Lišće/Lišće/Miran igrač
| ← Otac i sin | LIŠĆE Miran igrač autor: Fran Mažuranić |
Jedinac → |
Miran igrač[uredi]
Shakespeare, King Henry V.
Većinom se ljudi, kad u igri dobivaju, smiju i drugima rugaju — a kad gube, onda se srde.
Apsolutno mirna igrača nisam još vidio, a o jednom mi je stric ovo pripovijedao:
Gledao sam kako su igrali roulette. Osobito me je jedan igrač zanimao. S najvećom hladnokrvnošću ogromne je svote dobivao i gubio.
Napokon ga stade nesreća proganjati. Svaka karta na koju je položio, gubila je. Četrnaest puta redom položio na »rouge« — i četrnaest puta pojavio se »noir«.
S najvećim mirom isplaćuje on svoje gubitke lijevom rukom. Desnicu drži pod kaputom.
Kad je i posljednji novčić izgubio, ustade nehajno, te pristupivši k meni gledaše kako drugi igraju — držeći još uvijek desnicu zataknutu.
— Gospodine — rekoh mu — ja se čudim vašemu miru. Kako možete uz tolik gubitak biti tako hladan?
— Hladan?! — reče igrač otvorivši kaput — gledajte ovamo, pak ćete vidjeti kako!
— — — Iz prsa mu tekla krv. Nokte desne ruke zakopao si je u prsa, kao da su jastrebove pandže.