Hrvatska na mučilištu/Stvaranje Vidovdanskog ustava

STVARANJE VIDOVDANSKOG USTAVA.

Glavni odbor »Hrvatske pučke seljačke stranke« zaključio je 7. prosinca 1920. na Radićev prijedlog, da se stranka ima od sada zvati »Hrvatska republikanska seljačka stranka« ili skraćeno HRSS. Sutradan su zastupnici HRSS na velikoj skup štini u Zagrebu javno prisegli, da će »do zadnjega daha života svoga svom dušom, svim srcem i svom snagom svojom, svakim pravednim načinom raditi na tome, da svoju svetu i dragu do movinu Hrvatsku uredimo kao neutralnu seljačku republiku na temelju prava narodnoga samoodređenja, a u pravednom spora zumu sa svim ostalim južnim Slavenima.« Kada se 12. prosinca 1920. u Beogradu sastala konstituanta, ne dođoše onamo narodni zastupnici HRSS i Hrv. stranke prava, da ne moraju položiti prisegu kralju i kraljevstvu, kako je to ministarstvo samovoljno propisalo u privremenom poslovniku. Tako je konstituanta mjesto 419 imala samo 367 zastupnika. 107Stvaranje Vidovdanskog ustava Uslijed toga je Pašić stvorio vladu od demokrata i radikala, ko jima se malo kasnije pridružiše bosanski muslimani i slovenski kmetijci. Vlada je predložila centralistički ustav, te se stavila na sta novište, da je za primitak ustava dovoljno 210 zastupnika, t. j. jednostavna većina. Hrvati i Slovenci upozoriše, da se ustav može primiti samo »brojno kvalifikovanom većinom«, kako je to izričito naglašeno u krfskom paktu od g. 1917. Isto propisuje i hrvatski sabor od 29. listopada 1918., koji čini jedinu pravnu obvezu za hrvatski narod, te koji kaže, da kod stvaranja ustava ne smije biti »majorizacije« (nadglasivanja). Kad su zastupnici »Hrvatske Zajednice« i »Hrvatske težačke stranke« vidjeli, da vlada ne popušta, onda su 12. svibnja 1921. ostavili konstituantu uz izjavu, da poriču zakonitost ove skupštine i njezino pravo, da dade ustav opunovažen za Hrvatsku i za hrvatski narod«. Ka snije su 11. lipnja iz konstituante istupili komunisti, a 15. lipnja također Bunjevci, Hrvatska pučka stranka i Slovenska ljudska stranka. Tako je konstituanti redomice uzmanjkalo 150 zastup nika. Ipak je ova »krnja« konstituanta nastavila vijećanje, te je na Vidovdan 28. lipnja 1921. primila ustav s 223 protiv 35 gla sova. Za ustav su glasovali demokrati, radikali, bosanski musli mani, slovenski kmetijci i t. zv. Džemijet, t. j. muslimani iz južne Srbije. Protiv ustava glasovahu socijalisti, republikanci, dr. Ante Trumbić, te srpski i hrvatski zemljoradnici. Od izabranih 419 zastupnika nije glasovao 161. Slovenski su kmetijci svoje glasove jednostavno prodali vladi, koja im je izdala dozvole za slobodan izvoz stoke u Austriju, a njihova je vođu dra Bogumila Vošnjaka odmah iza glasovanja imenovala poslanikom u Pragu. Vlada je 13 glasova iznad jednostavne većine smogla jedino tako, što je Turke i Arnaute (14 zastupnika iz Macedonije) predobila za ustav uz obavezu, da će begovima dati pravednu naknadu za zemlje, koje im je oduzela agrarna reforma. Još istoga je dana regent Aleksandar potpisao »Vidovdan ski ustav«, na koji se sutradan i zakleo u svečanoj sjednici kon stituante. Kada se iz konstituante regent nakon ove prisege u kolima vozio s Pašićem u svoj dvor, bacio je prema njemu bombu komunista Spasoje Stejić. Bomba je eksplodirala u zraku, te je ranila desetak osoba, ali regent i Pašić ostadoše pošteđeni. Ko munisti su najviše mrzili Milorada Draškovića, koji je kao ministar unutrašnjih djela izradio »Obznanu« protiv rada komunista. Kada je Drašković ljetovao u Delnicama, ustrijelio ga je 21. srp nja Alija Alijagić. Radi ovih atentata stvorila je »Narodna skup ština« 1. kolovoza 1921. protiv komunista »zakon o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi«. Vlada je po tom zakonu zabra nila komunističku stranku i »rasturila« sve organizacije njezine. Svi komunistički zastupnici izgubiše svoje mandate i budu 2. kolovoza izručeni sudu, a svi predstavnici komunista u javnim zvanjima budu razriješeni od vršenja svojih dužnosti.