Hrvatska na mučilištu/Rezolucij parlamentarne vecin

REZOLUCIJA PARLAMENTARNE VEĆINE.

Pod konac g. 1924. pošao je Radićev zet ing. August Ko š utić u Dalmaciju, gdje je održao političke sastanke Hrvatske republikanske seljačke stranke. Tom je prigodom na Košutića počinjen atentat u Kaštel Staromu. Tamo je naime oružnik Jovo Gnjatović udario Košutića kundakom po glavi tolikom silom, da je odmah bio obliven krvlju. Onesviještenog su Košutića odnijeli u oružničku vojarnu, odakle su ga prenijeli u bolnicu, gdje mu je liječnik ranu zalijao jodom i odmah počeo šivati, što je prouzro čilo infekciju. Košutić bi jamačno i umro, da ga nije supruga dala prevesti u splitski sanatorij. Kada se pak donekle oporavljen vratio u Zagreb, odmah ga je dao zatvoriti Većeslav Wilder, koji je u tadašnjoj PP vladi bio državni podsekretar. Tada se već govorilo o tomu, da Pašić i Pribićević namjera vaju na HRSS protegnuti Zakon o zaštiti države, koji je 1. ko lovoza 1921. bio stvoren protiv komunista. Ove su vijesti sklo nule predstavnike Davidovićevih demokrata, bosanskih musli mana i Slovenske ljudske stranke, da na svojem sastanku 28. pro sinca 1924. prihvate oštru rezoluciju protiv beogradske vlade. Ovu je rezoluciju odobrila također Hrvatska republikanska se 218Rezolucija parlamentarne većine ljačka stranka. Zato je 30. prosinca priopćena u novinama Opo zicionoga bloka. Rezolucija je glasila ovako: »Na svojemu sastanku, održanom 28. prosinca 1924., utvr dili su predstavnici parlamentarne većine, da su bezakonja i na silja današnje vlade parlamentarne manjine samo još više učvr stila ona moralna, ustavna i parlamentarna načela, koja su ista knuta od udruženih parlamentarnih stranaka, koje stvaraju parlamentarni blok političkog morala, ustavnosti i demokracije. Uoči novih nasilnih, protuustavnih i protuzakonitih mjera, koje vlada otvoreno najavljuje, — objavljujući preko svojih organa, da za njih ima već i najviše odobrenje, — predstavnici parlamentarne većine izjavljuju, da to ni u koliko ne može pro mijeniti stav, koji su njihove stranke zauzele u obranu gornjih načela, pa da će oni istom odlučnošću — usprkos svim tim mjera ma, ma kakove one bile, — poduzeti započetu borbu za pobjedu ustavnosti i parlamentarnosti, te za poštivanje narodne volje. Svaki pokušaj, da se pod vidom suzbijanja boljševičke opas nosti, koje u našoj zemlji nema, napadne na koju stranku par lamentarne većine, smatramo zloupotrebom Zakona o zaštiti države, i to zloupotrebom, kojoj je cilj, da se od toga zakona stvori oružje za gonjenje političkih protivnika, a koje su zemalj ski sudovi — kao zaštitnici ustavnih prava građana — dužni od lučno suzbijati. Parlamentarne stranke većine računaju punim povjerenjem, da će visoki predstavnici pravde u našoj zemlji izvršiti dužnost, pa da u ovoj prilici ne će dopustiti namjeravano falzificiranje na rodne volje. Predstavnici stranaka parlamentarne većine najodlučnije se u ime svojih stranaka izjašnjavaju protiv poduzetog uvođenja stranih faktora u naše unutrašnje odnose i protiv stvaranja ma kakvoga reakcijonarnoga saveza u cilju, da se u vidu obrane od boljševičke opasnosti uguši sloboda u našoj zemlji. Protestirajući najodlučnije protiv rušenja ugleda naše drža ve u inozemstvu objavljivanjem neke boljševičke opasnosti u našoj zemlji, prvaci parlamentarne većine objavljuju, da će bezob zirno ruganje istini na štetu naše zemlje, — tvrdnje, da je ma koja od parlamentarnih stranaka boljševička ili oruđe boljševi zma, pa da je cijela ova tobožnja akcija za obranu države, za koju se ne preza ni od saveza s reakcijonarnim vladama u inozemstvu, 219Carine u državi SHS — svesti sve na to, da se izbjegne odgovornosti za korupciju, koja teško pada na najistaknutije predstavnike današnjeg režima. Međutim u ovim namjerama ne smije današnja vlada us pjeti, ma što preduzimala. Stranke parlamentarne većine učinit će sve, što uzmognu, da 8. veljače 1925. dođe do izražaja suvere na narodna volja, da se za uvijek onemoguće ovakovi režimi ko rupcije i bezakonja, da se najposlije kod nas utvrdi prava i po štena narodna volja, pa da se poštenim sporazumom riješe sva unutarnja pitanja, a naša vanjska politika da se postavi u istinski sklad s narodnim demokratskim principima«. CARINE U DRŽAVI SHS. Čim je g. 1918. stvorena »država Srba, Hrvata i Slovenaca«, odmah je na nju protegnuta srbijanska carinska tarifa (cje nik). To je loše djelovalo, jer su Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, Bosna, Hercegovina, Vojvodina i Slovenija imale znatno druk čiju ekonomsku strukturu, nego li malena Srbija, koja bijaše balkanska zemlja s posve početnim priradom. Zato nije čudo, što srbijanska politika nije pogodovala ekonomskim interesima hrvatskih zemalja. Uz to su Srbijanci od prvoga časa budno pa zili na to, da carinsku službu u cijeloj državi zadrže u svojim rukama. I zaista su srbijanski carinski činovnici zahvatili carin ske urede u tolikoj mjeri, da su činili preko 90 postotaka svega činovništva. Kako su pak ti Srbijanci vršili carinsku službu, o tomu bi hrvatski trgovci mogli mnogo šta pripovijedati. Po znata je naime žalosna činjenica, da je u carinarnicama upravo cvala korupcija, jer su srbijanski činovnici primali m i t o . Stara je srbijanska carinska tarifa ostala na snazi sve do g. 1925. Iza toga je uvedena nova carinska tarifa, koja bijaše još gora od prve, jer je pogodovala veleobrtu na račun po ljoprirada. Tako se moglo desiti zato, što Hrvati nikada nisu imali utjecaja na vođenje carinske politike. Kako su naime Srbijanci bili svemoćni u ministarstvu financija, nikada se nisu obazirali na mišljenja hrvatskih političara, a niti su prihvaćali mnijenja hrvatskih trgovačkih, veleobrtnih i poljoprivrednih or ganizacija. Odatle je dakako morala nastati golema šteta u hrvat skom narodnom gospodarstvu. Carine su isprvice bile najveći i najsigurniji izvor državnih prihoda. Zato su sve do g. 1925. pretežno imale izrazito fiskalni 220Nasilna provedba »Obznane« protiv SHS karakter, t. j. da se za državu sakupi što više novaca. Nije se pak država zadovoljila time, da ubire carinu samo od one robe, koja se iz inozemstva uvažala u državu Hrvata, Srba i Slovenaca. Ca rine su naime uvedene također za robu, koja se iz države SHS i zvažala u inozemstvo. Ova je izvozna carina najteže poga đala upravo Hrv