Nahum (Šarić)/Glava 2.

¹ Uzlazi proti tebi, Ninivo, zatirač: čuvaj nasip, pazi na put, opaši bedra, skupi svu snagu svoju!

² Jer Gospod uspostavlja opet slavu Jakovljevu kao slavu Izraelovu, jer su ih razbojnici opustošili i loze im potrli.

³ Štit je junaka njegovih crven kao krv. Ratnici su u skerletu. Oganj prosipaju kola u dan, kad se oruža; kopljanici bjesne.

⁴ Po ulicama srljaju kola, jure preko trgova. Izgledaju kao baklje, odlete kao munje.

⁵ Spominje se junaka svojih: oni posrću u trku; hrle k zidovima. Već postavljaju bojni pokrov.

⁶ Na rijekama se otvaraju vrata. Tu očajava palača.

⁷ Odvodi se u ropstvo kraljica, odvlače se sluškinje njezine. One tuguju kao golubice i biju se u prsa.

⁸ Niniva je kao jezero vodeno od dana svojega postanja. Ali oni bježe. "Stojte! Stojte!" Ali se nitko ne obazire.

⁹ "Grabite srebro! Grabite zlato!" Blagu nema kraja, mnoštvo svakojakih dragocjenih stvari.

¹⁰ Pustoš, pohara, rasap, klonula srca, drhtava koljena, drhat u svim bedrima, crven od stida na svim licima.

¹¹ Gdje je log lavovima, brlog lavićima, kamo je išao lav, lavica i lavić, a da ih nije plašio nitko?

¹² Lav je lovio za mlade svoje, davio je za lavice svoje. Punio je špilje svoje lovom i brloge svoje plijenom.

¹³ "Gle, ja ću na tebe!" govori Gospod nad vojskama, "Učinit ću da kola tvoja izađu u dim. Tvoje će laviće proždrijeti mač. Istrijebit ću sa zemlje grabež tvoj. Neće se nikada više čuti glas poslanika tvojih!"

← Glava 1.

Nahum (Šarić)

Glava 3. →