Hrvatska na mučilištu/Stjepan Radic ispao iz vlade

STJEPAN RADIĆ ISPAO IZ VLADE.

Radikalima bijaše krivo, što je njihov predsjednik Nikola Pašić ispao iz nove vlade, u kojoj je i nadalje ostao Stjepan Radić, predsjednik HSS. Još više ih je zaboljelo, što je Radić 11. travnja 1926. održao u Pakracu veliku skupštinu, na kojoj se oborio na radikale. »Mi imamo u zagrebačkoj željezničkoj direkciji — a i u Sarajevu — ljudi, koji zlorabe svoj visoki položaj, pa ne daju radnicima plaće, dok se ne upišu u Radikalnu stranku«. Radić se pohvalio, da je maknuo ministra financija dra Milana Stojadinovića, jer da su »državne financije tako uređene, da čitavi krajevi izgledaju, kao da država nema srca, nego da je tamo vukodlak, neman, neka provalija, neka prokleta jama, iz koje — kada što uđe — nikada ništa ne izađe«. Radić je na toj skupštini u Pakracu kritizirao i ministra saobraćaja Krstu Miletića, koji je radi toga odmah sutradan podnio ostavku s ovim obrazloženjem: »U današnjoj »Politici« je saopćeno, da je Stjepan Radić, ministar prosvjete, na zboru u Pakracu između ostaloga rekao i slijedeće: »Ako se ne popravi saobraćaj, ako se bude u Zagrebu svakoga mjeseca kralo po četiri hiljade tona ugljena, to je 32 milijuna kruna, kako je ustanovio Krsta Miletić, kojega kao da se to ništa ne tiče; ali ako se to ne popravi, ne će biti ministar saobraćaja. To je jasno. Tako je rađeno bez njegove volje, u njegovom odsustvu; ali ako on ne zna načina, da se to otkloni, onda mu nema mjesta.« Ordinarna je laž, da se ma šta od ovoga desilo za vrijeme, otkako sam ja ministar saobraćaja. Kako ove riječi, koje je izjavio jedan aktivni ministar, sadržavaju klevete i uvrede, preko kojih ja ne mogu i ne ću da prijeđem, to mi je čast zamoliti Vas, g. predsjedniče, da mi izvolite uvažiti ostavku na položaju ministarstva saobraćaja, jer ja ne želim da više budem u prilici, da s ovakvom jednom bitangom i vucibatinom sjedim za istim stolom. Krsta Miletić, ministar saobraćaja.« Kralj je 13. travnja uvažio ostavku Krste Miletića, te je njegovim nasljednikom imenovao Vasu Jovanovića, koji je postao i zamjenikom ministra poljoprivrede. Istoga je dana popunjeno i ministarstvo financija, koje je zapalo dra Ninka Perića. Sutradan je radikalski klub zatražio, da se iz Uzunovićeve vlade povuče i Stjepan Radić. O tom su zahtjevu raspravljali ministri i podsekretari Hrvatske seljačke stranke, te su zaključili, da će se cijela HSS solidarisati sa Stjepanom Radićem, ako radikali ne povuku svoj zahtjev. Tako je došlo do preloma između radikala i Hrvatske seljačke stranke, što je vladu dovelo u novu krizu. Uzunoviću je pošlo za rukom, da za ostanak u vladi predobije dra Nikolu Nikića i dra Benjamina Šuperinu. Nato je Uzunović 15. travnja 1926. kralju podnio ostavku cijeloga svojega kabineta. Istodobno je podnio i novu vladinu listu, koju je kralj primio. Nova je vlada izmijenjena u toliko, što su iz nje ispali ministri: Stjepan Radić, dr. Ivan Krajač i Pavle Radić, te svi državni podsekretari. Ministrom prosvjete postade Miša Trifunović, koji će ujedno vršiti poslove ministra vjere. Jednako će dr. Šuperina uz pošte i brzojave upravljati ministarstvom agrarne reforme, a dr. Nikić uz rude i šume upravljati ministarstvom trgovine. Radić je odmah 15. travnja izjavio, da su se dr. Nikić i dr. Šuperina »svojim postupkom sami isključili iz Hrvatske seljačke stranke«. Radikali su držali, da će dra Nikića i dra Šuperinu slijediti 20 do 25 narodnih zastupnika HSS. Zato su bili razočarani, kada su doznali, da se dru Nikiću i dru Šuperini priključiše samo dr. Ivan Lončarević, Tomo Kovačević, Ivan Bačmaga, Ivan Čaldarević i Stjepan Klaić. Tako se od HSS odijelilo samo 7 narodnih zastupnika. Oni su 17. travnja osnovali i poseban klub, kojemu je Tomo Kovačević bio predsjednik, a dr. Ivan Lončarević tajnik. Međutim je Stjepan Radić pozvao narodne zastupnike HSS, da 22. travnja 1926. dođu na sjednicu u Zagreb. Njegovu se pozivu odazvalo 47 zastupnika osobno, a 4 pismeno. Zastupnici su odglasali predsjedniku Radiću »svoje potpuno i neograničeno povjerenje«, te su mu »dali posve slobodne ruke u vođenju politike narodnoga sporazuma za provedbu te politike u parlamentu i u suzbijanju korupcije.« Radićev je uspjeh na toj sjednici zastupnika Hrvatske seljačke stranke imao važne posljedice. Uzunović je naime uvidio, da bez Radića nema vlada potrebitu većinu u Narodnoj skupštini. Posredovanjem Tome Kovačevića došlo je već 27. travnja do povratka disidenata u HSS. Nato je 28. travnja u Beograd došao Stjepan Radić, koji je pregovarao s Uzunovićem. Njima je uspjelo uklonuti sve zapreke, te je obnovljena koalicija HSS s Radikalnom strankom. Radić nije tražio, da on bude ministar. Mjesto njega je 30. travnja u novu Uzunovićevu vladu unišao Ivan Pucelj, koji je preuzeo ministarstvo poljoprivrede i voda. Uz to je Hrvatska seljačka stranka dobila 4 ministarstva i 4 podsekretara. Nikić je ostao ministrom šuma i ruda, a Šuperina m. pošta i brzojava, dok je dr. Ivan Krajač imenovan m. trgovine, a Pavle Radić m. agrarne reforme. Podsekretarima s punim pravom djelatnosti postadoše: Josip Pasarić u ministarstvu prosvjete, ing. August Košutić u m. saobraćaju, dr. Ivan Pernar u m. unutrašnjih djela i Mirko Neudorfer u m. financija.