Lišće/Lišće/Vrebac
| ← Prikaza | LIŠĆE Vrebac autor: Fran Mažuranić |
Majka → |
Vrebac[uredi]
Vraz
S proljeća 1875. pucahu kraj Praga topovi. Znak da se je led na Vltavi prolomio.
Voda raste, bit će povodnje!
Ogromne ploče leda jurišaju na mosne stupove da ti se most pod nogama trese.
Pred svakim stupom napravio se je naravni »ledobran« — od ledenih ploča koje su se ondje nakupile, braneći time da led izravno u most ne udara.
Most je pun gledajućih ljudi.
Najednom nasta žamor. »Koukej! Koukej!« (Gledaj.)
Svjetina se tiska prema sredini mosta.
Što je?
Na jednoj od onih ledenih ploča koje su se za stup ulovile — vidiš vrepca.
Siromak je mokar i napol smrzao. Poskoči, hoće da se digne, da poleti — a ne može! Uvijek pada natrag na ledeno tlo.
»Chudáček!«
»Armer Teufel!« — čuješ kako ga žale u oba zemaljska jezika — što se u Češkoj rijetko kome događa.
Siromašna ptičica ganu sva srca. Svi strepe nad njom.
Hoće li se siromah osloboditi? Neće li pasti u vodu? Neće li ga nova ploča leda sobom povući?
Da ga je kako osloboditi?
Najednom protrnuše gledaoci.
»Pro pána boha, koukej!«
»Ist denn der Mensch wahnsinnig?«
I zbilja! Eno neki vrtoglavac otisnuo se u čunu od kraja. — — Prva ploča leda će ga satrti! — — Gledaoci niti ne dišu. — — Vješto izbjegava ledu i plovi prema vrepcu. Sretno ga je dokučio i sretno se vratio.
Svjetina kliče od veselja.
— — — Kako su ljudi dobra srca, pomislih — gledajući ta radosna, svijetla lica u kojima se je — reć bi — duša zrcalila — — — U tom zrcalu vidio sam cio svijet: nevin, miran i sretan.
— — Dakako, bio sam još mlad, vrlo mlad!...