Ktje mi se njekada i bi me žuđen'je autor: Marin Držić
Ktje mi se njekada i bi me žuđen'je
Ktje mi se njekada i bi me žuđen'je, u srcu mom sada drugo je hotjen'je.
S pameti stajem se, ter kteći što trudih, prem svasma kajem se, i što ufah i žudih.
Ljubav me i lipos pod svoju vlas stavi, razložna nu kripos tej sile me izbavi,
slobodi me i uze, u koj se samohoć zapletoh; na suze kad ne mnjah njome doć,
kad ličce rumeno bes sumnje pozirah, u kom sve ljuveno blaženstvo zamirah,
a srce jadovno puno nemilosti stojaše pripravno za dat mi žalosti.
Slobodu sad slavim pojući u vas glas, ljubavi, a pravim, tva minu svasma vlas;
ognjene tve strile zaman su, ke tratiš; njegda su ranile, slavu istom sad kratiš.