Hrvatska na mučilištu/Smrt Stjepana Radića

SMRT STJEPANA RADIĆA.

Narednih se dana u Zagrebu pročulo, da su iz Beča i Münchena pozvani neki glasoviti liječnici, jer da postoji o p a s n o s t za život Stjepana Radića. I zaista je u Radićevoj vili 7. kolovoza 1928. održan liječnički konzilij, kojemu su prisustvovali: dr. A. Gottlieb, prof. dr. Radoničić, prof. dr. Wenckebach iz Beča, dr. Ivo Ivančević i prof. dr. Rhomberg iz Münchena. Ovi su liječnici izdali ovo saopćenje: »Stanje g. Stjepana Radića je nepromijenjeno o z b i l j n o . Još uvijek postoje povišenja temperature, koja su prije kratkoga vremena išla uporedo s reumatičnim pojavama. Otpornost umanjuje šećerna bolest, koja je već pred dugo vremena konstatirana, te se znatno p o g o r š a l a dobivenim ozljedama. Razumljivo je, da se to ispoljuje i na djelatnost srca. Treba računati s dugotrajnim tokom bolesti. Mogućnost ozdravvljenja je u izgledu. Isto tako može uslijed nepredvidljivih komplikacija nastupiti i ozbiljan preokret.« Žalibože je taj preokret nastupio već sutradan 8. kolovoza. Radiću je oko 8 sati na večer tako jako pozlilo, da je pao u duboku nesvijest. Odmah su o tomu bili obavješteni liječnici dr. Wenckebach, dr. Radoničić i dr. Gottlieb, koji su bili u hotelu »Esplanade«. Liječnici su odmah došli u Radićevu vilu, gdje su mogli samo konstatirati, da se Radiću naglo približava konac života. Nato je telefonom pozvan Vladimir Kerdić, župnik crkve sv. Blaža, koji je Radiću podijelio posljednju pomast, jer bijaše već prekasno za ispovijed i pričest. Radić više nije došao k svijesti, nego je u 8 sati i 55 časa ispustio svoju dušu. Još iste večeri doznali su Zagrepčani, da je preminuo vođa hrvatskog naroda. Nadbiskup dr. Antun Bauer dade dozvolu, da se Radićeva smrt iznimno po noći oglasi velikim zvonom, koje na tornju stolne crkve zvoni samo onda, kada umre biskup ili kanonik. Iza toga su zvonila sva zvona u svim zagrebačkim crkvama. Njihov je zvuk u gluho doba noći djelovao tajinstveno na duše hrvatskih rodoljuba. »Umro je nekrunjeni kralj hrvatski!« reče dr. Vlatko Maček, koji je još iste večeri došao k mrtvomu Radiću, gdje se nađoše također: dr. Ante Trumbić, Svetozar Pri411 Smrt Stjepana Radića bićević, dr. Juraj Krnjević, Milan Prpić i još neki štovatelji Radićevi. Sutradan (9. kolovoza) stiže u Radićevu vilu sudbeno povjerenstvo, koje su činili državni odvjetnik dr. Franjo Žilić, sudbeni vijećnik Janko Gogolja i perovođa Žarko Harambašić. Oni su prisustvovali razudbi Radićeva tijela, koju je vodio dr. Jurak uz prisutnost petorice liječnika (dr. Ćepulić, dr. Gottlieb, dr. Divković, dr. Ivančević i dr. Halle). Jurak je izjavio, da je smrt nastupila uslijed slabosti srca kao posljedice jakog usalovljenja srca i šećerne bolesti, koja se poslije zadobivene ozljede pojačala i poprimila neobično teške pojave. Težina Radićeva mozga je iznosila 1450 grama. Čeoni su režnji u mozgu bili neobično razvijeni. Kad je dr. Jurak obavio balzamiranje, stavili su Radićevu lešinu u krasan lijes, koji je 8 seljaka iznijelo iz vile i položilo u mrtvačka kola. Ova su u 6 sati poslije podne prevezla Radića u Hrvatski seljački dom na Zrinskom trgu. Tu je Radićev lijes bio stavljen na odar u velikoj dvorani, kamo je narednih dana hodočastilo mnogo tisuća ljudi, da posljednji put vide Radića i da se pomole za pokoj duše njegove. Sprovod je obavljen u nedjelju 12. kolovoza uz još veće sudjelovanje hrvatskog naroda, nego li bijaše kod sprovoda Pavla Radića i dra Đure Basarička. Sudionike na sprovodu dovelo je u Zagreb 9 posebnih vlakova, premda su i svi redoviti vlakovi bili upravo krcati ljudima. Na sprovodu je jedan seljak u narodnoj nošnji nosio jastuk, na kojemu bijaše trnov vijenac s onom kuglom, kojom je pogođen Stjepan Radić. Uz to je u povorci nošeno 1450 vijenaca. Crkveni je obred pred Hrvatskim seljačkim domom u 10 sati prije podne obavio nadbiskup dr. Ante Bauer. Ondje su govorili: dr. Vlatko Maček, Svetozar Pribićević, dr. Ante Trumbić, gradonačelnik Vjekoslav Heinzel, Niko Jendričko, Stipan Matijević, Blaž Šalamun, Ivan Ćelan, Tuna Babić, Josip Vuković (»Đido«), ing. Marušić, Mijo Stuparić, dr. Oton Frangeš i dr. Sekula Drljević, a nad grobom nar. zastupnik Jure Valečić i mali sokolaš Ivica Kuntić. Sprovod je završen istom u 6 sati poslije podne. Pogrebna je povorka prolazila neprekidno puna 3 sata kroz špalir, u kojemu je stajalo preko 100.000 ljudi.