Jaje od kobile

Jaje od kobile autor: nepoznat

Putujući jedan Mazinjanin iz Slavonije kući, spazi na polju kobilu pasući, a pokraj nje veliku misiraču. Mazinjanin pomisli, da je to jaje od kobile, uprti misiraču, pa s njom u Mazin. Kad je došao kući, pripovjedi svojim, da je to jaje od kobile, da bi ga valjalo pod kobilu vrći. Jedva to dočekaše, ponesu misiraču u stranu, gdje je kobila pasla. Ne će kobila da leži na jajetu, a oni joj odsijeku sve četiri noge, te je povale i polože na misiraču. Od ljute se boli kobila vrtjela, misirača se otkotrlja niza stranu, lupi u grm i razlupa se. Uto iz grma iskoči zec, a oni za njim udri viči:

- Stan', zelenko, stan', zelenko.

Zec dakako ne htjede stati. Odoše svi k misirači, opaziše u misirači puno koštica, pa stadoše plakati nad nesrećom, koja se dogodi, vičući:

- Da bude kobila mirno ležala, evo bi bilo konja za sav Mazin. I kako bi tek trčali, kad bi porasli, kad ovaj mladi, tek da se izlegao, pa onako brzo leti.