Lišće/Lišće/Pjevačica
| ← Bugarin | LIŠĆE Pjevačica autor: Fran Mažuranić |
Plaća → |
Pjevačica[uredi]
Konj me je udario, moram ležati. Proći će više dana dok ozdravim. Poginut ću od dosade — — — Zijevam. — — »Da sam bar oženjen!« — — Zijevam iznovice.
Tad začujem iz kuhinje pjesmu. Slušam.
Gospodareva kuhinja se dotiče moje spavaonice te čujem skoro sve što se unutra događa. Toga glasa još nisam čuo — bit će valjda nova sluškinja.
Slušam. Pjeva slovenske narodne pjesmice — bit će valjda istom iz sela došla. Pjeva tužne, mile pjesmice. Kako slatko se sluša!
Glas joj je čist kano srebro, a mekan kano prvi poljubac.
Ne znam ni sam zašto si tu djevojku tako krasnom mislim. Taj glas može samo iz vrućeg srca izvirati. Samo krasna usta mogu tako slatko pjevati. Samo nevina duša može tako nježne pjesmice izabirati...
Tako slušah više dana.
Pjev njezin bijaše često sličan cvilu male ptičice, — valjda se sjeća svojega doma, svoje majke...
Iza kratkog vremena umukne. Mjesto pjevanja čuh, podvečer, iz kuhinje zveketanje sablje i smijeh — —
Pak je opet pjevala. Ali što?
»Du hast Diamanten und Perlen« — —
To vam pjeva cijeli božji dan! Sad glasno, sad potiho; sad brzo, sad lagano; sad tužno, sad strastveno — kako joj se kada duša talasa, al uvijek i uvijek »Du hast -«
To ju je valjda naučio njezin dragi — onaj sabljom zveketajući polustvor.
Dok ovo pišem, odziva se iz kuhinje taj nesretni »Du hast!«
Iz kože bih skočio!
Slovenka — jedva desetak dana u gradu — zaboravi već svoje mile, narodne pjesmice. Uz dragoga će zaboraviti i majku i njezine dobre savjete — —
»Mein Liebchen, was willst du noch mehr!?« odziva se iz kuhinje.
Idem, sve šepav, iz kuće — —
- ^ I u gradu je lijepa sobica bila.