Hrvatska na mučilištu/Veliki pokret Hrvatske seljačke stranke

VELIKI POKRET HRVATSKE SELJAČKE STRANKE.

Odlučno je protiv svakoga nasilja ustala Hrvatska pučka seljačka stranka na svojoj izvanrednoj glavnoj skupštini, koju je 3. veljače 1919. održala u Zagrebu u velikoj dvorani gradske Streljane. Tu je Stjepan Radić pred 6.872 delegata izjavio: »U ime 4 petine hrvatskog naroda tražimo hrvatsku republiku i hrvatsku konstituantu. Mi zahtijevamo posebnu hrv. konstituantu zato, jer vidimo, da su Slovenci — bar u ovaj čas — u tolikom strahu, te su kao bez pameti jurnuli u centralizam kraljevski i ministar ski. Mi smo za hrv. konstituantu, jer vidimo, da se ruši sveta naša u istinu narodna domovina Hrvatska, koju smo mi Hrvati kroz vjekove na sve strane branili«. Glavni odbor »hrvatske pučke seljačke stranke« sastavio je »Poruku hrv. seljaštva prosvijećenim i slobodnim velikim de mokracijama zapada, na ruke američkoga predsjednika Wilsona, osloboditelja i zastupnika malih naroda, sada na mirovnom kon gresu u Parizu«. U toj poruci vele Hrvati: »Narodno svoje pravo vidimo u tome, da kao tisućljetni narod na svome tisućljetnom neprijepornom političkom teritoriju osnujemo hrvatsku svoju ne utralnu republiku, pa da ovu svoju republikansku Hrvatsku — uređenu na slobodno izabranoj hrvatskoj konstituanti — uvede mo u neutralnu saveznu republikansku Jugoslaviju, čim naša naj bliža braća Slovenci, Srbi i Bugari osnuju isto takove neutralne slobodne pučke republike«. Središnji odbor »Hrvatske pučke seljačke stranke« prihva tio je 8. ožujka 1919. rezoluciju, u kojoj prosvjeduje protiv svega nasilja, što ga trpi hrvatski narod. Tu se među ostalim kaže: »Hrvatski građani ne priznaju t. zv. kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca pod dinastijom Karađorđevića, jer je ova kraljevina proglašena izvan hrvatskoga sabora i bez svakoga mandata na roda hrvatskog. Ne priznajemo ni državno vijeće Srba, Hrvata i Slovenaca (t. j. privremeno narodno predstavništvo u Beogradu). Poričemo svaku zakonitu moć centralnoj vladi u Beogradu. Pro 83Stranački odnošaji u Narodnom predstavništvu svjedujemo proti novačenju i proti barbarskom načinu, koji se upotrebljava kod novačenja. Poričemo državnoj upravi zakoni tost u svakom odnosu. Prosvjedujemo protiv kršenja ustavnih prava, kao što i protiv toga, što je novi ban Hrvatske i Slavonije dr. Ivan Paleček imenovan ukazom dosele nepriznatog regenta Aleksandra«. Radić je ovaj prosvjed preveo na francuski jezik i predao ga francuskoj vojnoj misiji, koja se nalazila u Zagrebu. Kad se za ovo doznalo u Beogradu, stvorilo je ministarstvo na prijedlog Svetozara Pribićevića zaključak, da se ima Stjepan Radić zatvo riti. Ovaj zaključak izvršen je 25. ožujka 1919. Istodobno budu zatvorena također 3 pravaša, poimence: narodni zastupnici dr. Josip Pazman i dr. Vladimir Prebeg, te liječnik i hrv. književnik dr. Milan Kovačević, jer je i »hrvatska stranka prava« pokušala inozemstvo upozoriti na političke prilike u Hrvatskoj, a 27. veljače 1919. prosvjedovala je protiv sastava »Narodnoga predstavništva«, komu ne priznaje pravo, da stvara zaključke, obvezatne za hrvat ski narod.