Jeremija (Šarić)/Glava 10.
← Glava 9.
|
Jeremija (Šarić) |
1 Čujte riječ, koju vam govori Gospod, kućo Izraelova! Ovako veli Gospod:
2 "Ne privikavajte se na običaje neznabožaca i ne bojte se znaka nebeskih; jer se samo neznabošci plaše od njih.
3 Jer su običaji naroda sama tlapnja. Lik je idolski samo iz drveta, što se siječe u šumi sjekirom, djelo ruke umjetnika.
4 On ga ukrasi srebrom i zlatom, klincima i čekićima utvrde ga, da se ne pomiče.
5 Idoli su kao strašilo u polju, ne mogu govoriti, treba ih nositi, jer ne mogu ići. Ne bojte ih se; ne mogu škoditi, a nije u njihovoj moći ni dobro činiti."
6 Nema tebi jednaka Gospode, velik si, i silno je ime tvoje zbog moći tvoje.
7 Tko da se ne boji tebe, kralju naroda! Jest, tebi to pripada, jer među svima mudracima naroda u svim kraljevstvima njihovim nema tebi jednaka
8 Svi su ludi i bezumni, i sva nauka o ništavim idolima obično je drvo.
9 Srebro kovano, što se donosi iz Taršiša, zlato iz Ofira, djelo umjetnika i ruku zlatara, modri i crveni grimiz odjeća je njihova. Sve je djelo umjetnika.
10 A Gospod je pravi Bog, živi Bog i vječni kralj. Od srdžbe njegove zadršće zemlja, narodi ne podnose gnjeva njegova.
11 Ovako ćete o njima reći: "Bogovi, koji nijesu stvorili neba i zemlje, iščeznut će sa zemlje i pod nebom."
12 On je stvorio zemlju snagom svojom, on je utemeljio svijet mudrošću svojom, on je razastro nebo razumom svojim.
13 Kad zaori glas njegov, zašušte vode na nebu. On vodi oblake s krajeva zemlje, baca munje s daždom, izvodi vihor iz odaja njegovih.
14 Luđak je svaki, koji to ne shvaća. Stidjeti se mora svaki umjetnik od livenoga lika svojega, jer je prijevara liveni lik njegov; nema duha u njemu.
15 Oni su tlapnje, tvorevine smiješne, u vrijeme kazne njihove kraj je njima.
16 Ali kao ovi nije dio Jakovljev, nego je on stvoritelj svega, i Izrael je pleme, što je njegovo. "Gospod nad vojskama ime je njegovo.
17 Digni sa zemlje zavežljaj svoj, koja sjediš u gradu opsjednutom!
18 Jer ovako veli Gospod: "Gle, ja ću ovaj put izbaciti kao praćkom stanovnike ove zemlje i povesti ih u nevolju, da me nadu."
19 "Teško meni od rane moje, neizlječiv je udarac moj, ali mislim: 'To je tijelo moje, podnijet ću ga!'
20 Šator je moj razoren, sva su užeta šatora mojega pokidana, djeca su moja otišla, otišla su. Nitko više ne razape šatora mojega i ne diže zavjese moje.
21 Jer su ludi bili pastiri, nijesu ništa pitali za Gospoda, i tako nijesu imali uspjeha: stado se njihovo sasvim raspršilo."
22 Čujte vijest! Približuje se, evo, vreva sila iz sjeverne zemlje, da pretvori gradove Judine u pustinju, u stan čagalja!
23 Znam, Gospode: sudbina čovjeka nije u ruci njegovoj. Nikomu nije dano, da odredi korak svoj na stazi života.
24 Karaj me dakle, Gospode, ali samo u blagosti, ne u gnjevu svojemu, da me ne uništiš!
25 Izlij gnjev svoj na narode, koji te ne poznaju, na plemena, koja ne zazivaju imena tvojega, jer progutaše Jakova, pojedoše ga i proždriješe i livade njegove učiniše pustinjom.
← Glava 9.
|
Jeremija (Šarić) |