Jeremija (Šarić)/Glava 15.
| Jeremija (Šarić) |
1 A Gospod mi reče: "Kad bi i Mojsije i Aron stupili preda me, ne bih ipak htio više išta znati o tom narodu, makni mi ih s očiju, neka idu!
2 Ako te upitaju: "Kamo ćemo ići l, tada im reci: "Ovako veli Gospod: "Tko je za smrt, na smrt. Tko je za mač, pod mač. Tko je za glad, na glad. Tko je za ropstvo, u ropstvo.
3 Pustit ću na njih četiri zla", govori Gospod: "mač, da ih ubija, pse, da ih razvlače, ptice nebeske i životinje poljske, da ih jedu i utamane.
4 Učinit ću ih da budu na užas svima kraljevstvima zemaljskim zbog Manaseha, sina Ezekijina, kralja Judina, za ono, što je počinio u Jerusalemu."
5 "Tko će imati smilovanja s tobom, Jerusaleme, tko će te požaliti, tko će se vratiti k tebi, da zapita kako ti je?
6 Ti si me odbacio," govori Gospod, "okrenuo si mi leđa, zato pružam ruku svoju proti tebi si uništavam te, umoran sam od opraštanja.
7 Vijao sam ih vijačom na vratima zemaljskim, učinio sam rod svoj bez djece i vodio ga u propast, ali se ne vratiše s putova svojih.
8 Mogobrojnije su mi postale udovice njihove negoli pijesak na moru. Na majke mladih ljudi pustio sam da im dođe u po bijela dana zatirač. Pustio sam da ih iznenada spopadne tjeskoba i strahota.
9 Iznemogla je, koja je rodila sedmero, ispustila je dušu svoju još za dana sunce joj je zašlo. Bila je postiđena i posramljena, što još preostane od njih, predajem maču pred neprijateljima njihovim", govori Gospod.
10 Teško meni, majko moja, što si me rodila, čovjeka borbe i svađe za sve! Nijesam davao u zajam, niti su mi davali u zajam, i opet me sve proklinje.
11 Gospod je obećao: "Doista, Učinit ću te jakim da uspiješ, doista, u dan nesreće, u vrijeme potrebe uredit ću, da ti neprijatelj dođe s molbom.
12 Može li se gvožđe slomiti, gvožđe sa sjevera i mjed?
13 Posjed tvoj i blago tvoje predajem da se razgrabi bez cijene zbog grijeha tvojih u cijelom području tvojemu.
14 Učinit ću te da služiš neprijateljima svojim u zemlji, koje ne poznaješ, jer se je raspalio oganj od gnjeva mojega i bukti proti vama."
15 Ti znaš to, Gospode, spomeni me se i zauzmi se za me, osveti me na progoniteljima mojim, ne daj da budem zgrabljen preko tvoje strpljivosti, sjeti se, da podnosim porugu zbog tebe!
16 Kad si izdavao zapovijedi svoje, bile su mi kao jelo; riječ mi je tvoja bila radost i veselje srcu mojemu, jer sam ja prozvan po imenu tvojemu, Gospode, Bože nad vojskama!
17 Ne sjedim u krugu veselom i veselim se, prihvaćen rukom tvojom, sjedim sam; jer me ti napunjaš srdnjom.
18 Zašto da vječno traje bol moja, i zašto je huda rana moja, te neće da se iscijeli? Ti si mi postao kao varav potok, kao voda, na koju se ne možeš osloniti.
19 Nato reče Gospod ovako govoreći: "Ako budeš drugoga mišljenja, smiješ mi ponovno služiti, ako iznosiš samo pravo, a ništa krivo, smiješ opet govoriti po nalogu mojemu. Oni se moraju obratiti k tebi, a ti se ne smiješ prignuti njima.
20 Činim te za taj narod zidom mjedenim, nepredobivim. Udarat će na te, ali te neće nadvladati; jer sam ja s tobom, da ti pomažem i da te spasim", govori Gospod.
21 "Ja ću te izbaviti iz ruku bezbožnika, oslobodit ću te iz ruku nasilnika."
| Jeremija (Šarić) |