Jeremija ispovijeda grješke svojeg pogana

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Jeremija ispovijeda grješke svojeg pogana

17 Ti ćeš mi izreći ove riječi:

Moje se oči tope u suzama,

noć i dan, bez prekida:

jedna velika nevolja je slomila

djevicu, moj narod.

18 Ako odem u polja,

evo žrtava mača;

ako li se vratim u grad,

evo onih koje muči glad.

*Proroci i svećenici prelaze

zemljom,

a da više ništa ne razumiju.

19 Jesi li ti prokleo Judu,

je li ti se ogadio *Sion?

Zašto nas udariti

jednim neizlječivim zlom?

Mi smo očekivali zdravlje,

ali ničeg dobrog,

čas kad bismo ozdravili,

ali je strah taj koji dolazi!

20 GOSPODE, mi smo svjesni

svoje krivnje, i iskvarenosti

naših otaca1:

da, mi smo grješni spram tebe.

21 Za čast tvojeg *imena,

ne budi prezriv,

ne ponizi prijestolja svoje

slave2!

Podsjeti se *saveza s nama,

ne zaniječi ga!

22 Među besmislenosti3 pogana,

ima li ih koji čine da pada kiša?

Bit će li to nebesa koja daju

padaline?

Nisi li ti taj koji je GOSPOD

naš Bog?

Mi te očekujemo,

jer ti si taj koji sve to čini.