Prijeđi na sadržaj

Izlazak (Šarić)/Glava 8.

Izvor: Wikizvor
Izlazak (Šarić)


1 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi služi!

2 Ali ako ga ne htjedneš pustiti, gle, kaznit ću svu zemlju tvoju žabama.

3 Nil će vrvjeti žabama, koje će izaći i prodrijeti u palaču tvoju, u spavaonicu tvoju, u postelju tvoju, u kuće sluga tvojih i naroda tvojega, u peći tvoje i u naćve tvoje,

4 Jest, na tebe, na podanike tvoje i na sve sluge tvoje skakat će žabe.' "

5 Dalje zapovjedi Gospod Mojsiju: "Kaži Aronu: 'Pruži ruku svoju sa štapom svojim na rijeke, prokope i bare i izvedi žabe na zemlju egipatsku!'"

6 Aron pruži ruku svoju na vode egipatske, i izađoše žabe i pokriše zemlju egipatsku.

7 Ali čarobnjaci učiniše isto svojim čaranjem, te izađoše žabe na zemlju egipatsku.

8 Tada dozva faraon Mojsija i Arona i zamoli: "Molite Gospoda da mene i narod moj oslobodi od žaba, ja ću tada pustiti narod da žrtvuje Gospodu."

9 Mojsije odgovori faraonu: "Odredi mi samo točno, kad da zamolim za te, za sluge tvoje i narod tvoj, da se uklone žabe od babe i od kuća tvojih i samo u Nilu da ostanu!"

10 On odgovori: "Sutra." Mojsije reče: "Neka bude po želji tvojoj, da spoznaš, da nitko nije jednak Gospodu, Bogu našemu.

11 Žabe će se dakle ukloniti od tebe, od kuća tvojih, od sluga tvojih i od naroda tvojega i samo će još ostati u Nilu."

12 Nato ostaviše Mojsije i Aron faraona, i Mojsije pomoli se toplo Gospodu, da uništi žabe, kojima je bio pohodio faraona.

13 Gospod usliši molitvu Mojsijevu, te žabe pocrkaju u kućama, u dvorištima i u poljima.

14 Zgrnuše ih posvuda na gomile, i zemlja zasmrdje od toga.

15 Kad vidje faraon, da opet može odahnuti, ponovno otvrdi srce svoje i ne posluša ih više, kao što je bio unaprijed rekao Gospod.

16 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Kaži Aronu: 'Pruži štap svoj i udari njim po prahu na zemlji, da se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj!' "

17 Oni učiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom i udari njim po prahu na zemlji. Tada dođoše komarci na ljude i na stoku. Sav prah na zemlji pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj.

18 Čarobnjaci egipatski pokušaše da čaranjem svojim isto tako proizvedu komarce, ali ne mogoše. Komarci napadoše na ljude i na stoku.

19 Čarobnjaci rekoše faraonu: "To je prst Božji!" Ali srce faraonovo ostade tvrdo, i on ih ne posluša, kao što je bio unaprijed rekao Gospod.

20 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Sutra posve rano stupi pred faraona, kad ide k vodi, i reci mu: 'Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi služi!

21 Jer ako ne pustiš naroda mojega, onda ću učiniti, da dođu rojevi obada na tebe, na sluge tvoje, na narod tvoj i na palače tvoje. Kuće Egipćana, pa i zemlja, na kojoj stoje, bit će puna rojeva obada.

22 Ipak sa zemljom gošenskom, u kojoj prebiva narod moj, učinit ću na taj dan iznimku, tako da ne bude tamo rojeva obada, da spoznaš, da sam ja Gospod na zemlji.

23 Učinit ću rastavu između naroda svojega i naroda tvojega. Sutra će se dogoditi to čudo.' "

24 I Gospod učini tako, te dođoše rojevi obada u velikoj množini u palaču faraonovu, u stan sluga njegovih i na svu zemlju egipatsku. Zemlja je teško trpjela pod obadima.

25 Faraon dozva Mojsija i Arona i reče: "Idite, žrtvujte Bogu svojemu ovdje u zemlji!"

26 Mojsije reče: "To ne možemo činiti, jer prinosimo Gospodu, Bogu svojemu, žrtve, koje su Egipćanima nečiste. Kad bismo pred očima Egipćana prinosili žrtve, koje su njima mrske, ne bi li nas na mjestu kamenovali?

27 Mi hoćemo tri dana hoda daleko ići u pustinju i tamo žrtvovati Gospodu, Bogu svojemu, kao što nam zapovjedi."

28 Faraon reče: "Pustit ću vas, da žrtvujete Gospodu, Bogu svojemu, u pustinji, samo ne idite predaleko! I Molite se za me!"

29 Mojsije odgovori: "Ja odoh sada od tebe i pomoliti se Gospodu sutra će otići rojevi obada od faraona, od sluga njegovih i naroda njegova. Samo neka faraon više ne vara naroda, pa da ga ipak ne pusti, da žrtvuje Gospodu!"

30 I ode Mojsije od faraona i pomoli se Gospodu.

31 Gospod usliši molitvu Mojsijevu i ukloni rojeve obada od faraona, od sluga njegovih i naroda njegova, i ne ostade ni jedna.

32 Ali faraon i ovaj put otvrdi srce svoje i ne pusti naroda.

Izlazak (Šarić)