Hrvatska na mučilištu/Sjednica narodnih zastupnika HRSS

SJEDNICA NARODNIH ZASTUPNIKA HRSS.

U Zagrebu se 14. travnja 1923. sastalo 65 narodnih zastup nika Hrvatske republikanske seljačke stranke. Sjednica je odr žana u krasnoj ovalnoj dvorani palače, koju je godine 1882. na Zrinskom trgu broj 12 sagradio veleposjednik Ljudevit barun Vranicani, a koja je godine 1923. pripadala rodoljubnom veletršcu Milanu Prpiću. Na sjednicu su došli narodni zastupnici: Stjepan Radić, dr. Vlatko Maček, Josip Predavec, dr. Rudolf Horvat, Juro Valečić, dr. Stjepan Košutić, Vinko Trnjar, dr. Juraj Krnjević, Petar Ru san, dr. Ivan Pernar, Mato Jagatić, dr, Ljudevit Kežman, Ivan Robić, dr. Ante Adžija, Eda Marković, dr. Stjepan Ortner, Franjo Malčić, dr. Stanko Šibenik, Andrija Tuličić, dr. Nikola Nikić, Ivan Bartolović, Filip Lakuš, Fabijan Vidaković, Luka Medač, Mijo Stuparić, Franjo Rafaj, Tomo Jalžabetić, Fran Škrinjar, Martin Crnčić, Franjo Pancer, Josip Čižmeković, Blaž Šalamon, Stjepan Uroić, Stjepan Dombaj, Stanko Miklaušić, Marko Došen, Karlo Brkljačić, Jakob Schoblocher, ing. August Košutić, Nikola Srdo vić, Juraj Žnidarić, Ivo Čaldarević, Nikola Ovanin, Ilija Marti nović, Mato Babogredac, Stjepan Klaić, Rudolf Herceg, Karlo Kovačević, Petar Dobrinić, Vinko Lovreković, Mato Špionjak, Ivan Radić, Nikola Preka, Tomo Vojković, dr. Bariša Smoljan, Pavle Radić, Ivo Čelan, Rude Baćinić, dr. Stjepan Buć, Josip Kirin, Mato Goreta, dr. Josip Vandekar, Stjepan Čižmešija, Jakob Hrupić i dr. Đuro Basariček. Radić je prije podne bio na sjednici ugodno raspoložen, te je veselo pripovijedao, što li je sve jučer i prekjučer razgovarao 171Sjednica narodnih zastupnika HRSS 14. travnja 1923. s radikalima. Potanko je zastupnicima protumačio sadržaj »Mar kova protokola«. Nato se raspravljalo o tomu, hoće li u zastup nički klub Hrvatske republikanske seljačke stranke biti primljeni narodni zastupnici Kordić, Mlinarević i dr. Drinković, koji su izabrani glasovima izbornika HRSS. Sjednica je nastavljena poslije podne, ali u posve drugom raspoloženju. Radić je donio popodnevni dnevnik, u kojemu ga je razočarala vijest, da je dr. Vojislav Janjić, čim je jutros stigao u Beograd, odmah pošao u klub demokratske stranke, gdje je Svetozaru Pribićeviću izvijestio o razgovorima, koje su radikali 12. i 13. travnja vodili u Zagrebu, te o sadržaju »Markova proto kola«, premda je taj sadržaj imao — po svojoj obvezi — čuvati kao političku tajnu. »Ti si imao pravo«, reče Radić dru Rudolfu Horvatu, »kada si jučer popu Janjiću izjavio, da nije vrijedan našeg povjerenja. A kad je takav karakter tajnik glavnog odbora Radikalne stranke, tko će onda moći vjerovati radikalima?« Kada su prisutni narodni zastupnici doznali za nastavak Janjićevih veza sa Pribićevićem, počeli su glasno govoriti protiv suradnje Hrvatske republikanske seljačke stranke s Narodnom radikalnom strankom. Radić ih je mirio, da »Markov protokol« ne znači nikakvu suradnju, pa da se Slovenci, muslimani i Bunjevci, koji će poći u Narodnu skupštinu, mogu složiti s ostalom opozici jom, te srušiti radikalsku vladu, ako bi pokušala raditi drukčije, nego li su se njezini izaslanici obvezali »Markovim protokolom.« Sutradan je Radić na velikoj skupštini u Borongaju o za ključcima, koje su stvorili zastupnici Hrv. republikanske seljačke stranke, izvijestio narodu ovako: »Najprije je pročitan zapisnik, koji su potpisali predstavnici naroda hrvatskoga, predstavnici naroda slovenskoga, zastupnici Jugoslavenske muslimanske organizacije i izaslanici narodne Ra dikalne stranke. U tom je zapisniku točno navedeno, što imadu načiniti Pašić i beogradska vlada, da se istom počne sporazumije vati. To su preduvjeti sporazuma, preduvjeti mira, i dok se ti ne ispune, ne sporazumijevamo se i ne razgovaramo prije. Što je to, potanko vam ne možemo reći, jer Srbi nisu pristali na to, ali je izvješteno novinstvo i sad vas izvješćujem, da su tamo dvije stvari: ima se taj današnji sistem ili vlada promijeniti u duhu čovječanstva, ustavnosti i zakonitosti. Priznali su nam dakle u onom času, da je ova vlada neustavna i nezakonita. Što se ima 172Borongajska skupština Hrvatske republikanske seljačke stranke učiniti u Hrvatskoj i Slavoniji, Bosni i Vojvodini, to je tamo po tanko napisano. Za Hrvatsku sam ja diktirao, za Sloveniju Ko rošec i Brejc, za Bosnu Spaho, za Vojvodinu Blaško Rajić. To je odmah napisano i potpisano, zato imaju izvršiti što prije to bolje. A kad to svrše, onda se možemo razgovarati o sporazumu. Sto se još ima učiniti? Ima se promijeniti uprava, tako da narod u njoj odlučuje. I na to su pristali. To su pismo odnijeli jedno u Beograd, jedno Korošcu u Ljubljanu, jedno Spahu u Bosnu, a je dno je kod nas. Ono beogradsko pismo ima Pašić u džepu. Neka ga ima, ako ga srcu primi, dobro za njega i za nas. To je prva vijest. Drugo: Mi smo jučer na sjednici raspravljali, što ćemo s Drinkovićem, s Kordićem i Mlinarevićem, koje su izabrali naši ljudi, republikanci, hrvatski seljaci, u uvjerenju da su oni naši. Stvorili smo ovaj zaključak: ova su trojica ljudi u politici nepo šteni. Drinković zato, jer je prijevarom postao kandidat, a isto tako i Mlinarević i Kordić, pa smo stvorili zaključak, da stranka i klub, koji s njima budu u društvu, nema sa 70 hrvatskih zastupnika ni kakova općenja. Neka budu divljaci, što i jesu. Možda oni na prave svoj klub, i baš će to biti fino trojstvo. Treći je zaključak ovo: naš odbor za sporazum se sastaje sutra i sve će raspraviti, što je potrebno, da predloži Srbima, ako dođu u Zagreb, a ako ne dođu, mi u Beograd ne ćemo. Ali ću vam još nešto reći: Ako bi vidjeli, da su počeli divljati kao Turci, i da hoće da nam navale nove milijarde zajma, ili da naprave novi dug, ili čak da nas uvuku u rat, onda će nas 70 doći u Beograd kao grom, to im osujetiti i vratiti se natrag u Zagreb.«