vrh inih,
     tizim ću vječni raj uživat u višnjih.
Tim, koji cvilite u ognju ljuvenom
     i oganj budite u ledu studenom,20
ne seien'te da je led sve što je studeno;
     ima lik svaka zled; ni je sve medeno
što slatko tko scijeni; a željam ljuvenim
     sve uzde puštat ni. Likara ćud je tim
drugo dat neg žudi smagljivi nemoćnik,25
     ki želi što mu žudi, a mrzi što mu 'e lik.
Ma sada poznam ja er sve što svit ljubi
     u vjetar ide tja i sve se, jaoh, gubi;
nego što slidimo put višnje dobrote,
     u kojoj vidimo sve vječne ljepote. 30
Život naš — kratak dan, žuđenja — nemoći,
     svjetovna dobra — san, a naši dni — noći!
Zatoj noć ođimo svjetovne tamnosti,
     a sunce slidimo od višnje svitlosti,
čim nam je dana moć po božjoj milosti,35
     pri neg nas smrtna noć obujmi mrklosti.




Piktogram oznake javnoga vlasništva Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.