Hrvatska na mučilištu/Vlada parlamentarne zajednice

VLADA PARLAMENTARNE ZAJEDNICE.

U većem dijelu kraljevine SHS prevlada radi nepravda toliko ogorčenje, da je Davidović morao dati ostavku svoga ka bineta. Minis. predsj. postade 19. veljače 1920. Stojan Protić, koji sastavi vladu bez demokrata i socijalista. Protić se naime oslonio na »parlamentarnu zajednicu«, koju su činili radikali, narodni klub, jugoslavenski klub, Bunjevci i demokratski disidenti. Hr vati preuzeše 5 ministarstva, i to dr. Ante Trumbić vanjske po slove, Ivica Kovačević šume i rude, dr. Đuro Šurmin socijalnu politiku, dr. Mato Drinković pošte i brzojave, a dr. Ivo Krnic 90Vlada Parlamentarne Zajednice agrarnu reformu. Od radikala postade Marko Trifković ministrom unutrašnjih posala, dr. Velizar Janković m. financija, dr. Mom čilo Ninčić m. pravde, Miša Trifunović m. prosvjete, dr. Slavko Miletić m. narodnoga zdravlja, Aleksandar Stanišić m. narodne ishrane i obnove zemlje, dr. Miroslav Spalajković m. bez lisnice, dok je sam Protić preuzeo ministarstvo pripreme za Ustavotvor nu narodnu skupštinu i za izjednačenje zakona. Od Slovenske ljudske stranke postade dr. Korošec ministrom saobraćaja, Ivan Roškar m. poljoprivrede, a Franjo Janković m. vjere, od demo kratskih disidenata postao je Stojan Ribarac m. trgovine i indu strije. Ministrom vojske i mornarice postade Branko Jovanović, a ministrom građevina Jovan Jovanović. Mjesto dra Tomljenovića postade 22. veljače 1920. hrvat skim banom dr. Matko Laginja, bivši odvjetnik u Puli i zaslužni vođa istarskih Hrvata. K Laginji je 26. veljače došao stari nje gov znanac dr. Rudolf Horvat, koji ga je zamolio, da iz zatvora pusti Stjepana Radića i druge hrvatske političare. Ban je to obe ćao uz uvjet, da Horvat osobno odvede Radića kući bez ikakvih manifestacija na ulici. Sutradan je u 1 sat poslije podne pošao Horvat u zatvor sudbenoga stola, odakle je Radića u zatvorenom automobilu odveo do njegove kuće. Istoga je dana Laginja iz za tvora pustio na slobodu dra Kovačevića i narodne zastupnike dra Vladimira Prebega i dra Josipa Pazmana, a zatim također odvjetnika dra Vlatka Mačeka i svećenika dra Ljudevita Kež mana. Naskoro se opazilo, da političku upravu vodi novi podban dr. Franko Potočnjak, koji bijaše u vladi pouzdanik radikala. U pokrajinsku vladu u Zagrebu uđoše: dr. Albert Bazala, dr. Ivan Dežman i dr. Josip Lochert, članovi »Hrvatske Zajednice«. Za deklaraciju novoga ministarstva glasovahu u »Narod nom predstavništvu« 134 zastupnika. To bijaše premalo za uspje šan rad u parlamentu, gdje su demokrati neumorno radili na tomu, da zgodnom prigodom sruše Protićevo ministarstvo. Vlada je morala provoditi uredbu o izmjeni novca, što joj nikako nije moglo povećati popularnost u narodu. Srbijanska je vojska u to doba vraćena u mirnodobsko stanje, čega nije bilo od g. 1914. Počeo se popravljati i promet na željeznicama. U narodu pak opažalo se jačanje komunista, osobito u gradovima. Tako je kod gradskih izbora u Zagrebu 21. ožujka 1920. od 17.949 glasača njih 7.011 glasovalo za komuniste, koji od 50 zastupnika dobiše 20. Koncentracijono ministarstvo Pribićević se nadao, da će komunisti oslabiti politički otpor Hr vata; zato je u Hrvatskoj potajno podupirao komuniste. Tako su demokrati u Zagrebu kod izbora gradonačelnika glasovali za komunistu Svetozara Delića, koji bude izabran upravo njihovom pomoću. Vlada je poništila taj izbor, te je banski savjetnik dr. Dragutin Tončić imenovan vrhovnim načelnikom za grad Zagreb. Kod ponovnih izbora za 20 ukinutih mandata komunističke stranke dobila je većinu »Hrvatska Zajednica«, te je onda za gradonačelnika izabran arhitekt Vjekoslav Heinzel. — Na pri javu sisačkog kot. predstojnika Srčana dade podban dr. Potoč njak 22. ožujka 1920. bez znanja bana dra Laginje zatvoriti St. Radića radi govora na skupštini »Hrv. pučke seljačke stranke« u Galdovu. Mjesto Radića trebalo bi bilo zatvoriti Pribićevićevog pobornika Petra Teslića, koji je na toj skupštini iz revolvera pucao na Radića.