Hrvatska na mučilištu/Spolazum Radikalne i Hrvatske seljacke stranke

SPORAZUM RADIKALNE I HRVATSKE SELJAČKE STRANKE.

Istom 16. veljače 1926. priopćio je Ljuba Živković, kao predsjednik radikalskoga kluba, novinarima tekst sporazuma, što ga je »Narodna radikalna stranka« 14. srpnja 1925. sklopila s »Hrvatskom seljačkom strankom«. Taj tekst glasi doslovce ovako: »Akt o sporazumu između »Narodne radikalne stranke« i »Hrvatske seljačke stranke«. Delegati Narodne radikalne stranke i Hrvatske seljačke stranke na svojim sastancima od 2. jula ove godine — imali su stalno zadovoljstvo, da konstatiraju, da se obje stranke nalaze na potpuno jednom gledištu u pogledu osnova naše države Srba, Hrvata i Slovenaca, pa da je izjava vodstva HSS u Narodnoj skupštini od 27. marta ove godine rezultat evolucije u politici HSS, jer je ova priznala j e d i n s t v o d r ž a v e , d i n a s t i j u K a r a đ o r đ e v i ć a , toliko zaslužnu za oslobođenje i ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca, te u s t a v , na osnovu kojega postoji jedan jedini parlamenat za cijelu državu. Za narodnu radikalnu stranku ima ta evolucija HSS presudni značaj, što HSS predstavlja ogromnu većinu Hrvata, čiji će sadašnji pogled na osnove države u toku vremena — kao jedini zdrav — nadamo se usvojiti i ostali politički krugovi u Hrvatskoj. Na taj su način uklonjene teškoće, koje su smetale pravilnom razvijanju naše države. Poslije učinjenih deklaracija u Narodnoj skupštini od strane vodstva HSS, diktovanih stečenim iskustvom, može se reći, da su dva dijela u stvari jednoga naroda, koji su mnogo stoljeća i pod tuđinskom vlašću bili rastavljeni, sada — ne samo po samom faktu, nego i u v j e r e n j e m i o s j e ć a j i m a — pod jednim krovom, koji će — zaradi općega dobra — i htjeti i umjeti zajednički čuvati i braniti od neprijatelja. Narodna radikalna stranka i Hrvatska seljačka stranka našle su se jedna pored druge, a to je u današnjim prilikama najsigurniji put, da se utvrdi državno jedinstvo, pa da se cijeli narod potpuno i duhovno ujedini i povede napretku i blagostanju. Upućene jedna na drugu na zajednički rad i — šta više — na t r a j a n zajednički rad, jer uživaju povjerenje najvećeg broja građana u državi i predstavljaju veliku većinu naroda, ove dvije stranke donose tim aktom odluku, da žele sastaviti zajedničku vladu pod predsjedanjem g. Nikole Pašića. Ova bi vlada imala na sebe primiti obvezu za integralno primjenjivanje ustava u državi i za donošenje novih zakona na osnovi, koja je predviđena u ustavu. Ta primjena ustava ima biti izvedena na cjelokupnoj teritoriji kraljevine SHS bez ikakovih izuzetaka onako, kako to ustav određuje za ustavnu jedinstvenu i nedjeljivu kraljevinu. Osim toga obje stranke stavljaju sebi u zadatak, da izvedu veliku i razumnu š t e d n j u u državi; da živo rade za unifikaciju zakonodavstva; da se postaraju za respektiranje građanskih i političkih prava prema svakomu od strane svih predstavnika vlasti. One će učiniti, što treba, da se ozbiljno vrši kontrola nad radom državnih službenika. Poslovi, koje bi trebalo obaviti u Narodnoj skupštini, bili bi ovi: Da se sprovede već podnešeni zakon o štampi, dalje zakon o budgetskim dvanaestinama, o državnom tužioštvu, o ustrojstvu sudova, o sudijama, o invalidima i za osnovnu nastavu. Za idući jesenski saziv skupštinski spremit će se i po mogućnosti podnijeti Narodnoj skupštini i ovi zakonski prijedlozi: 1.) Prijedlog zakona o općinama, koji je pored ostaloga potreban radi izjednačenja zakona o općinama, različitih u pojedinim pokrajinama. U Bosni općine još ne postoje, te ih valja stvoriti. 2.) Izmjene u zakonu o činovnicima, kojim će se izvršiti redukcija činovnika; povećati plaća onim činovnicima, koji ostanu u službi; povećati broj godina, koji se sada iziskuje za dobivanje penzije, jer je sadašnji desetgodišnji rok za penziju i suviše malen. 3.) Projekt zakona o izjednačenju poreza. 4.) Projekt zakona o agrarnoj reformi. 5.) Projekt zakona o reguliranju rijeka i isušivanju močvarnih terena i navodnjavanju polja, kao i zakon o vodnim zadrugama. 6.) Projekt zakona o zanatskom kreditu, koji je već pred Narodnom skupštinom, te je imao biti izglasan u jesenjem sazivanju. Osim tih projekata imala bi se buduća vlada starati na pomaganju i napredovanju brodarstva i rudarstva. Kada se bude izvršio taj program, načinit će koalirane stranke daljnji program za unutrašnji rad: Što se tiče vanjske politike, ona bi se imala nastaviti u dosadašnjem duhu prema velikim i malim saveznicima, koji su neposredno ili posredno dali mogućnost, da se stvori ova naša država, za čije ćemo se održanje i napredovanje starati svi, ne žaleći nikakvih žrtava za prave potrebe njezine vojničke moći, doklegod je u svijetu jaka vojna snaga u državi jedina garancija za njezinu sigurnost s polja (izvana). U toku pregovora, koje su delegati i jedne i druge stranke završili ovim sporazumom, stalno su podvlačili jedno pitanje kao ozbiljnu smetnju, da ne dođe do definitivnoga sporazuma. Dok su naime predstavnici radikalne stranke živo nastojali, da i Samostalna demokratska stranka sudjeluje u našem radu u cilju sporazuma, izjavljivali su delegati HSS, da bi sporazum o zajedničkom radu postao nemoguć, ako bi radikali ostali pri tim svojim težnjama. Ne odstupajući od svoga gledišta, HSS je postavila Narodnu radikalnu stranku u položaj, da ili sporazum s Hrvatima gradi bez samostalnih demokrata, ili da ga uopće ne načini. Kako interesi države stoje iznad svih interesa, — pa ma koliko bili ozbiljni razlozi, koji brane taj drugi interes, — priklonili su se delagati Narodne radikalne stranke pod sticajem prilika, koje su jače od gledišta i želja Radikalne stranke. Ovaj sporazum nije rezultat pogađanja i cjenkanja partija, nego — ako se dobro razmisli — dubokog i ispravnog shvaćanja n a r o d n o g i d r ž a v n o g j e d i n s t v a , te onog uzajamnog povjerenja, koje je između ove dvije stranke malo po malo u zajedničkim pregovorima raslo i toliko ojačalo, da je stvorilo mogućnost za njihov budući zajednički rad u vladi, u parlamentu, pred krunom i u narodu. Dosta je pogrješaka učinjeno i dosta se zabluda proživjelo, dok se došlo do toga uzajamnog povjerenja, koje je osnovni uslov za uspjeh ovoga našega sporazuma i za cijeli budući rad koalicije dviju najvećih stranaka u državi. Ovaj akt o sporazumu ima četiri stranice. 14. jula 1925. u Beogradu. M. N. Trifković, s. r., M. S. Gjurišić, s. r„ Pavle Radić, s. r., Dr. Benjamin Šuperina, s. r., Ljuba Živković, s. r., Dr. Nikola Nikić, s. r.