Hrvatska na mučilištu/Stjepan Radić protiv Zagrepčana

STJEPAN RADIĆ PROTIV ZAGREPČANA.

Međutim se Boža Maksimović pobrinuo, da Hrvate što jače zavadi među sobom. On je naime kao ministar unutarnjih posala svima gradovima u državi razaslao osnovu novoga zakona o gradskim autonomijama. Po 4. paragrafu ove osnove ima se grad Zagreb odijeliti od Zagrebačke oblasti i poput Beograda podrediti izravno pod ministra unutarnjih posala, odnosno u drugim po340 Stjepan Radić protiv Zagrepčana slovima pod dotične ministre. O tomu se pitanju povela rasprava 29. ožujka 1927. na sjednici zagrebačke Oblasne skupštine. Stjepan Radić — kao predsjednik t. zv. Oblasnog odbora — ustade protiv izuzimanja grada Zagreba iz Zagrebačke oblasti. On je među ostalim rekao i ovo: »Time se mijenja uredba od g. 1922. o podjeli države na oblasti. Ta naime uredba u 4. točki prvoga članka izričito određuje, da Zagrebačkoj oblasti pripada i grad Zagreb. Ako se Zagreb izluči iz Zagrebačke oblasti, pa tako dobije isti položaj, kakav imaju pojedine oblasti, onda je Hrvatska podijeljena na 5, a ne na 4 oblasti. Vidovdanski pak ustav u 135. članku određuje, da se Hrvatska dijeli na 4 oblasti, i da se taj broj ne može niti povećati niti umanjiti. Prema tomu osnova zakona, koja je predložena o novim gradskim samoupravama, zaobilaznim putem mijenja Vidovdanski ustav, pa se već iz toga razloga ne može provesti kroz Narodnu skupštinu. Ako dakle ova zakonska osnova zaista dođe pred Narodnu skupštinu, onda će Narodni seljački klub upotrijebiti sva parlamentarna sredstva, da osnova ne postane zakonom. Naravno pak će i Oblasni odbor i ova Oblasna skupština u punoj mjeri upotrijebiti svoja zakonska i prirodna prava prema Zagrebu.« Istoga je dana na sjednici Oblasne skupštine govorio i zagrebački podnačelnik Josip Krčelić. kao oblasni zastupnik Hrvatske federalističke stranke. Krčelić je u ime svoje stranke tražio, da Zagreb bude izlučen iz Zagrebačke oblasti. »To traže interesi zagrebačkih građana, naročito obrtnika i trgovaca. Zagreb je i onako već porezima preopterećen, dapače iscrpljen, te ne će moći podnijeti još i nove prireze za uzdržavanje Zagrebačke oblasti.« Nato je ustao Stjepan Radić, koji je rekao: »Oblasna skupština ima zakonsko pravo, da raspiše oblasni prirez u visini od 50 postotaka na sve neposredne državne poreze. Na grad Zagreb bi otpalo da plati okruglo do 25 milijuna dinara oblasnog prireza. Zagreb eto sada hoće izmaknuti tomu, da narodu, iz kojega je nastao, dade ono, što mora dati. On sada hoće, da postane nekim centrom zagrebačkih purgera, a ne svih Hrvata ... I vidjet ćete, da će nama Zagrepčani radi toga izdvajanja, kada dođe do izbora, opet rinuti handžar u leđa!« Razumljivo je, da su Zagrepčani željeli izbjeći novim teretima, jer su uvidjeli, da će oni sami morati snositi oko 80 postotaka svih izdataka Zagrebačke oblasti. Zato je i gradonačelnik Vjekoslav Heinzel na sjednici gradskoga zastupstva u Zagreb 4. travnja 1927. u ime ogromne većine gradskih zastupnika dao izjavu, kojom »traži, da se grad Zagreb izluči iz Zagrebačke oblasti, kako je po dosadašnjem zakonu od g. 1895. bio izuzet iz nadležnosti velikoga župana i županijske skupštine Zagrebačke županije, te je sve do sada činio posebno upravno tijelo i municipij za sebe, a ipak je ostao središte hrvatskog naroda«. Ovu su izjavu glasovanjem odobrili svi prisutni gradski zastupnici osim 3 člana Hrvatske seljačke stranke i 2 komunista. Kad je pak Ivan Peršić iznio, da će grad Zagreb morati platiti 27 milijuna dinara u ime oblasnog prireza, ako ostane uključen u Zagrebačkoj oblasti, došlo je do velike buke i prepirke između zastupnika Hrvatske federalističke i Hrvatske seljačke stranke. Kad je oblasna skupština prihvatila proračun Zagrebačke oblasti, osvrnuo se Stjepan Radić 8. travnja na sam proračun. Tom je prigodom rekao, da su prihodi za cijelu oblast mnogo veći, nego li su bili spomenuti u ekspozeju, što ga je Oblasnoj skupštini dao Mile Kramarić, veliki župan Zagrebačke oblasti. Kramarić je rekao, da cijela Zagrebačka oblast plaća 59 milijuna dinara neposrednih poreza, od čega sam grad Zagreb daje 52, a drugi gradovi i sela samo 7 milijuna. Međutim je Radić doznao, da cijela Zagrebačka oblast plaća u svemu oko 230 milijuna dinara, od čega na grad Zagreb otpada 180, a na druge gradove i sela 50 milijuna.