LJETO, POSLIJE KIŠE
Golub je zapeo na mom tavanu.
Pustio sam ga van.
Cijeli dan, dok sam tipkao,
smetala mi jedna muha.
Potjeru za muhom smatrao sam
smiješnom i djetinjastom;
nedostojnom.
Vrapčići su se i ovog prijepodneva
žustro svađali u žbunju i na tujama.
Dok sam kopao, u namjeri
da izvadim stari betonski stup
međaš, što ga još djed postavi,
zemlja je bila jako mokra.
U tlu su živjele velike gliste.
Pazio sam da ih ne ozlijedim namjerno,
ali nisam se previše zabrinjavao
ako ih ozlijedim i zgazim
slučajno.
Čokot sorte direktora, Izabela,
star oko šezdeset godina,
pustio je vitice i razgranao se
bujno.
Trava je prošlo ljeto rasla
naočigled.
Ljeto, poslije kiše.
|
|
Priručnik egzistencijalne metafizike
