Jedna žalopojka nad ruševinom Moaba

Izvor: Wikizvor
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar
Jedna žalopojka nad ruševinom Moaba

Jedna žalopojka nad ruševinom Moaba[uredi]

6 Mi smo upoznali krajnju oholost
Moabovu1,
njegovu drzovitost, njegov ponos,
njegovu nerazumnost,
njegove isprazne želje.
7 A sada Moab na
Moab se žali,
oni se svi žale. Na
kolače od grožđa iz Kir-Hare-
seta2,
oni jecaju, preneraženi.
8 Jer polja Heš-
bona propadaju,
a vinogradi Sivme
čije vino uspavljuje gaz-
de naroda:
oni se proteže sve do Jazera,
gube se u pustinji,
a njihovi izdanci se pružaju
s one strane mora3.
9 A, sada ja plačem s
Jazerom
nad vinogradima Sivme.
Ja vas oblijevam svojim suzama,
Hešbone i Elealea,
jer nad vašim jematvama i vašim
žetvama
krikovi radosti su prestali.
10 Radost i veselje su ne-
stali s pribrežja,
a u vinogradima, nema više
razdraganosti,
nema više klicanja.
Ne tiješti se više vino u
burad,
krici radosti su prestali1.
11 Kao harfa, moja ut-
roba drhti nad Moabom,
a moje srce nad Kir-Heresom2.
12 Vidjet će se Moab povlačiti
prema
*visokim mjestima
ići preklinjati u svojim *sve-
tištima:
neće on tu moći ništa.
13 Takva je riječ koju GOSPOD
izgovorio o Moabu prije dugo vremena.
14 A sada, GOSPOD kaže:
Od sada tri godine - godine najamnikove3 -,
cvijet Moabov i također
sve njegovo mnoštvo bit će bez težine.
Ostat će ga vrlo malo,
ništa što bi vrijedjelo. “
Corner cro ld.gif
Corner cro rd.gif