Jeremija (Šarić)/Glava 48.
| Jeremija (Šarić) |
1 O Moabu. Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izraelov: Teško Nebu: "bit će opustošen! Sramota, Kirjatajim bit će osvojen. Sramota tvrđava slomljena.
2 Prođe slava Moaba. U Hešbonu snuju nesreću proti njemu: "Ustanimo, da ga istrijebimo, da nije više narod!" Madmene, i ti ćeš hiti uništen. Za tobom ide mač.
3 Čuj, jauk iz Horonaima: "Pustošenje i zatiranje veliko.
4 Satrven je Moab!" Razliježe se jauk djece njihove.
5 Putem od Luhita uzlazi se plačući. Kako se silazi u Horonaim, čuje se jauk nad propašću:
6 "Bježite, spasite život, budite kao magarac pustinje!"
7 Jer si gradio na svojim djelima i na blagu svojem, zato ćeš bi osvojen i ti. Kemoš putuje u ropstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima.
8 Zatirač dolazi na svaki grad. Ni jedan se grad neće spasiti. Poharat će se dolina, opustošit će se nizina, kako je rekao Gospod.
9 Stavite Moabu nadgrobni spomenik, jer je on razoren. Gradovi njegovi postaju pustinjom, bez stanovnika.
10 Proklet, tko se nemarno brine za riječ Gospodnju! Proklet, tko od krvi usteže mač svoj!
11 Od malena ostao je Moab u miru, ležao je mirno na drožđini svojoj, nije se pretakao iz suda u sud, nikada nije išao u progonstvo. Zato mu je ostao fin ukus. Njegov se miris nije izgubio.
12 "Zato, zaista, dolazi vrijeme", govori Gospod, "kada ću mu poslati bačvare. Oni će ga priječiti, ispraznit će bačve, porazbijat će sudove.
13 Tada će se Moab osramotiti zbog Kemoša kao kuća Izraelova nekoć Betelom, u koji se je uzdala.
14 Kako samo možete reći: 'Junaci smo ljudi puni snage za boj!'
15 Zatirač je Moabov izišao proti njemu, Najbolji od mladosti njegove silaze na zaklanje," govori kralj;
16 Ime je njegovo 'Gospod nad vojskama'. "Posve je blizu propast Moabova. Brzo korača njegova nesreća."
17 Žalite ga, svi susjedi njegovi, svi, koji znate za ime njegovo, recite: "Kako se slomi jaki štap, slavno žezlo!"
18 Siđi sa slave svoje, sjedi u blato, stanovnice kćeri dibonska! Zatirač Moabov izlazi proti tebi, ruši gradove tvoje.
19 Stani na put i pogledaj oko sebe, stanovnice Aroera! Upitaj umakloga bjegunca, reci: "Što se je dogodilo?"
20 Osramoćen je Moab, razbijen. Jaučite i vičite, glasite na Arnonu: "Srušen je Moab."
21 Sud dolazi na zemlju ravnu, na Holon i Jahzu i Mefaat,
22 Na Dibon i Nebo i Bet -Diblatajim,
23 Na Kirjatajim i Bet-Gamul i na Bet-Meon,
24 Na Kerijot, Bosru i sve gradove zemlje moapske, daleke i blize.
25 "Odbijen je rog Moabu, mišica se njegova smrskala," govori Gospod.
26 Opijte ga! - Podigao se na Gospoda. - Neka padne Moab u vlastitu bljuvotinu! Neka bude sada sam na podsmijeh!
27 Nije li tebi Izrael bio na podsmijeh? Je li se možda zatekao među kradljivcima, da podrugljivo treseš glavom, kadgod si samo govorio o njemu?
28 Ispraznite gradove i nastanite se u klisurama, stanovnici moapski! Učinite kao golubica, koja se gnijezdi u pustari na kraju gudure!
29 Čuli smo za ponos Moabov, veoma veliki, za njegovu oholost, njegovu nadutost i ponos, za razmetanje njegovo.
30 "Znam dobro obijest njegovu", govori Gospod. "Laž je brbljanje njegovo, laž je djelovanje njegovo."
31 Zato jaučem za Moabom, vičem glasno za svojim Moabom. Žalim ljude u Kir-Heresu.
32 Više, nego što sam plakao za Jazerom, plačem za tobom, lozo Sibmaha! Do mora se vuče vriježa tvoja, dopire do Jazera. U jesen tvoju i u berbu tvoju prodire zatirač.
33 Radost i veselje iščeznu s rodnoga polja, iz zemlje moapske. Učinio sam kraj vinu u kacama. Gnječioci neće više gnječiti. Vika ratna nije više radovanje.
34 Do Eleale prodire vika od Hešbona. Glasno jauču do Jahaza, od Soar do Horonaima, do Eglat Šelišije. Vode Nimrima postaju pustinja.
35 "Učinit ću u Moabu kraj govori Gospod, "onomu, koji se je penjao na visinu žrtvenu, da kadi bogovima svojim.
36 Zato tuguje kao frula srce moje za Moabom. Tuguje kao frula srce moje za stanovnicima u Kir-Heresu: "Propalo je sve koliko imanje i dobro njihovo.
37 Svaka je glava ćelava. Svaka je brada obrijana, zarezotine na svim rukama, oko bedara odjeća žalosti!
38 Na svim krovovima Moabovim i po cestama njegovim ništa do jadikovanje: "Jer sam razbio Moaba krao sud, što se ne dopada nikomu," govori Gospod.
39 Kako je satrven! - Jaučite! - Kako Moab okreće leda naprćen sramotom! Postade Moab podsmijeh i groza svima susjedima svojim.
40 Jer ovako veli Gospod: "Evo, kao orao lebdi nad njim, raširuje krila nad Moabom.
41 Osvojeni su gradovi, zauzete su tvrđave. U onaj će dan biti srce junaka Moabovih kao srce žene, što rada."
42 Uništen će biti Moab. Nije više narod, jer se je podigao na Gospoda.
43 "Groza i jama i zamke na tebi, stanovniče moapski!" govori Gospod.
44 "Tko je umaknuo grozi, upada u jamu, tko izađe iz jame, uhvati se u zamku, kad ovo pustim na Moaba, u godini pohođenja njegova," govori Gospod.
45 U sjeni hešbonskoj zaustavljaju se izmoreni bjegunci. Jest, nekoć je izašao oganj iz Hešbona i plamen ognjeni iz tvrđe Sihonove, opalio sljepočice Moabu, tjeme borcima.
46 Teško tebi, Moabe, izgubljen si, narode Kemošev! Sinovi će se tvoji zarobiti, i kćeri će se tvoje odvući u progonstvo.
47 "Na kraju dana okrenut ću sudbinu Moabovu," govori Gospod. Dovle je sud Moabu.
| Jeremija (Šarić) |