Hrvatska na mučilištu/Sudbonosni zaključci od 1. kolovoza 1928.

SUDBONOSNI ZAKLJUČCI OD 1. KOLOVOZA 1928.

U hrvatskoj sabornici na Markovom trgu sastadoše se 1. kolovoza 1928. narodni zastupnici Hrvatske seljačke stranke i Samostalne demokratske stranke, koje su od 10. studenoga 1927. činile blok pod imenom »Seljačko-demokratska koalicija«. Od 85 narodnih zastupnika toga bloka bijaše prisutno 78, a manjkalo je 5 zastupnika HSS i 2 zastupnika SDS (Adam Pribićević i dr. Đorđe Branković). Sjednicu je u 11 sati i 40 časa otvorio Svetozar Pribićević, a predsjedao joj je dr. Vlatko Maček, jer je Radić bio prikovan uz krevet. Govorio je — i to cijeli sat — samo Sve404 Sudbonosni zaključci od 1. VIII. 1928. tozar Pribićević , koji je prikazao politički položaj u državi SHS iza zločina od 20. lipnja 1928. On je među ostalim — rekao: »U vodećim krugovima u Beogradu utvrdilo se uvjerenje, zavladala je ideologija, da je cjelokupna naša država samo nastavak bivše kraljevine Srbije . Cijeli je način vladanja bio tako udešen i tako skrojen, kao da su svi veliki teritoriji, kao da su sve ove historijske državne individualnosti, kao da su sve te narodne i narodno političke individualnosti , koje se udružiše u državnu zajednicu SHS, — samo nahije , okruzi, koji su se nekada ujedinili s bivšom kneževinom, a kasnijom kraljevinom Srbijom... Može li netko prigovoriti Hrvatima, koji su imali veliku historijsku prošlost , koji su kroz vjekove i vjekove, — kroz 12 do 13 stoljeća, — sačuvali svoju historijsku državnu individualnost, što oni danas — pritješteni i progonjeni, zapostavljeni i pogaženi, — traže, da se vodi računa o tome, da su u ovu državu došli kao historijska državna individualnost. Zar nemaju pravo na to, da ih pomognemo svi, kojima je stalo do opstanka ove države, jer ove države nema i ne će je biti, ako u njoj ne bude hrvatski narod zadovo1jan «. Nato je Josip Predavec u ime »Seljačke demokracije« utvrdio ove činjenice: »Klub Seljačko-demokratske koalicije — kao predstavnik cijeloga hrvatskog naroda i sviju dijelova srpskog i slovenskog naroda, koji su s njim udruženi u zajedničkoj borbi za jednakost i ravnopravnost te za prava seljačkog naroda, — u svojoj sjednici, održanoj dne 1. kolovoza 1928. u hrvatskoj sabornici u glavnom gradu Hrvatske u Zagrebu, utvrđuje: 1. Dne 10. studenoga 1927. stvorena je seljačko-demokratska koalicija sa ciljem i zadatkom, da legalnom borbom u parlamentu izvojuje promjenu sistema u državi u tome smislu, da se osigura i zajamči jednakost i ravnopravnost Hrvatske i svih t. zv. prečanskih zemalja sa Srbijom. 2. Sistem hegemonije, pritiješnjen borbom Seljačko-demokratske koalicije, poslužio se organizovanim zločinom na 20. lipnja 1928., da bi spriječio uspjeh zakonite borbe Seljačkodemokratske koalicije. Time je ujedno Seljačko-demokratskoj koaliciji onemogućio, da parlamentarnim sredstvima — putem Narodne skupštine — nastavi borbu za svoje velike ciljeve. 3. Prva nužna posljedica strijeljanja hrvatskih narodnih zastupnika u Narodnoj skupštini dne 20. lipnja 1928. bijaše ta, da su zastupnici Seljačko-demokratske koalicije n a p u s t i l i beogradski parlamenat, u kome im je na takav — u historiji naroda besprimjeran — način onemogućeno djelovanje, te su prekinuli sve odnose sa strankama, koje predstavljaju današnju srbijansku hegemoniju, koja je i dovela do katastrofe u Narodnoj skupštini. 4. Predsjednik Radić — u sporazumu s predsjednikom Svetozarom Pribićevićem — predložio je kruni obrazovanje neutralne vlade, koja ničim i ni u koliko nije angažovana u događajima, te koja daje puna jamstva, da će svojim neutjecanjem na tok istrage i suđenja omogućiti, da budu kaznenom osudom obuhvaćeni kako svi saučesnici tako i intelektualni začetnici skupštinskoga zločina, te koja će raspisivanjem i provađanjem slobodnih izbora stvoriti mogućnost, da se narod slobodno izjavi o svojoj budućoj sudbini. 5. Protivno ovom prijedlogu — uz pripomoć dviju prečanskih stranaka, koje vjeru izrabljuju u političke svrhe, — ponovno je obrazovana hegemonistička vlada srbijanskih stranaka. Ova je vlada u sjednice sazvala Narodnu skupštinu, u kojoj su izvršena strašna umorstva, da bi ta skupština nastavila rad i donosila zakone cijeloj državi uopće, a hrvatskom narodu naročito i napose, bez njegovih zakonskih predstavnika, kojima u toj istoj Narodnoj skupštini nije osigurana ne samo slobodna riječ nego niti život«. Utvrdivši tako ove činjenice predlaže Predavec, da Seljačko demokratska koalicija stvori ove zaključke: »1. K r n j a Narodna skupština, sazvana u zasjedanje za dan 1. kolovoza 1928. u Beogradu, nije ovlaštena donositi nikakve zaključke za c i j e l u državu. Sve zaključke, koji bi se stvorili, — naročito pak financijalne obveze, koje bi se narodu nametnule, — proglašujemo za n i š t e t n e i neobvezatne za narode u prečanskim krajevima, koje mi predstavljamo, a napose za hrvatski narod. 2. Konstatujući, da su kraljevine Hrvatska i Crna Gora — te sve narodne individualnosti, predstavljene u Narodnom vijeću, — pristupile u državnu zajednicu s kraljevinom Srbijom, ne odričući se svojih historijsko-državnih odnosno narodno-politi406 Sloga hrvatskih političara čkih i n d i v i d u a l i t e t a u korist ma koje druge od ujedinjenih zemalja, nego samo u korist državne zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca, pa da su akt od 1. prosinca 1918. i ustav od 28. lipnja 1921. upotrijebljeni za utvrđenje hegemonije bivše kraljevine S r b i j e nad svim ostalim zemljama i narodnim dijelovima, — izjavljujemo, da je u narodnoj svijesti dosadašnje državno uređenje u cjelini p o n i š t e n o poznatim događajima, pa da ćemo povesti najodlučniju borbu za novo državno uređenje, koje će osigurati punu r a v n o p r a v n o s t svih spomenutih individualiteta. Daljnje odluke u ovom pravcu donijet će se, kada bude predsjedniku Stjepanu Radiću moguće, da sudjeluje na sjednicama. 3. Seljačko-demokratska koalicija poziva s v e političke stranke i grupe u prečanskim krajevima, da se pridruže ovoj njezinoj akciji u borbi za jednakost i ravnopravnost; a od seljačkog naroda u Srbiji, — kao i od svih Srbijanaca, koji ne odobravaju politiku hegemonizma, — očekuje, da će svojim držanjem ubrzati pobjedu ovih velikih principa, koji jedini mogu spasiti državnu zajednicu.«