Kitica

Izvor: Wikizvor

 Vjetric se vije
    S kneževa luga
    Djevojče milo
    Potoku skače,
    Zahvaca vodu
    Vedricom kovnom.
       Niz vodu k dievi
    Kitica pliva,
    Mirisne u njoj
    Ljubice, ruže.
       Da bi ga znala,
    Kitice krasna,
    U prhku tko te
    Sadjaše zemlju;
    Prsten bi zlatni
    Dala mu s ruke.
       Da bi ga znala,
    Kitice krasna,
    Tko mi te likom
    Tananim sveza;
    Njemu bi dala
    Titrenku s kose.
       Da bi ga znala,
    Kitice krasna,
    Po ladnoj tko te
    Vodici pušti,
    Njega bi viencem
    Vjenčala svojim.
       Nagnú se dieva
    Kiticu lovit;
    Upade jadna
    U vodu ladnu.