Izjava katoličkih biskupa Jugoslavije o celibatu

Izjava katoličkih biskupa Jugoslavije o celibatu, 18. veljače 1970. autor: -

Izvor^[1]

Povodom pisanja štampe o svećeničkom celibatu u Rimokatoličkoj Crkvi mi biskupi Jugoslavije smatramo se obvezanima po svojoj savjesti dati slijedeću izjavu našoj javnosti.

Ostajemo u punoj vjernosti i dosljednosti uz nauku II. vatikanskog sabora o celibatu. Iskrena srca i s punim povjerenjem u naše svećenike usvajamo razloge kojima Papa Pavao VI. kao Petrov nasljednik i vrhovni Pastir cijele Crkve tumači opravdanost i vrijedinost svećeničkog celibata u svjetlu Evanđelja i koncilske nauke.

Priznajemo da pitanje celibata nije dogmatsko pitanje već pitanje crkvene discipline, ali čvrsto vjerujemo da je tu disciplinu Crkva uzakonila vođena Duhom Svetim za dobro svoga duhovnog poslanja. Kad ističemo osobitu vrijednost celibata, ne podcjenjujemo time nipošto svetost ženidbe niti vrijednost žene, jer i tu se ostvaruje Božja misao, već naglašavamo da je celibat u Crkvi trajna prisutnost Kristova primjera na koji Duh Sveti poziva za to odabirane da budu svjedočanstvo i ispunjenje potpunog dara cijele ljudske osobe Bogu i braći ljudima.

Poznate su nam i poteškoće koje pojedini svećenik može imati u celibatu. To mogu biti teške osobne drame, kad svećenik trpi osamljenost i hladno nerazumijevanje svoje sredine, ali opće dobro Crkve upućuje na to da ukidanje obvezatnog celibata ne bi bilo podesan lijek za pojedinačne tragedije, jer bi bilo na veliku štetu cijele zajednice.

Iskustvo Rimokatoličke Crkve unatoč pojedinačnih odstupanja potvrđuje da celibat oslobađa svećenika kako bi se mogao posve predati Isusu Kristu za spasenje ljudi, da cijelim srcem i potpunim darivanjem svoje osobe i života naviješta Radosnu vijest: Tim darom svećenik umnaža i svoju životnu radost. Svećenik je svojim celibatom, kaže Koncil, »živi znak onog budućeg svijeta koji je po vjeri i po ljubavi već prisutan, u kojem se sinovi uskrsnuća neće udavati ni ženiti« (PO, br. 16). Svećenik je svojim celibatom poziv mladima i primjer oženjenima da ostvaruju svoje ljudsko dostojanstvo živeći svaki u svom staležu u duhu evanđeoske čistoće.

Najdublji motiv zbog kojega stojimo uz zakon obvezatnog celibata jesu interesi Božjega Kraljevstva prihvaćeni s potpunom ljubavlju prema Kristu i Crkvi. Celibat shvaćen kao cjelovito predanje ljudske osobe Isusu Kristu i njegovu djelu zbog Kraljevstva Božjega ima svoje puno opravdanje i razumijevanje samo u svjetlu vjere. Što je vjera dublja to se više razumije vrijednost celibata kao svjedočanstva ljubavi prema Bogu i braći ljudima. Što je dublja vjera, to je velikodušnija ljubav. Svećenik je pozvan da bude čovjek najnesebičnije ljubavi. Stoga Pavao VI. u svom pismu državnom tajniku kardinalu Villotu, koje je objavljeno 4. veljače ove godine, piše: »Ponovno i neumorno treba naglašavati: evanđeoske vrijednosti mogu biti shvaćene samo u vjeri, molitvi, pokori, ljubavi, ne bez borbe odricanja, a kadkada — bilo je tako u životu Krista i apostola — ne bez ismijavanja i prezira od strane svijeta.«

Odlučno otklanjamo neke motive zbog kojih se stavlja celibat u pitanje jer nisu do kraja domišljani u svim svojim posljedicama. Uvjereni smo da te motive ne prihvaća ni velika većina svećenika, koji sigurno žele ostati vjerni, ni većina vjernika, koji sigurno žele imati nesebične i velikodušne svećenike. Ti motivi mogu biti vrlo dvosmisleni, često suviše zemaljski. Kad se celibat stavlja u pitanje, onda je to znak da su mnoge druge vrijednosti u Crkvi stavljene u pitanje, onda je to znak da postoji više težnja prema silaženju na široke putove negoli velikodušnost da se uspinje strmom stazom u život (Mt 7, 13— 14).

Izvori

1. Izjava katoličkih biskupa Jugoslavije o celibatu. Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 5 (1): 85–86. 1970