Hrvatska na mučilištu/Trumbicev govor protiv ustava

TRUMBIĆEV GOVOR PROTIV USTAVA.

Protiv Vidovdanskog ustava glasovao je i dr. Ante Trumbić, koji je još 22. studenoga 1920. — dakle neposredno iza potpisa Rapallskog ugovora — predao ostavku kao ministar vanjskih poslova. Trumbić je svoje glasovanje obrazložio dugim govorom, u kojemu je rekao i ovo: »Prikuplja se potrebna većina sredstvima, koja se ne mogu odobriti. Svoje punomoći nisu predala 52 izabrana poslanika (t. j. 49 od HRSS i 3 od Hrvatske stranke prava). Ovo sabotiranje skupštine nisu htjeli ispitati mjerodavni faktori, i to je njihova odgovornost. Hoće li ovaj današnji ustav biti baza, na kojoj će se država konsolidirati ili će ustavom biti (država) otvoreno pita nje, te će izazvati novu borbu sa Bog zna kakvim komplikacija ma? Jedno je sigurno: da se veliki problemi ne rješavaju ovako... Bačena je parola: »Ovaj ustav nije savršen, ali je bolji i hrđav ustav, nego li nikakav ustav«. Pošto državi treba ustav, zaklju čuje se: »Tko je protiv ovakvog ustava, taj je protiv države.« To je zavađanje naroda i javnoga mnijenja. Hrđav je ustav zlo, te je građanska dužnost ustati protiv njega u interesu države. U pravnoj kulturnoj državi ne smiju se građani dijeliti na poli tički državi vjerne i na antidržavne ... 110Trumbićev govor protiv ustava Upravna podjela zemlje — kao prevažno pitanje, kojim se već do sada proizvelo slom u skupštini i u zemlji — hoće se rje šavati bez općega prava, bez obzira na postojeće prilike u zemlji, bez obzira na stvarne potrebe i bez obzira na volju naroda. Osnovni kriterij ove podjele treba da bude to, kao da se ne radi o narodu, nego o glavama. Za poznavaoce prilika jasno je, — treba otvoreno kazati, — da se cijela rasprava vodi o Hrvatskoj. Hoće se administrativno raskomadan je Hrvatske bez obzira na prilike, potrebe, interese uprave i bez obzira na volju ogromne većine naroda. Razlozi su tobože: ukidanje historijskih plemenskih gra nica. Ali to su samo izgovori. Iz samih vladinih krugova doka zivala se neosnovanost teze o historijskim granicama ... Kada se hoće dirati u dosadašnju administrativnu podjelu u Srbiji, onda poslanici ne daju mijenjati ni sreskih ni okružnih granica, jer — kažu — ne bi se mogli vratiti u svoje srezove. Razumljiva je ova osjetljivost naroda, koji se uživio u današnju administraciju, ma kakova bila teritorijalna podjela. Jučer su vlada i njezine grupe učinile koncesiju muslimanskoj organizaciji, koja hoće sačuvati unutrašnju podjelu i granice Bosne i Herce govine. A Bosna i Hercegovina predstavljaju najstarije histo rijske granice svih naših zemalja! Predviđen je za svaku oblast najveći broj od 800.000 duša; ali najmanjega broja nema. To daje mogućnost, da se neki kra jevi zadrže bez promjene dosadašnjega stanja, a da se u Hrvat skoj provede revolucija u administraciji raskomadanjem zemlje po volji. Prijedlog najumjerenijih predlagača iz vladinih krugova, da se maksimalni broj duša u oblasti povisi na 900.000, odbijen je iz razloga, da bi tada bila prevelika Zagrebačka oblast, koja se ironički naziva hrvatskom republikom. Jasno je, da je ovaj ustav u političkom pogledu reakciona ran, a u plemenskom intolerantan. Ovaj će ustav još više zaoštriti plemenske sporove, koji su danas više zaoštreni, nego li ikada prije. To je najoštrija osuda režima, koji daje takav rezultat. U narodu ne postoji srpsko-hrvatski spor niti u plemenskom niti u vjerskom pogledu. Hrvatsko-srpski spor stvara se vještački, kao i u vrijeme Austro-Ugarske. Stoga je potrebno, da se nezavisni svijesni ljudi — bilo Srbi, bilo Hrvati, bilo Slovenci, pa i drugi naši sugrađani — odupru politici, koja u narodu sije razdor i raz jedinjavanje. Naše je narodno ujedinjenje prošlo kroz teška iskušenja od vjekova do konca svjetskoga rata. Oslobodili smo se tuđega jarma. Ali narod čeka i nutarnje oslobođenje, kojega još nema. Ovaj ustav ne znači to oslobođenje«.