- Korosanti*
Krist je u Hostiji bijeloj izašao iz crkve.
Mašu srebrnim kadionicama ministranti.
Prozori su ogrnuti sagovima, okićeni
cvijećem.
Danas su Korosanti.
Sve je pošlo za Njim. On ide u blistavost
polja,
dok Ga zvonjava silna iz praznoga prati
mjesta.
U tišini dočekuje Ga samoća njiva i
vinograda.
Poljskim je cvijećem posuta sva cesta.
Ide za Njim mnoštvo pognute glave
(kao ono nekada),
zrelo se žito povija pred Njim, ko da
Tajnu sluti.
Vinogradi lebde u visini obronaka i
pružaju mladice.
Sve je kao nekad. On samo šuti.
Prostrla se pred Njim u čežnji trudom
obrađena zemlja,
koju je nekad stvorila Njegova ljubav i
Njegova sveta volja.
Kao anđeli posiplju pred Njim cvijeće
djeca u bjelini.
Otkrila se sva ljepota janjiskoga polja.
Blista zlatna monstranca u suncu, kad
On blagoslov dijeli.
Mnoštvo kleči, vinogradi se zelene,
pognuto se žito jače žuti.
Sve u zanesenju žudi, da progovori kao
ono nekad učenicima.
Ali On blagosivlje i šuti.
Masline se srebrene osjećajući Njegovu
blizinu,
nadviše nad cestom svoje grane poput
skrušenih ruka.
O, ni Salamun nije imao u kraljevskoj
svoj slavi
takvih slavoluka!
A iza Njegova pohoda polje je prazno.
Blistaju se puti.
Žito se iz zanesenja zlatnog uspravi i prene.
Vinogradi njišu mladicama kao da s
visina mašu.
Masline su ganuto srebrene.
* Tijelovo
