Je li se ikada, o luzi, gdi vidil

Je li se ikada, o luzi, gdi vidil
autor: Marin Držić

Je li se ikada, o luzi, gdi vidil
   pod nebom do sada od ove ljepša vil?
   rumeno nje ličce priziva sunačce.
O svitla danice, ustav se za mal čas,
   vilinja stražice, ter pozri na obraz
   od ove, ka je cvit svih vila na saj svit;
i vi ine svitlosti pozrite za milos
   ovojzi mladosti jedinu na lipos,
   ke ures i dika višnja je prilika.
Eto je blažena, pri kojom počiva
   i voda studena, kom ličce umiva,
   i ruža, ku nosi, za ures od kosi;
blažena trava i cvit, ki pleše nje stupaj,
   blažen se može i rit zeleni dubak taj,
   ki sjencu njoj čini u ovoj planini;
blažena i strila, kom ljubav strilja svih
   iz lica nje bila i iz oči ljuvenih;
   er tužit slatko jes kroz rajski nje ures;
ma blažen zadosti, komu da dobra čes
   nje rajske liposti i rajski nje ures
   u slatkoj ljubavi uživat na travi.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.