Noja izlazi iz lađe

Izvor: Wikizvor
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Noja izlazi iz lađe

Noja izlazi iz lađe[uredi]

8 1 Bog se sjeti Noa, svih zvijeri i svih životinja koje bijahu s njim u lađi; on učini tada da zemljom puhne jedan dah i vode se umiriše. 2 Zalihe *Ponora se zatvoriše kao i otvori1 nebeski. 3 Kiša bi zadržana u nebu3 a vode se povukoše sa zemlje s plimom i osjekom. Po isteku 150 dana vode opadoše 4 i, u sedmom mjesecu sedamnaestog dana u mjesecu, lađa se spusti na planinu Ararat2. 5 Vode nastaviše opadati sve do jedanaestog dana desetog mjeseca i vrhovi se planina pojaviše. 6 Nakon 40 dana, Noa otvori otvori prozor na lađi koju je bio načinio. 7 On pusti gavrana koji odletje, odlazeći i vraćajući se, sve dok vode prekrivahu čvrstu zemlju. 8 Potom on pusti golubicu da vidi da li su splahnule vode na zemlji. 9 Ali golubica ne nađe gdje bi mogla spustiti nogu; ona se vrati njemu na lađu, jer vode pokrivahu svu površinu zemlje. On pruži ruku i prihvati ju da ju unese u lađu. 10 On počeka još sedam novih dana pa ponovo pusti golubicu iz lađe. 11 Navečer ona mu se vrati, i evo kako imaše u kljunu jednu zdravu malinovu grančicu! Noa znade tako da su vode splasnule na površini zemlje. 12 On sačeka još sedam drugih dana i pusti golubicu koja mu se više ne vrati. 13 Dakle, u godini 601., prvog dana prvog mjeseca, vode otkriše čvrsto tle. Noje skide krov s lađe i vidje tada da površina zemlje bijaše čvrsta. 14 Desetog mjeseca, dvadeset i sedmog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. 15 Bog reče Noi: «Iziđi iz lađe, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. 17 Sve životinje koje su s tobom, od svega što je tijelo u stvari od ptica, zvijeri, sva sitna zvjerad koja giba površinom zemlje, izvedi ih sa sobom i nek provrve na zemlji, nek' budu plodni i namnoženi na zemlji.» 18 Noa iziđe, i s njim njegovi sinovi, njegova žena i žene njegovih sinova; 19 sve zvijeri, sva sitna zvjerad, sve ptice i sve što giba zemljom iziđe iz lađe po obiteljima. 20 Noa podiže jedan *žrtvenik za GOSPODA. On uze od svake *čiste životinje, od svake čiste ptice i prinese žrtve paljenice1 na žrtveniku. 21 GOSPOD udahnu utažujući miris i reče u sebi: «Noinih nikad prokleti zemlje radi čovjeka. Sigurno, srce je čovjekovo k zlu usmjereno od njegove mladosti, ali nikad više Noinih udariti sve živo kao što sam učinio.

  • 22 »Toliko koliko zemlja bude trajala;
sijanje i žnjevenje,
hladnoća i toplota,
ljeto i zima,
dan i noć
nikad ne će prestati.»