Jeremija (Šarić)/Glava 26.
| Jeremija (Šarić) |
1 U početku vladanja Jojakima, sina Josijina, kralja Judina, dođe ova riječ od Gospoda govoreći:
2 "Ovako veli Gospod: Postavi se u trijemu kuće Gospodnje! Objavi svima, što su došli iz gradova Judinih, da se poklone u kući Gospodnjoj, sve riječi, koje im po nalogu mome imaš reći! Ne izostavljaj ni riječi!
3 Možda poslušaju i vrate se sa svoga zla puta. Tada će mi se sažaliti s nesreće, koju im mislim učiniti zbog zlih djela njihovih.
4 Reci im: Ovako veli Gospod: 'Ako me ne poslušate i da idete po naputku, što sam vam ga dao,
5 I ne poslušate riječi proroka, sluga mojih, koje opet jednako šaljem k vama, premda ih ne slušate,
6 Postupat ću s kućom ovom kao sa Silom i grad ću ovaj učiniti kletvom za sve narode na zemlji."
7 Svećenici, proroci i sav narod čuli su, kako im Jeremija u kući Gospodnjoj izreče ove riječi.
8 I kad je Jeremija bio objavio sve, što mu je bio zapovjedio Gospod da kaže svemu narodu, uhvatiše ga svećenici i proroci i sav narod vičući: "Moraš poginuti!
9 Zašto objavljuješ u ime Gospodnje: 'Bit će ovoj kući kao Silu. Ovaj će grad pasti u ruševine, i nitko više neće stanovati u njemu'?" I sav se narod u kući Gospodnjoj skupi proti Jeremiji.
10 Kad su knezovi Judini čuli za ovaj slučaj, uzađoše iz palače kraljevske u kuću Gospodnju i posadiše se pred nova vrata kuće Gospodnje.
11 Svećenici i proroci izjaviše pred knezovima i cijelim narodom: "Ovaj je čovjek zaslužio smrt, jer je prorokovao proti ovome gradu, kao što ste čuli svojim ušima."
12 A Jeremija izjavi pred svima knezovima i cijelim narodom: "Gospod me je poslao, da proti ovoj kući i proti ovome gradu objavim sve riječi, što ste ih čuli.
13 Zato popravite putove svoje i djela svoja i poslušajte glas Gospoda, Boga svojega! Tada će se sažaliti Gospodu s nesreće, kojom vam je zaprijetio.
14 A ja sam u vašim rukama, činite od mene što mislite da je dobro i pravo!
15 Samo znajte: Ako me ubijete, krv nedužnu svaljujete na sebe i na ovaj grad i na stanovnike njegove; jer me je doista poslao Gospod k vama, da vam objavim sve ove riječi."
16 Tada izjaviše knezovi i sav narod svećenicima i prorocima: "Ovaj čovjek; nije zaslužio smrt; jer nam je govorio u ime Gospoda, Boga našega."
17 Neki od starješina zemaljskih ustadoše i rekoše skupljenomu mnoštvu:
18 "Mikah iz Morešeta ustao je kao prorok u vrijeme kralja Judina Ezekije. On je objavio svemu narodu Judinu: Ovako veli Gospod nad vojskama: 'Sion će se preorati u njivu, Jerusalem će biti gomila ruševina, gora hramska visoka šuma!'
19 Je li ga zato ubio Ezekija, kralj Judin, ili itko u Judi? Nijesu li se dapače pobojali Gospoda i gledali da umilostive Gospoda? I ražalilo se Gospodu, što im je bio zaprijetio nesrećom. A mi zar da učinimo tako veliku nepravdu na svoju vlastitu štetu?"
20 Tada je stupio još jedan drugi prorok u ime Gospodnje, Urija, sin Šemaje iz Kirjat-Jearima. On je prorokovao proti ovome gradu i proti ovoj zemlji isto onako kao Jeremija.
21 Kad su kralj Jojakim, sve vojskovođe njegove i svi knezovi čuli za govore njegove, tražio ga je kralj da ga ubije. I kad je Urija čuo za to, poboja se i pobježe i dođe u Egipat.
22 A kralj Jojakim posla ljude u Egipat, Elnatana, sina Akborova, i neke druge s njim.
23 Oni izvedoše Uriju iz Egipta i dovedoše ga kralju Jojakimu. Ovaj ga dade ubiti mačem i mrtvo tijelo njegovo baciti na groblje prostoga naroda.
24 A Jeremiju je štitio Ahikam, sin Šafanov, da ga ne predaju u ruke narodu, da ga pogube.
| Jeremija (Šarić) |