Prijeđi na sadržaj

Hrvatska na mučilištu/Vlada Ljube Davidovica god. 1924.

Izvor: Wikizvor

VLADA LJUBE DAVIDOVIĆA GOD. 1924.

Davidović je 27. srpnja 1924. sastavio vladu, u koju su uz njegove demokrate unišli Slovenska ljudska stranka i bosanski muslimani. Od demokrata je Davidović postao predsjednikom ministarskog savjeta, dr. Vojislav Marinković m. vanjskih posala, dr. Ilija Šumenković m. trgovine i industrije, Dragutin Pećić m. građevina, a Petar Marković m. pošta i brzojava. Od Slovenaca je dr. Antun Korošec postao m. prosvjete, prof. Antun Sušnik m. saobraćaja, Ivan Vesenjak m. agrarne reforme, a prof. dr. Fran Kulovec m. poljoprivrede. Od bosanskih je muslimana dr. Meh med Spaho imenovan ministrom financija, dr. Halid beg Hrasnica m. pravde, a dr. Šefkija Behmen m. socijalne politike. General Stevan Hadžić postade ministrom vojske i mor narice, dok je za ministra unutrašnjih posala imenovan radikal prof. Nastas Petrović, da mu se time iskaže zahvala Opozicijonog bloka zato, što je u verifikacijonom odboru svojom pravednošću omogućio ovjerovljenje 47 mandata Hrvatske republikanske se ljačke stranke. Davidović se nadao, da će i HRSS ući u njegovu vladu. Zato predbježno nije popunio četiri ministarstva, te je dr. Ilija Šumenković preuzeo zastupstvo ministarstva šuma i ruda, dr. Halid beg Hrasnica ministarstvo za izjednačenje zakona, dr. An tun Korošec ministarstvo vjera, a dr. Šefkija Behmen ministar stvo narodnoga zdravlja. Narodni zastupnici Hrvatske republikanske seljačke stranke na svojoj sjednici, koju su 3. kolovoza 1924. održali u Zagrebu, jednoglasno su stvorili ovaj zaključak: »Hrvatsko narodno za stupstvo vidi u imenovanju vlade Opozicijonoga bloka jedan korak bliže sporazumnom rješavanju srpsko-hrvatskog sporazu ma. Zato jednoglasno zaključuje, da će zastupnički klub HRSS u Narodnoj skupštini ovu vladu podupirati, dok bude radila u duhu onih načela, na kojima je bio osnovan Opozicijonalan blok«. Nova je vlada odlučila, da će vladati parlamentarno, jer je znala, da ima za sobom jaku većinu narodnih zastupnika. Zato nije htjela čekati do 20. listopada 1924., kada bi se imala sastati Narodna skupština, kako je to od kralja Aleksandra iznudio Nikola Pašić. Davidović je kralju predložio, neka se Narodna skupština odmah pozove na izvanredno zasjedanje. Kralj je na to pristao, te se već 7. kolovoza sastala Narodna skupština, na kojoj je Davidović pročitao ovu vladinu deklaraciju: 199Vlada Ljube Davidovića god. 1924. »Poštovana gospodo poslanici! Vlada, kojoj imam čast pred sjedavati, smatra za svoju prvu dužnost, da se predstavi Narod noj skupštini, pa da joj izloži svoj program rada i da od nje zatraži odobrenje za svoju politiku. To je razlog, iz kojega je odmah po svojem sastavu — kao prvo svoje rješenje — podnijela Njeg. Veličanstvu kralju u smi slu 53. člana ustava prijedlog, da se Narodna skupština sazove u vanredan saziv. Ja pak dajem daljeg izraza rješenosti vlade, da čvrsto i nepokolebivo ostane na parlamentarnom terenu i u okvi ru parlamentarnih konvencija time, što u ovoj prvoj sjednici vanrednog saziva uzimam riječ, da Vam u ime kraljevske vlade izložim politiku, koju vlada namjerava voditi, podvrgavajući se Vašoj objektivnoj i mjerodavnoj ocjeni. Gospodo poslanici! Nova je vlada na upravu zemlje došla sa čvrstom rješenošću, da politiku naše zemlje odlučno i smišlje no uputi pravcem, kako će najbrže i najpovoljnije doći do defi nitivnog i srećnog konsolidiranja unutrašnjih odnosa. Mi smo potpuno svijesni svih ogromnih teškoća, na koje se mora naići u svim problemima unutrašnjeg uređenja u jednoj državi ovolike prostranosti, kao što je naša, — sastavljena iz po krajina, koje su vjekovi i sudbina doskora rastavljali. Ali mi smo uvjereni, da se sve te teškoće, ma koliko ogromne bile, mogu prebroditi. One se mogu i brzo prebroditi, ako našu državnu politiku uputimo takovim pravcem, da probudimo i po jačamo bratska osjećanja, koja nas spajaju, te ako se oni, koji pred kraljem i narodom, — pred historijom i budućnošću, pred Vama, gospodo narodni poslanici, — nose odgovornost za držav ne poslove, budu svojski i svijesno potrudili, da izbjegavajući nepomirljive formule uđu u dubinu i suštinu svakoga problema, pa da u njegovo rješavanje unesu širinu pogleda, bez koje se u našoj državi i u sadašnje vrijeme ne može ništa trajno i korisno svršiti, te ako preko svega svi mi odgovorni političari budemo prožeti dubokim uvjerenjem, da se naša zajednička kuća mora uređivati zajednički i dogovorno i temeljito na nepokolebljivoj slozi, a u pravilnom i srdačnom sporazumu Srba, Hrvata i Slove naca. Mi nemamo što jedan drugome uzimati. Mi smo dužni po vjeriti se jedan drugomu iskreno, lojalno, bez rezerve i bez skro vitih misli, i to svom bratskom ljubavlju, koja nas — usprkos svemu — spaja. 200Vlada Ljube Davidovića god. 1924. To je osnov, gospodo narodni poslanici, s kojega današnja vlada polazi u svojoj politici. Cjelokupni njezin program, koji imam čast izlagati, logično je izveden iz te osnovne pretpostavke. Vlada će se u vanjskoj politici starati, da svojim cjelokup nim radom, te svojim stavom prema svim i svakomu, jasno ocrta međunarodnu važnost ove naše nacijonalne države. Narod treba da na nju bude ponosit; on treba da zna, da ima radi šta biti na nju ponosit. Obraćajući stalnu pažnju njegovanju i jačanju obrambene državne snage, mi ćemo s najvećom pažnjom čuvati i njegovati velike veze i dragocjene simpatije, koje je naš narod već stekao. Mi ćemo se truditi, da savezni odnos, koji nas je vezivao i još nas vezuje sa Francuskom, Engleskom i Amerikom, postane sta lan i nepromjenljiv elemenat naše vanjske politike. Mi ćemo se truditi, da savez, koji je zaključen sa kraljevi nom Italijom, podržavamo u nadi, da će iz toga obje zemlje izvući koristi, koje će kompenzirati teške žrtve, što su učinjene, da se do toga saveza dođe u obostranom interesu i u interesu mira. Gospodo narodni poslanici! Mi ćemo se truditi, da savez, koji našu državu spaja sa bratskom Čehoslovačkom i s kraljevi nom Rumunjskom, održimo i učinimo sve intimnijim, jer smo uvjereni, da je on osnovni i nezamjenjivi elemenat mira i mirno ga razvitka u srednjoj i jugoistočnoj Evropi. Uzimajući za osnov svoje politike poštivanja zaključenih međunarodnih ugovora, te ostajući na terenu bezuslovnog respek tiranja od svih i od svakoga, — politički red stvari, stvoren ugo vorima o miru, koje je i naša država potpisala, te njihovog izvrše nja, u koliko još nisu izvršeni, — kraljevska će se vlada truditi, da i sa drugim, a naročito sa susjednim, državama podržava i nje guje korektne i prijateljske odnose. Stojeći na principu »Balkan balkanskim narodima«, kraljev ska će vlada naročitu pažnju obratiti odnosima s našim susjedima na Balkanu. Ona se nada, da će duboka solidarnost interesa, koji vezuju sve balkanske narode, — pa svijest, da sloboda i nezavis nost jednoga od njih ne može biti ugrožena, a da samim tim ne ugrozi bezbjednost svih ostalih, — učiniti, da bude i ostvarena njezina želja za stvaranjem pojačanja prijateljskih odnosa i s ovim državama. Vlada će se u svakom slučaju truditi, da održi prijateljske veze, koje već postoje između naše i grčke države. Vlada se najposlije nada, da će što skorije moći uspostaviti normalne odnose i sa državama, s kojima još nisu obnovljene zvanične veze. Naravno da će ona pri tom surevnjivo i od naj manje povrede čuvati i našu državu i nacijonalno dostojanstvo i naše interese. Kao evropska i demokratska država moramo mi ostati soli darni s velikim zapadnim demokracijama. Ali se vlada nada, da će naći načina, da se izjednače današnja suprotna gledišta na ka rakter međunarodnih odnošaja i međunarodnih obaveza, što je do danas bila glavna smetnja obnove odnosa s ruskim narodom. Kraljevskoj će vladi u ime naše zemlje vazda pred očima lebdjeti ideal narodnog mira i slobode. Zato će činiti sve, što je moguće, da se ojača i razvija »Društvo naroda«, kao zametak međunarodnog organizma, koji treba da nas dovede k ovom idealu. Vođena ovom osnovnom zamisli, kraljevska će vlada u unu tarnjoj politici poduzeti sve mjere, da se što brže stvori ona po trebna atmosfera uzajamnog razumijevanja i trpeljivosti, koja je neophodno potrebna, da se veliki unutrašnji problemi mogu pravilno rješavati i riješiti uz učešće svih narodnih elemenata. Ona će svom snagom pregnuti, da u državnu administraciju unese više reda i korektnosti u radu, da strogošću i apsolutnom bezpri stranošću u njoj suzbije partizanstvo, pa da obezbijedi bezpri korno rješavanje i poštivanje zemaljskih zakona. Ona će naro čito nastojati, da pod svaku cijenu i svima sredstvima iskorjeni korupciju, pa da — makar i drakonskim mjerama — spriječi de moralizaciju organa državne uprave. Da bi se u tome lakše uspjelo, vlada će nastojati, da još u ovom sazivu Narodne skup štine podnese jedan prijedlog zakona, koji će joj za to dati po trebno zakonsko ovlaštenje.