Hrvatska na mučilištu/Rasprava na vojnom sudu radi sukoba na Jelačićevom trgu

RASPRAVA NA VOJNOM SUDU RADI SUKOBA NA JELAČIĆEVOM TRGU.

Žalostan slučaj s vojnicima od 5. prosinca izrabilo je predsjedništvo »Narodnog vijeća«, u tu svrhu, da zatre hr vatsku vojsku. Zato je već 10. prosinca izdalo ovu obavi jest: »Prema sporazumu između Narodnog vijeća u Zagrebu, te vlade i vrhovne komande u Srbiji, došla je u Zagreb vojna misija Srbije, koja će zajednički s vojnim odsjekom Narodnog vijeća izvršiti reorganizaciju stare vojske na našem narodnom prostoru, oslobođenom od Austro-Ugarske, na taj način, što će se stara 57Rasprava na vojnom sudu radi sukoba na Jelačićevom trgu vojska otpustiti kući, a na mjesto nje obrazovati nova mlada narodna vojska uz pomoć jugoslovenskih legija, koje će doći iz Srbije, da budu kader novim pukovnijama. Nove će pukovnije dobiti nove brojeve i nova svoja narodna imena prema krajevi ma i mjestima, u kojima će se obrazovati. Ove nove pukovnije sačinjavat će uz dosadašnju vojsku Srbije jednu jedinstvenu vojsku naše jedinstvene države Hrvata, Srba i Slovenaca. Šef je ove misije pukovnik Milan Pribićević. Misija je već otpočela svoj rad i nalazi se zajedno s odsjekom za Narodnu obranu u zgradi vojnoga zapovjedništva. U sastav ove misije ušla je dosadašnja delegacija srpske vrhovne komande kod Narodnog vijeća«. U Zagrebu je 27. prosinca 1918. započela pred vojnim su dom glavna rasprava protiv 23 vojnika radi bune, koju su poči nili 5. prosinca. Od pripadnika 53. pješačke pukovnije bili su optuženi vodnici Ivan Perečić, Dragutin Mort i Josip Šimatović, desetnik Adolf Schwartz, razvodnik Janko Herceg, te pješaci Mirko Drobac i Janko Pomjan; od pripadnika 25. domobranske pukovnije vodnik Rudolf Cecelja, desetnik Ivan Babić, razvod nici Andrija Fijan i Franjo Kovačić, te pješaci Mirko Milošak, Franjo Gašparac, Marko Majsl, Mirko Vragović, Blaž Barac, Tomo Potlaček, Konrad Škreblin, Stjepan Tresoglavec, Josip Ruklić, Stjepan Crnčec i Marko Koren, a od 2. bosansko-hercego vačke pukovnije Mustafa Bašagić. Vojno ih je odvjetništvo optužilo, da su— nakon pretho dnoga dogovora, da će manifestirati gradom za republiku, — sastavili povorku od 150 momaka od 53. pješačke pukovnije, ko jima se priključila povorka od 100 momaka od 25. domobranske pukovnije. Vojnici su oboružani puškama i dvjema strojnim puškama pošli kroz Ilicu prema Jelačićevom trgu, te su putem kod Frankopanske ulice razoružali izaslanu ophodnju Akadem ske garde. Napokon su strojnim puškama zaposjeli Jelačićev trg, gdje su oštro nabijene strojne puške postavili protiv četa, posla nih od vlasti, te su ih napadajem prinudili na predaju jedne strojne puške i strojopuščanom vatrom poduzeli navalu, da osvoje i drugu, pri čemu je poginulo 15 ljudi, od čega i dvojica od mom čadi, koja je bila protiv njih poslana, a preko 20 što jače što sla bije ranjenih«. Raspravi je predsjedao potpukovnik Kasumović, a vodio je major Burkhart. Optužbu je zastupao vojni odvjetnik Ivo Stožir, 58Prvo ministarstvo kraljevine SHS a optužene su branili vojni aditori Ugrinov i Vranković, te za grebački odvjetnici: dr. Radivoj Walter, dr. Schick i Sporčić. Glavna je rasprava potrajala 3 dana. Uz ostale svjedoke bili su preslušani također zapovjednici 25. i 53. pukovnije: pukovnik Kućak i potpukovnik Petrović. Njihovi su iskazi prikazali duh, koji je vladao u hrvatskoj vojsci. Kućak je rekao, da je po nalogu Narodnog vijeća pročitao domobrancima adresu Narodnog vijeća i odgovor regenta Aleksandra. Kad je iza toga čitanja kliknuo dinastiji Karađorđević, odazvala se jedva polo vica domobranaca; naprotiv su kod poklika Hrvatskoj sudjelo vali gotovo svi. Još je zanimiviji iskaz potpukovnika Petrovića. On je vojnicima 53. pukovnije održao govor, u kojemu je pri kazao postanak kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pa je taj svoj govor svršio poklikom kralju Petru. Tomu se pokliku oda zvalo samo nekoliko momaka, dok su se u pozadini čuli povici: »Živila republika!« Petrovića je zapitao odvjetnik Walter, da li je primijetio, da momčad, koja se vratila s fronta, tjera republikan sku agitaciju. Nato je Petrović odgovorio: »Momčad je zadoje na republikanizmom«. Na pitanje pak, da li je bilo pijanih vojni ka, odgovorio je Petrović, da ih je zaista bilo, premda je bilo za branjeno prodavanje pića u kantini. Ustanovilo se, da hrvatski vojnici 25. i 53. pukovnije nisu htjeli priseći vjernost srpskom kralju Petru. Poslije dovršene rasprave proglasio je vojni sud istom 6. siječnja 1919. presudu, kojom se Ivan Perečić osuđuje na 10 go dina zatvora, Rudolf Cecelja i Josip Šimatović na 7 godina, Dra gutin Mort, Adolf Schwartz, Ivan Babić, Janko Herceg i Franjo Kovačić na 3 godine i 6 mjeseci, a Janko Pomjan, Mirko Milošak, Franjo Gašparović, Marko Majsl, Mirko Vragović, Blaž Barac, Tomo Potlaček, Konrad Škreblin, Stjepan Tresoglavec, Josip Ruklić, Stjepan Crnčec i Marko Koren na 1 godinu do 1 godine i 6 mjeseci. Sve su ove kazne većim dijelom izdržane, a tek ma njim dijelom oproštene.