Jeremija (Šarić)/Glava 14.
| Jeremija (Šarić) |
1 Ovo je riječ Gospodnja, koja dođe Jeremiji povodom velike suše, govoreći:
2 "Juda tuguje, gradovi njegovi ginu, leže na zemlji, jauk se Jerusalema podiže.
3 Odličnici šalju sluge svoje na vodu, dolaze na bunareve, ali ne nalaze vode, vraćaju se s praznim sudovima, smeteni su i zbunjeni i pokrivaju glavu svoju.
4 Zbog polja, što je osušeno, jer ne pada dažd u zemlji, smeteni su seljaci i pokrivaju glavu svoju.
5 Jest, i košuta, što rađa na polju, ostavlja mlade svoje, jer više nema ništa zeleno.
6 Divlji magarci stoje na visovima i zijevaju za zrakom kao čagalji, oči se njihove gase, jer nema hrane."
7 "Ako grijehi naši svjedoče i proti nama: Gospode, budi nam milostiv zbog imena svojega, jer su mnogi prekršaji naši, kojima smo griješili proti tebi.
8 Nado Izraelova, spasitelju njegov u vrijeme nevolje! Što si kao tuđin u ovoj zemlji, kao putnika, koji se samo zaustavi da prenoći?
9 Što si kao plašljiv čovjek, kao junak, koji ne može pomoći? Ti si ipak u našoj sredini, Gospode, mi smo nazvani po imenu tvojemu, nemoj nas odbaciti!"
10 Ovako veli Gospod o na odu ovom: "Tamo i amo lutati, to vole oni. Nikada ne štede nogu svojih, a Gospodu se ne dopadaju, sada se on spominje krivnje njihove i kazni ih za grijehe njihove."
11 Dalje mi reče Gospod: "Ne moli milost za taj narod!
12 Ako i poste, neću uslišiti prošnje njihove, ako i prinose žrtve paljenice i darove, neće mi to ugoditi, nego ću ih istrijebit mačem, glađu i kugom."
13 Tada rekoh: "Ah, svemogući Gospode, evo, proroci im govore: "Neće vidjeti mača, neće vas glad pogoditi, nego ću vam dati siguran mir na ovom mjestu."
14 Gospod mi reče: "Laž ti prorokuju proroci u moje ime, ja ih nijesam poslao, nijesam ih naručio, nijesam im govorio. Izmišljena viđenja, ništavo gatanje i prijevaru srca svojega oni vam predaju kao proročanstva
15 Zato ovako veli Gospod o prorocima, koji prorokuju u moje ime, a da nijesu poslani od mene, i koji tvrde: 'Mač i glad neće doći u ovu zemlju!': Od mača i gladi svršit će ti proroci.
16 A ljudi, kojima oni prorokuju, ležat će po ulicama jerusalemskim, povaljani od gladi i mača, nitko ih neće pokopati, njih s njihovim ženama, sinovima i kćerima, izlit ću na njih nesreću njihovu.
17 Ovako ćeš im reći: 'Oči moje liju suze dan i noć i ne dolaze nikada do počinka, jer strahovit udarac pogodi djevojku, kćer, narod moj, posve neizlječiv udarac!
18 Ako izađem u polje, tu leže pobijeni mačem, ako uđem u grad, tu bjesne muke gladi. Jest, i svećenik i prorok lutaju naokolo po zemlji, ne znaju kud i kamo.'"
19 "Jesi li posve odbacio Judu, je li ti omrznuo Sion, što nas biješ, mjesto da nam pomogneš? Nadamo se spasenju dolazi ništa dobro; nadamo se vremenu ozdravljenja, a nema ništa osim straha!
20 Priznajemo, Gospode, zloću svoju, krivnju otaca svojih, doista griješili smo proti tebi.
21 Ali nas ne odbijaj zbog imena svojega, ne daj da se obeščasti prijestolje slave tvoje! Spomeni se zavjeta svojega s nama i ne prekidaj ga!
22 Ima li među tlapnjama neznabožaca tko, da daje dažd, ili daje li nebo od sebe da pada dažd, nijesi li ti to, Gospode Bože nas, zato čekamo tebe, jer ti činiš sve to.";
| Jeremija (Šarić) |