Hrvatska na mučilištu/Stranački odnošaji u Narodnom predstavništvu

STRANAČKI ODNOŠAJI U NARODNOM PREDSTAVNIŠTVU.

U ministarskom savjetu bijaše jedino ministar poljopri vrede dr. Živko Petričić izraziti rodoljub hrvatski. Druga 2 Hr vata (dr. Alaupović i dr. Lukinić) zaploviše jugoslavenskim voda ma, u koje ih je odveo njihov kormilar Svetozar Pribićević. Mi nistar pak vanjskih posala dr. Ante Trumbić nije uopće ni do lazio u Beograd iz Pariza, gdje je na mirovnom kongresu za stupao kraljevinu SHS. Trumbića je u vladi zastupao ministar predsjednik Stojan Protić. Brzo je u ministarskom savjetu došlo do raznih sukoba, naročito između dra Petričića i Pribićevića, koji je svakom prigodom pokazao svoju mržnju na Hrvate. Tako je 2. travnja 1919. došlo i do rekonstrukcije kabineta. Iz ministar stva ispadoše: dr. Petričić, dr. Spaho, Vitomir Korač, Stojan Ribarac i Miloje Jovanović. Ministarstvo poljoprivrede preuze bosanski musliman Šefkija Gluhić, šume i rude Srbijanac Pavle Marinković, socijalnu politiku Slovenac Josip Gostinčar, trgovi nu i industriju dr. Vojislav Veljković, agrarnu reformu Hrvat dr. Franjo Poljak, dok je dotadašnji potpredsjednik dr. Antun Ko rošec postao ministrom ishrane i obnove zemlje. 84Stranački odnošaji u Narodnom predstavništvu Radikali sa 78 zastupnika bijahu najbrojnija stranka u »Na rodnom predstavništvu«. Odmah iza njih slijedio je Svetozar Pribićević, koji je u »stranku jugoslovenske demokracije«, doveo 73 zastupnika iz prečanskih krajeva, ponajviše iz Hrvatske, Bo sne i Slovenije. Njegov je ugled porasao i time, što je u svojoj stranci osim Srba imao također Hrvate i Slovence. Rodoljubni Hrvati — većinom Starčevićanci i naprednjaci — osnovaše ipak poseban svoj »Narodni klub«, koji je brojio 27 zastupnika. Jednako je Korošceva »Slovenska ljudska stranka« 19 za stupnika skupila u »Jugoslavenski klub«. Srbijanski samostalci (zvani »mladoradikali«) imali su isprvice 26 zastupnika, od kojih je kasnije 5 zastupnika stvorilo poseban »republikanski klub«. Od 24 liberalca i nacijonalca odijelio se Stojan Ribarac s još 4 zastupnika u poseban »nacijonalni klub«. Naprednjaci su iz Srbije u »Narodnom predstavništvu« imali 5 zastupnika. Oko dra Josipa Smodlake okupilo se 15 zastupnika, koji bijahu izvan stranaka (»neutralci«). Socijalisti iz prečanskih krajeva dobiše u »Nar. predstavništvu« 12 zastupnika, Bunjevci iz Bačke 4, a po 1 za stupnika imali su: Slovaci, komunisti, srbijanski socijalisti i sr bijanska zemljoradnička stranka. Napokon je u »Narodnom pred stavništvu« bilo i 15 neopredijeljenih zastupnika. Pribićević je od prvoga časa računao, kako bi on prevladao u »Narodnom predstavništvu«. Najlakše bi to polučio tako, da svoja 73 zastupnika poveže sa 78 radikala. Do toga nije došlo već zato, što se Pribićević radi nesnosne svoje unutrašnje politike zavadio s Protićem, koji bijaše tada faktični vođa Radikalne stranke, jer se Nikola Pašić nalazio na mirovnom kongresu u Parizu. Pribićević je dakle pokušao, da svoju svrhu poluči bez radikala. On je dobro znao za opreku, koja u Srbiji postoji između radikala i nekadašnje opozicije (samostalaca, liberalaca i naprednjaka). Zato je Pribićević poveo pregovore s ovim ma njim strankama, da se tako osveti Protiću. I zaista je 10. travnja 1919. osnovao »Demokratsku zajednicu«, u koju je unišlo 113 za stupnika. Pošto je u toj »Demokratskoj zajednici« sam Pribićević imao 73 zastupnika, postade on vođom najbrojnije skupine u »Narodnom predstavništvu«. Međutim se u hrvatskom narodu sabirahu potpisi za izjavu, koja će biti poslana Wilsonu u Pariz. Izjava je glasila ovako: »Mi svi potpisani i potkrižani hrvatski državljani i državljanke iznad 85Stranački odnošaji u Narodnom predstavništvu 18 godina izjavljujemo na temelju međunarodno priznatoga prava samoodređenja naroda, da smo po svojoj duši i pameti za neu tralnu hrvatsku seljačku republiku, te za hrvatski tisućljetni dr žavni narod. Zahtijevamo saziv posebne hrvatske konstituante, i to bezuvjetno prije, nego što mirovni kongres u Parizu stvori konačnu odluku o sudbini hrvatskoga naroda. Ovlašćujemo glav ni odbor »Hrvatske pučke seljačke stranke« i predsjednika HPSS g. Stjepana Radića, da ovaj naš zahtjev iznese pred mirovni kon gres u Parizu«. — Žandari su po selima pohvatali mnogo tiska nica, na kojima bijahu već potpisi ispod ove izjave. Sabirače takvih potpisa stavljahu oblasti u zatvore, gdje su podnijeli ba tine i druga zlostavljanja. Ipak se i nadalje sabiralo potpise, te je vodstvo »Hrvatske pučke seljačke stranke« u Zagrebu do konca travnja g. 1919. primilo tiskanice, na kojima bijaše 157.669 pot pisa ispod ove izjave. U 9 velikih omota otpremljene su ove tiskanice početkom svibnja g. 1919. u Pariz, gdje ih je Wilson zaista primio. Sav taj pokret bijaše uzaludan. Na mirovnom kongresu u Parizu morile su velevlasti svakojake brige; zato se nitko nije ozbiljno zauzeo za Hrvate, jer se općenito držalo, da je hrvatski narod svojevoljno 1. prosinca 1918. ušao u kraljevinu SHS. Beo gradska je vlada nastavila progoniti Hrvate. Pribićević je kao ministar unutrašnjih djela odredio, da svi gradski zastupnici i općinski odbornici moraju položiti prisegu vjernosti kralju Petru. Pošto takve prisege kralju nije tražio općinski zakon, koji je vrijedio u Hrvatskoj, ne htjedoše hrvatski seljaci prisizati. Radi toga dade Pribićević općinska zastupstva raspuštati, načelnike skidati i vladine komesare imenovati. Tako se njegova samovolja osjetila u većini hrvatskih općina, što nipošto nije bilo u prilog populariziranja nove države. — Istodobno se sve jače osjećahu teške posljedice naredbe o agrarnoj reformi, koju je 25. veljače 1919. izdao ministarski savjet. Pribićević je agrarnu reformu uzeo kao sredstvo za širenje demokratske stranke. Zato redovito nije zemlju dobivao onaj seljak, koji je imao najviše prava na zemlju prevelikog vlastelinstva, nego onaj, koji se upisao u demokratsku stranku. Uz to je Pribićević agrarnu reformu izrabio u tu svrhu, da mnogo Srba iz Like, Banovine, Bosne, Hercegovine i Dalma cije preseli u Slavoniju, gdje su dobili najbolje vlastelin. zemlje. Tako.se nadao, da će u Slavoniji povećati postotak Srba na štetu 86Drugo ministarstvo kraljevine SHS Hrvata. Zato i nisu u Slavoniji zemlje dobivali Hrvati iz prena pučenog Zagorja, Međimurja, Podravine, Prigorja i Primorja, premda bi ovi naseljenici umjeli zemlju bolje obrađivati, nego li ju obradiše spomenuti Srbi. — Pribićević je progonio i one školovane ljude, koji pristajahu uz »Hrv. pučku seljač. stranku«. Tako su 8 mjeseci u policajnom zatvoru sproveli dr. Vlatko Maček i dr. Ljudevit Kežman, a neko vrijeme također Josip Pre davec i dr. Ivan Pernar, dok je prof. dr. Rudolf Horvat protuza konito umirovljen i stavljen pod redarstveni nadzor. Protuzako nito su umirovljeni također sveučilišni profesori: dr. Franjo Za goda, dr. Josip Pazman i dr. Hugo Mihalović.